Čovek bez imena
Ističe se
- Poruka
 - 2.893
 
U SUMRAK
Kada nebo počne da rumeni,
kada zvezda na zapad odšeta,
kad polegnu glave suncokreta
u misli se ti prikradeš meni.
Zumbul, kao nekad zamiriše,
pogled, kao nekad zatreperi,
i setim se prolećne večeri
kad mi šapnu, da ne možeš tiše,
plačnim glasom - da me izneveri.
Bes i nemir srce tad mi šalje,
besmislicom okupira glavu
i mislim se bejah li u pravu
kad ti rekoh da ne može dalje.
Mrak polako na vidik mi pada.
Okom zadnji sunca zrak tad hvatam,
sklapam oči i odjednom shvatam -
svitanja je bilo odvajkada.
				
			Kada nebo počne da rumeni,
kada zvezda na zapad odšeta,
kad polegnu glave suncokreta
u misli se ti prikradeš meni.
Zumbul, kao nekad zamiriše,
pogled, kao nekad zatreperi,
i setim se prolećne večeri
kad mi šapnu, da ne možeš tiše,
plačnim glasom - da me izneveri.
Bes i nemir srce tad mi šalje,
besmislicom okupira glavu
i mislim se bejah li u pravu
kad ti rekoh da ne može dalje.
Mrak polako na vidik mi pada.
Okom zadnji sunca zrak tad hvatam,
sklapam oči i odjednom shvatam -
svitanja je bilo odvajkada.
	

 Vreme za ravnicarske i ostale tuge
 dokaz da gorštaci imaju dušu i vole ravnicu. 
	