Ja (ni)sam
Ne, ja nisam putnik. Ja ne putujem.
To putovanja po meni putuju.
Lutaju. Koračaju. Stopiraju.
Iscrtaj mi prstima mape po bedrima i grudima,
spajaj mladeže i vozi mojim auto-putevima.
Evo, moja je devojačka njuška
zalepljena o okna tvojih očiju
i miriše osunčane predele
naših maštarija i veštičarija.
Ne, ja nisam namernik.
Ne volim namere, naume, planove.
Ja sam vojnik slučajnosti,
spontanosti, sinhronizacije, improvizacije!
Ja sam dete kosmičke nacije…
Poetske kreacije… Misaone zanimacije…
Ne, ja nisam pesnik,
mada kažu da je moja poezija erotska,
vrela, smela, čudna, bludna, budna!
On kaže da imam najdivnije i najbelje noge
koje u prevodu na koračanje znače poezija.
Sinestezija!
Kaže da voli da se zadržava između mojih pesama
i kada ga strasno obgrlim poezijom oko vrata.
Ne, ja nisam ku-r-va,
ali se kurvam sa svojom poezijom
i nosim mini suknju kako bi
pesme pravilno akcentovala.
Je-b-em se sa tačkama, zapetama,
uzvičnicima i upitnicima
čija orgazmična kukica
udara o G tipku na mojoj tastaturi.
Ne, ja nisam bokser,
ipak, redovno kupujem karte
za Pesničenja
i uživam u mirisu krvi.
Ja nisam učestvovala na Pesničenju
kao pesnik namernik,
jer moja suknja
ne beše dovoljno kratka…