MojeImeJeTanja
Početnik
- Poruka
- 20
TAMA TAMJANA I PLAVETNILO PLACA
Ulice skoro prazne,
a u meni se toliko toga skupilo.
Nadjose u meni mesto oni,
sto stolecima razdvajase,
oni, zbog kojih su reke
crvenom vodom natapale ravnice,
oni, kojii Zid Placa sazidase,
i sedose da se krvlju i suzama
pokajnika, siromaha i nesrecnika,
za istim stolom, opijaju,
oni, sto jedan na drugog reze
"ja sam prvi dasao!" i
navijaju svoje satove
na razlicito vreme.
Zajedno i slozno,
u novinama,
crnu hroniku citaju,
pozelenelih lica od mrznje,
ali jedan nad drugim,
kada usniju,
bdiju...
A sta da radim sa svima njima?
Ono sto od mene ocekuju.
Molim im se!
Molim se za dan,
u kome nece, jedno naspram drugog,
stajati belo i crno,
vitlajuci kosu smrti
pred andjeoskim perom.
Obavija me tama tamjana i plavetnilo placa...
Ulice skoro prazne,
a u meni se toliko toga skupilo.
Nadjose u meni mesto oni,
sto stolecima razdvajase,
oni, zbog kojih su reke
crvenom vodom natapale ravnice,
oni, kojii Zid Placa sazidase,
i sedose da se krvlju i suzama
pokajnika, siromaha i nesrecnika,
za istim stolom, opijaju,
oni, sto jedan na drugog reze
"ja sam prvi dasao!" i
navijaju svoje satove
na razlicito vreme.
Zajedno i slozno,
u novinama,
crnu hroniku citaju,
pozelenelih lica od mrznje,
ali jedan nad drugim,
kada usniju,
bdiju...
A sta da radim sa svima njima?
Ono sto od mene ocekuju.
Molim im se!
Molim se za dan,
u kome nece, jedno naspram drugog,
stajati belo i crno,
vitlajuci kosu smrti
pred andjeoskim perom.
Obavija me tama tamjana i plavetnilo placa...