Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
-
- Popularno:
- Јелена Малешевић - лажни археолог
- Poreklo imena Bodin od srpskog...
- Šta bi se desilo da je srpska vojska...
- Koliko novaca su zemlje regiona dobile...
- Da li vas nervira kada je neko spor u...
- Iran napao Ameriku! Razvaljuju americke...
- Budimpešta okićena zastavama tzv...
- Srbija vraća redovan vojni rok: Ako...
- „Genocidni nisu ni narod ni nacija, već...
- PLANIRALI SU ATENTAT NA MENE NA...
Mali ilirski recnik
- Začetnik teme sumljiv_tip
- Datum pokretanja
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Jedno vreme sam, iako je izuzetno prenategnuto, i ja razmišljao inspirisan nekim stvarima koje je postavljač ove teme pisao, ali sada kada sam pogledao kako se (srodne) reči koriste širom čitavog indoevropskog govornog prostora, uključiv i u sanskritu, rekao bih da je daleko logičnije pretpostaviti drugačije poreklo od našeg zobi. Dodajmo šta tu kaže i legendarni Milan Budimir, koji inače nije propuštao da ukaže na bilo kakve veze paleobalkanskih jezika sa slovenskim jezičkim grupama; kod sabaje to ne nalazi i dodaje vrlo interesantno (Grci i Pelasti, str. 25):
Ево још два примера за некентумски положај илирског језика. Разуме се да су оба примера документована у оба класична језика, у које су дошла непосредним путем из неког илирског говора и то на тај начин што је илирских насеља било с обе стране Јадрана на Балканском и на Апенинском Полуострву. Сасвим је разумљиво што се такве туђице јављају тек доцније у књижевним делима класичних народа, будући да су друштвену површину у ранијим епохама образовали грчки и италски господари. То је случај и са туђицом илирског порекла sabaia „врста пива”, која је забележена тек у IV в. н. е. код Амијана Маркелина (XXVI, 8, 2), али због њених грчких сродника мора се сматрати много старијим образовањем. Имајући у виду познату илирско-трачку промену m/b, документовану и у македонској глоси ἀβαρύ' ὀρίγανον (τὸ ἑν) Μακεδονία (од Хесихија), са којом иде заједно ἀµάρακος ,,мајоран" (µ, је примарно), можемо са довољно разлога поменутом илирском називу пића придружити Хесихијеве глосе σαµιϑε „врста напитка” и σαµιϑρε „мешано пиће, шербе”. Све се ове туђице са сибилантским иницијалом и са карактеристичном монофтонгизацијом основног дифтонга могу идентификовати са грч. χεῦµα, χύµα, χύµός „течност, либација, сок” итд. и са староинд. homan, homa, „либација”.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Некентумски карактер илирских говора с ове и с оне стране Јадрана потврђују, међутим, на управо савршен начин илирске туђице у класичним језицима, које нису додуше многобројне, али су ипак потпуно довољне да те илирске говоре приближе не само трачким говорима него и балтско-словенској групи индоевропских дијалеката. Без такве блискости фонетске природе теже би се могло објаснити брзо и успешно претапање илирских и трачких балканско-карпатских староседелаца у словенске масе.
Milan-Budimir-Grci-i-Pelasti. 1950
Milan-Budimir-Grci-i-Pelasti. 1950
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Znači, jedna od nejeretičkih teza u zvaničnoj nauci je da su ovde pre Slovena bili Baltosloveni.
Poslednja izmena:
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Sibina ili sibin, koplje od Svibe (crvenog gloga)
https://books.google.rs/books?id=HadZAQAAQBAJ&dq=''Sybinam+appellant+Illyri+telum+venabuli+simile''&source=gbs_navlinks_s
''Sybinam appellant Illyri telum venabuli simile''
"Oružje slično koplju Iliri zovu Sibin"
Utvrdili smo da se koplje pravi od Svibe, najtvrđeg drveta i da sibina dolazi od svibin.
Sviba ili crveni glog.
U nazivu koplja, sibina, elidirano je v.
Sviba (drvo) ✧ prasl. *sviba (rus. svibína, sl. svíb: crveni glog)
Takođe toponimi - Sibinj (Severin) i Sibinj kod Sl. Broda.
Sviba ili svib, drugi naziv - crveni glog. Drvo izuzetne tvrdoće i otpornosti na truljenje.
Other uses
The wood of some hawthorn species is very hard and resistant to rot. In rural North America, it was prized for use as tool handles and fence posts. The wood being hard it is described by Johns as the best substitute for boxwood for wood engraving.
Takođe, žensko lično ime Sibina i prezime Sibinović. Prema meni, ovo ime potiče od naziva crvenog gloga - sviba. Up. sa Drenko i Drenka.
Zašto je ova biljka bila namenjena imenima dece? Odgovor je u njenom magijskom zdravstvenom, pravednom i uopšte pozitivnom značaju.
Sibina je, dakle, 15. ilirska reč na našem spisku koja je slovenskog porekla.
PS. Zašto postoji verovanje da vampire treba probosti glogovim kolcem? Zato što je glogovo drvo tvrdo, dugovečno i otporno na trulež- mirni smo na duže vreme.
https://books.google.rs/books?id=HadZAQAAQBAJ&dq=''Sybinam+appellant+Illyri+telum+venabuli+simile''&source=gbs_navlinks_s
''Sybinam appellant Illyri telum venabuli simile''
"Oružje slično koplju Iliri zovu Sibin"
Utvrdili smo da se koplje pravi od Svibe, najtvrđeg drveta i da sibina dolazi od svibin.
Sviba ili crveni glog.
U nazivu koplja, sibina, elidirano je v.
Sviba (drvo) ✧ prasl. *sviba (rus. svibína, sl. svíb: crveni glog)
Takođe toponimi - Sibinj (Severin) i Sibinj kod Sl. Broda.
Sviba ili svib, drugi naziv - crveni glog. Drvo izuzetne tvrdoće i otpornosti na truljenje.
Other uses
The wood of some hawthorn species is very hard and resistant to rot. In rural North America, it was prized for use as tool handles and fence posts. The wood being hard it is described by Johns as the best substitute for boxwood for wood engraving.
Takođe, žensko lično ime Sibina i prezime Sibinović. Prema meni, ovo ime potiče od naziva crvenog gloga - sviba. Up. sa Drenko i Drenka.
Zašto je ova biljka bila namenjena imenima dece? Odgovor je u njenom magijskom zdravstvenom, pravednom i uopšte pozitivnom značaju.
https://www.*****************/2015/04/glog-i-glogov-kolac-narodna-verovanja-o-glogu/ umesto zvezdica upisati: bastabalkana . com
https://en.wikipedia.org/wiki/Crataegus_laevigata
Crataegus (/krəˈtiːɡəs/;[SUP][3][/SUP] from the Greek kratos "strength" and akis "sharp", referring to the thorns of some species[SUP][4][/SUP]) commonly called hawthorn, thornapple,[SUP][5][/SUP] May-tree,[SUP][6][/SUP] whitethorn,[SUP][6][/SUP] or hawberry, is a large genus of shrubs and trees in the family Rosaceae, native to temperate regions of the Northern Hemisphere in Europe, Asia and North America.
Takođe, žensko lično ime Sibina i prezime Sibinović. Prema meni, ovo ime potiče po imenu crvenog gloga - sviba.
Zašto je ova biljka bila namenjena imenima dece? Odgovor je u njenom magijskom zdravstvenom, pravednom i uopšte pozitivnom značaju.
Pošto Krstarica ne dozvoljava link ka Bašti Balkana, a Bašta Balaka ne dozvoljava funkciju CTRL, prinuđen sam ovde da iskopiram sadržinu sorsa stranice o glogu:
GLOG
Weіѕѕdorn (crataeguѕ oxyacantha) ili Glog.
Reč glog je praslovenska. Crni glog (crataeguѕ nіgra i prunuѕ ѕpіnoѕa). Rečju glog obeležava se u ovom članku i jedna i druga vrsta gloga, jer se za njih vezuju ista verovanja.</p>
Glog i glogov kolac - narodna verovanja o Glogu Crataegus monogyna
Glog je najmoćniji apotropajon protiv vampira (i veštica), i zlih demona (npr. bolésti) uopšte, ma u kom se obliku javljali. »Bez glogova koca ništa mu biti ne može«, kaže se o nekom kome je teško dohakati. Noću treba sobom poneti glogov štap, i onda se ne treba bojati ničega. U prvom redu je glog popularno oružje u borbi protivu vampira, naročito ako je to glog »jedinak«. Kad se vampir iskopa iz groba, on se po pravilu (kako se to vidi iz bezbrojnih tipičnih primera) »ubija«, probada glogovim kocem; prvobitno, on se g. kocem (magički) pričvršćivao za grob, kako se, uostalom, ponegde i do najskorije prošlosti radilo: na primer, u južnoj Dalmaciji i Bosni. U selu Čičkovi, srezu ariljskom, bio je pre dve godine jedan vampir takođe glogovim kocem prikovan za grob. Uporedi i sličan običaj kod starih Germanaca, sa ženskim lešom iz istočne Frizije, koji je bio vezan za kolac i pokriven trnjem.
Dovoljan je i sam glogov trn da se vampir uništi ili otera. Ponekad se mrtvacu, za koga postoji bojazan da će se povampiriti, zabode u pupak igla ili trn od crnoga gloga; ponekad se u njega zabada glogov trn pred samo spuštanje u raku. Dovoljno je da se ispred vampira stavi ili makar da mu se samo pokaže glogov trn, pa će biti onesposobljen ili oteran. Glogova grana mora se iza mrtvaca držati u kući makar samo jednu noć. Da se mrtvac ne bi povampirio, zabadaju se takođe u grob glogovi šiljci – glogov kolac. Kad se ne zna tačno u kome je grobu vampir, treba, za svaki slučaj, pobiti u sve nove grobove po jedan glogov kolac, i namestiti zamke od rogozine. Da ne bi vampir ušao u kuću, treba na sva vrata i prozore metnuti prutić crnoga gloga, ili zatvoriti spoljna kućna vrata glogovim kocem.
O sličnoj odbrani od mrtvačkih demona, kod Grka i Rimljana, upor. E. Rohde, Pѕyche, l, 2373, i E. Samter, Geburt, Hochzeіt und Tod, 73 id). Kad se spomene vampir, treba reći: »Na putu mu broć i glogovo trnje«. Uporediti i germanski običaj da se leševi izvesnih βιαιοθανάτοι ‹= nasilnom smrću umrlih› (za koje se zna da su opasni i da se hoće da povampire) pokrivaju trnjem.
Od gloga se plaše i njime se teraju i drugi zli demoni. Tu su u prvom redu demoni bolesti. Kad je neko bolestan od dalka, bajalica ga odvede na bunjište (koje je inače zborno mesto za zle duše što izazivaju bolesti), i tu demonu bolesti preti glogovim trnom. Kada se pojavi kakva epidemija, sva čeljad iz kuće da svoje tkanice bajalici, pa ih ona jedne na druge nastavi, zakači za kućna vrata, pa onda rastegne, i dokle dođu, na tom mestu pobije u zemlju glogov kolac, pa se okrene zapadu i kaže: »Do koca došla (bolest), a kolac ne prešla!«
Na sličan način tera se glogovim kocem i padavica. Od gloga plaše se i veštice, i zato mnogi stalno drže u kući glogov kolac. Uporedi i slično verovanje kod starih Grka. Glogom se teraju i zmije: u basmi koja se govori o glavnom zmijskom danu, Jeremijinom danu, izbola je zmija oči »na dva trna glogova, na četiri šipova«. Uporedi Theocr. 24, 88, gde je g. takođe upotrebljen za uništenje zmija). Da se zmija ne bi »povampirila«, preduzimaju se i druge radnje, i to uvek one kojima se inače sprečava povratak umrlih ljudi. Kada se, 1933. godine, u okolini Struge pojavilo vrlo mnogo zmija, ljudi su ih najpre ubijali i onda, bez obzira na to što su već mrtve, svaku bez izuzetka spaljivali. »Postoji, naime, stari običaj da se zmija mora spaliti, jer inače ona oživi«. Ovaj interesantan običaj može poslužiti kao nov dokaz za teoriju da je spaljivanje, kod raznih naroda, doista postalo u nameri da se pokojnicima konačio onemogući povratak.
Na glogovo drvo hvata se i đavo, koji se može i oterati glogovim štapom, a ubiti nožem čije su korice od crnoga gloga. (Venac, 14, 609).
Kod ovakvih svojih osobina nije čudo što se crni glog vrlo često ušiva u amajlije u vidu krstića ili ljuspica, da bi se dete održalo, ili da ga ne bi napao vampir. Crnim glogom urezuje se na kolačiću zapis protiv besnila. Na Cveti glogovim grančicama kite se kuće i obori. Na Đurđevdan pre sunca meću žene glog u omaju u kojoj će se kupati.
Iz bajanja i vračanja u vezi sa glogom jasno se vidi da je glog smatran kao drvo senovito. Na njemu borave demoni koji su u stanju da pošalju bolest. Uoči mladog utornika vračara odnese pod kakav glog u polju malu pogačicu, vina, vode, soli, cveća, konjsku potkovicu i klinac, i zaklinje demone na glogu, ѕіve femіnae, ѕіve mareѕ ‹bilo da su žene ili muškarci›, da prime žrtvu i ostave bolesnika na miru. Uzgred možemo spomenuti da u ovom slučaju imamo zanimljivu vezu između magije i kulta. Demonima se, s jedne strane, prinosi žrtva (pogačica, vino, voda, so, cveće), da bi se odobrovoljili i sa njima načinio savez, ali u isto vreme, kao da ničega nije ni bilo, oni se magičnim načinom teraju (jer se od potkovice, i od metala uopšte, a naročito gvožđa, plaše demoni: otuda, na primer, propis da se lekovita biljka ne sme vaditi iz zemlje nožem, da ne bi demon, koji je u biljci, pobegao). Manipulacije sa klinom, međutim, u protivurečnosti su sa svim ovim, jer je njima smer da bolest prikuju za drvo (kako su to radili još Rimljani). Slučajevi ovakvog unutrašnjeg sinkretizma, spajanja običaja koji su i hronološki i sadržajno različiti, ima kod nas dosta.
Glogu se može »predati« kostobolja, i tom prilikom takođe mu se prinosi žrtva. Bolesnik spremi kolačić, i ode pod kakav glog, dirne ga tri puta, kaže svojoj bolesti da ide »u glog«, ostavi na glogov kolačić »da ga tice (= diše?) pojedu«, pa bez obzira ide kući. Glogu se i inače prinose žrtve, i kao takvu treba (u svakom slučaju bar po formi) smatrati jedan postupak poznatog srpskog junaka iz prvog ustanka, Vase Čarapića: kad je on, hajdukujući, video u proleće na Avali prvi glog kako je olistao, izvadio je cvancik i darivao ga. Glog i inače može uživati poštovanje kao retko koje drvo. On se ponekad naziva svetim drvetom. Cigani u Šumadiji pričešćuju se na Đurđevdan glogovim listom. Postoji i zakletva: »gloga mi« — da li kat̓ eufemismon ‹ eufemistički› (kao što je kod Grka: nai ma hena ‹tako mi guske›, i primeri koje navodi Grimm, Deutѕche Oythologіe4, 1, 13, potz tauѕend, parbleu i dr.), ili je to stvarna zakletva svetim drvetom, teško je reći.
Da glog može biti senovit, daje se naslutiti i iz jednog običaja iz istočne Srbije. Žena koja nema dece a želi da ih dobije, treba da se pre sunca okupa u vodi sa koje se napio žut bik i u koju je stavljeno tri zrna gloga, i posle toga jedno zrno pojede, da bi začela.
»Ako hoćeš da dođe ona coprnica koja ti je odnela sreću npr. kod blaga, moraš paliti vatru glogovim drvima«.
U mitologiji glog može imati kozmički značaj. Sva zemlja stoji na granama velikoga gloga, i za taj glog vezan je veliki crn pas. Taj pas jednako glođe glog, pa kad ga skoro sasvim preglođe, on stane vući iz sve snage da bi ga prelomio. Tako nastaje zemljotres. Ali zemlja ipak ne propadne, jer onda sveti Petar prekrsti štapom, i glog opet postane ceo.
Glog, stucan na kamenu koji se ne pomera, čini sastavni deo melema koji se, uz basmu, privija na prišt. List od gloga i koren od maslačka, u rakiji, lek je od groznice. Od gloginja kuva se tej protiv srdobolje. Na glog se, kad se javi epidemija, vadi živi oganj (i to kad je epidemija kod ljudi; a kad je kod stoke, onda se vadi na lipovini).
Veselin Čajkanović - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANjA O BILjKAMA
Imao sam sreću da sam se družio sa Koljom, sinom velikog Veselina Čajkanovića, ne manje sjajnim intelektualcem.
Crataegus (/krəˈtiːɡəs/;[SUP][3][/SUP] from the Greek kratos "strength" and akis "sharp", referring to the thorns of some species[SUP][4][/SUP]) commonly called hawthorn, thornapple,[SUP][5][/SUP] May-tree,[SUP][6][/SUP] whitethorn,[SUP][6][/SUP] or hawberry, is a large genus of shrubs and trees in the family Rosaceae, native to temperate regions of the Northern Hemisphere in Europe, Asia and North America.
Takođe, žensko lično ime Sibina i prezime Sibinović. Prema meni, ovo ime potiče po imenu crvenog gloga - sviba.
Zašto je ova biljka bila namenjena imenima dece? Odgovor je u njenom magijskom zdravstvenom, pravednom i uopšte pozitivnom značaju.
Pošto Krstarica ne dozvoljava link ka Bašti Balkana, a Bašta Balaka ne dozvoljava funkciju CTRL, prinuđen sam ovde da iskopiram sadržinu sorsa stranice o glogu:
GLOG
Weіѕѕdorn (crataeguѕ oxyacantha) ili Glog.
Reč glog je praslovenska. Crni glog (crataeguѕ nіgra i prunuѕ ѕpіnoѕa). Rečju glog obeležava se u ovom članku i jedna i druga vrsta gloga, jer se za njih vezuju ista verovanja.</p>
Glog i glogov kolac - narodna verovanja o Glogu Crataegus monogyna
Glog je najmoćniji apotropajon protiv vampira (i veštica), i zlih demona (npr. bolésti) uopšte, ma u kom se obliku javljali. »Bez glogova koca ništa mu biti ne može«, kaže se o nekom kome je teško dohakati. Noću treba sobom poneti glogov štap, i onda se ne treba bojati ničega. U prvom redu je glog popularno oružje u borbi protivu vampira, naročito ako je to glog »jedinak«. Kad se vampir iskopa iz groba, on se po pravilu (kako se to vidi iz bezbrojnih tipičnih primera) »ubija«, probada glogovim kocem; prvobitno, on se g. kocem (magički) pričvršćivao za grob, kako se, uostalom, ponegde i do najskorije prošlosti radilo: na primer, u južnoj Dalmaciji i Bosni. U selu Čičkovi, srezu ariljskom, bio je pre dve godine jedan vampir takođe glogovim kocem prikovan za grob. Uporedi i sličan običaj kod starih Germanaca, sa ženskim lešom iz istočne Frizije, koji je bio vezan za kolac i pokriven trnjem.
Dovoljan je i sam glogov trn da se vampir uništi ili otera. Ponekad se mrtvacu, za koga postoji bojazan da će se povampiriti, zabode u pupak igla ili trn od crnoga gloga; ponekad se u njega zabada glogov trn pred samo spuštanje u raku. Dovoljno je da se ispred vampira stavi ili makar da mu se samo pokaže glogov trn, pa će biti onesposobljen ili oteran. Glogova grana mora se iza mrtvaca držati u kući makar samo jednu noć. Da se mrtvac ne bi povampirio, zabadaju se takođe u grob glogovi šiljci – glogov kolac. Kad se ne zna tačno u kome je grobu vampir, treba, za svaki slučaj, pobiti u sve nove grobove po jedan glogov kolac, i namestiti zamke od rogozine. Da ne bi vampir ušao u kuću, treba na sva vrata i prozore metnuti prutić crnoga gloga, ili zatvoriti spoljna kućna vrata glogovim kocem.
O sličnoj odbrani od mrtvačkih demona, kod Grka i Rimljana, upor. E. Rohde, Pѕyche, l, 2373, i E. Samter, Geburt, Hochzeіt und Tod, 73 id). Kad se spomene vampir, treba reći: »Na putu mu broć i glogovo trnje«. Uporediti i germanski običaj da se leševi izvesnih βιαιοθανάτοι ‹= nasilnom smrću umrlih› (za koje se zna da su opasni i da se hoće da povampire) pokrivaju trnjem.
Od gloga se plaše i njime se teraju i drugi zli demoni. Tu su u prvom redu demoni bolesti. Kad je neko bolestan od dalka, bajalica ga odvede na bunjište (koje je inače zborno mesto za zle duše što izazivaju bolesti), i tu demonu bolesti preti glogovim trnom. Kada se pojavi kakva epidemija, sva čeljad iz kuće da svoje tkanice bajalici, pa ih ona jedne na druge nastavi, zakači za kućna vrata, pa onda rastegne, i dokle dođu, na tom mestu pobije u zemlju glogov kolac, pa se okrene zapadu i kaže: »Do koca došla (bolest), a kolac ne prešla!«
Na sličan način tera se glogovim kocem i padavica. Od gloga plaše se i veštice, i zato mnogi stalno drže u kući glogov kolac. Uporedi i slično verovanje kod starih Grka. Glogom se teraju i zmije: u basmi koja se govori o glavnom zmijskom danu, Jeremijinom danu, izbola je zmija oči »na dva trna glogova, na četiri šipova«. Uporedi Theocr. 24, 88, gde je g. takođe upotrebljen za uništenje zmija). Da se zmija ne bi »povampirila«, preduzimaju se i druge radnje, i to uvek one kojima se inače sprečava povratak umrlih ljudi. Kada se, 1933. godine, u okolini Struge pojavilo vrlo mnogo zmija, ljudi su ih najpre ubijali i onda, bez obzira na to što su već mrtve, svaku bez izuzetka spaljivali. »Postoji, naime, stari običaj da se zmija mora spaliti, jer inače ona oživi«. Ovaj interesantan običaj može poslužiti kao nov dokaz za teoriju da je spaljivanje, kod raznih naroda, doista postalo u nameri da se pokojnicima konačio onemogući povratak.
Na glogovo drvo hvata se i đavo, koji se može i oterati glogovim štapom, a ubiti nožem čije su korice od crnoga gloga. (Venac, 14, 609).
Kod ovakvih svojih osobina nije čudo što se crni glog vrlo često ušiva u amajlije u vidu krstića ili ljuspica, da bi se dete održalo, ili da ga ne bi napao vampir. Crnim glogom urezuje se na kolačiću zapis protiv besnila. Na Cveti glogovim grančicama kite se kuće i obori. Na Đurđevdan pre sunca meću žene glog u omaju u kojoj će se kupati.
Iz bajanja i vračanja u vezi sa glogom jasno se vidi da je glog smatran kao drvo senovito. Na njemu borave demoni koji su u stanju da pošalju bolest. Uoči mladog utornika vračara odnese pod kakav glog u polju malu pogačicu, vina, vode, soli, cveća, konjsku potkovicu i klinac, i zaklinje demone na glogu, ѕіve femіnae, ѕіve mareѕ ‹bilo da su žene ili muškarci›, da prime žrtvu i ostave bolesnika na miru. Uzgred možemo spomenuti da u ovom slučaju imamo zanimljivu vezu između magije i kulta. Demonima se, s jedne strane, prinosi žrtva (pogačica, vino, voda, so, cveće), da bi se odobrovoljili i sa njima načinio savez, ali u isto vreme, kao da ničega nije ni bilo, oni se magičnim načinom teraju (jer se od potkovice, i od metala uopšte, a naročito gvožđa, plaše demoni: otuda, na primer, propis da se lekovita biljka ne sme vaditi iz zemlje nožem, da ne bi demon, koji je u biljci, pobegao). Manipulacije sa klinom, međutim, u protivurečnosti su sa svim ovim, jer je njima smer da bolest prikuju za drvo (kako su to radili još Rimljani). Slučajevi ovakvog unutrašnjeg sinkretizma, spajanja običaja koji su i hronološki i sadržajno različiti, ima kod nas dosta.
Glogu se može »predati« kostobolja, i tom prilikom takođe mu se prinosi žrtva. Bolesnik spremi kolačić, i ode pod kakav glog, dirne ga tri puta, kaže svojoj bolesti da ide »u glog«, ostavi na glogov kolačić »da ga tice (= diše?) pojedu«, pa bez obzira ide kući. Glogu se i inače prinose žrtve, i kao takvu treba (u svakom slučaju bar po formi) smatrati jedan postupak poznatog srpskog junaka iz prvog ustanka, Vase Čarapića: kad je on, hajdukujući, video u proleće na Avali prvi glog kako je olistao, izvadio je cvancik i darivao ga. Glog i inače može uživati poštovanje kao retko koje drvo. On se ponekad naziva svetim drvetom. Cigani u Šumadiji pričešćuju se na Đurđevdan glogovim listom. Postoji i zakletva: »gloga mi« — da li kat̓ eufemismon ‹ eufemistički› (kao što je kod Grka: nai ma hena ‹tako mi guske›, i primeri koje navodi Grimm, Deutѕche Oythologіe4, 1, 13, potz tauѕend, parbleu i dr.), ili je to stvarna zakletva svetim drvetom, teško je reći.
Da glog može biti senovit, daje se naslutiti i iz jednog običaja iz istočne Srbije. Žena koja nema dece a želi da ih dobije, treba da se pre sunca okupa u vodi sa koje se napio žut bik i u koju je stavljeno tri zrna gloga, i posle toga jedno zrno pojede, da bi začela.
»Ako hoćeš da dođe ona coprnica koja ti je odnela sreću npr. kod blaga, moraš paliti vatru glogovim drvima«.
U mitologiji glog može imati kozmički značaj. Sva zemlja stoji na granama velikoga gloga, i za taj glog vezan je veliki crn pas. Taj pas jednako glođe glog, pa kad ga skoro sasvim preglođe, on stane vući iz sve snage da bi ga prelomio. Tako nastaje zemljotres. Ali zemlja ipak ne propadne, jer onda sveti Petar prekrsti štapom, i glog opet postane ceo.
Glog, stucan na kamenu koji se ne pomera, čini sastavni deo melema koji se, uz basmu, privija na prišt. List od gloga i koren od maslačka, u rakiji, lek je od groznice. Od gloginja kuva se tej protiv srdobolje. Na glog se, kad se javi epidemija, vadi živi oganj (i to kad je epidemija kod ljudi; a kad je kod stoke, onda se vadi na lipovini).
Veselin Čajkanović - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANjA O BILjKAMA
Imao sam sreću da sam se družio sa Koljom, sinom velikog Veselina Čajkanovića, ne manje sjajnim intelektualcem.
Sibina je, dakle, 15. ilirska reč na našem spisku koja je slovenskog porekla.
PS. Zašto postoji verovanje da vampire treba probosti glogovim kolcem? Zato što je glogovo drvo tvrdo, dugovečno i otporno na trulež- mirni smo na duže vreme.
Poslednja izmena:
zvaljko
Zainteresovan član
- Poruka
- 493
Do sličnih zaključaka došao je i jedan drugi naš ugledni paleolingvista, etnolog i fizički antropolog,
akademik i profesor emeritus Zvaljko, tj mua, višedecenijskim pregalačkim proučavanjem vlaškog pitanja na zapadnom Balkanu.
https://forum.krstarica.com/threads/vlasi-balkanski-fenomen.764445/page-76#post-38448020
Dok sam pisao pade mi na pamet skoro jeretična ideja, nazovimo to misaoni eksperiment.
Mozemo li zamisliti da u toj svojoj raznolikosti imaju dio naroda blizak Slovenima, nešto kao Balti na sjeveru a ovi na jugu,
gdje bi imali Balto-Slovensko-Vlašku grupu naroda i jezika?
Šalu na stranu, kad ovako neka neznalica nešto lupi i to se slučajno poklopi sa stavom nekog uglednog naučnika, a onda taj isti to svima
nameće kao dokaz svoje pameti, kad neko drugi tako nešto uradi osobno ga percipiram bijednikom i luzerom. No medjutim, budući da sam ja u
pitanju, osjećam se pametno, da ne kazem intelektualno
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Treba "Oružje slično koplju Iliri zovu Sibina" (sibina, jer je akuzativ prve deklinacije).
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Nadimak Sabaiarius („Sabajarije”) cara-pivopije Valensa (364-378). Ovo može značiti da je čovek ili mnogo alkos, ili sklon proizvodnji pivu u velikoj količini. S obzirom da je Valens bio rođen u Panoniji, kod današnjh Vinkovaca u Hrvatskoj, vrlo je moguće da je nadimak u vezi sa tim, odnosno sa Valensovim „varvarskim” poreklom. Amijan Markelin:
Huic perduellium prosperitati alia 1 laetior accessit. Rumitalca enim tribunus, in societatem Procopianorum adscitus, et suscepta cura palatii, digesto mature consilio, permeatoque 2 cum militibus mari, ad Drepanum ante, 3 nunc Helenopolim venit, exindeque Nicaeam spe celerius occupavit. [2] Ad quam obsidendam, cum huius modi pugnarum peritis, Vadomario misso, ex duce et rege Alamannorum, Valens Nicomediam pergit. Exindeque profectus, oppugnationi Chalcedonis magnis viribus insistebat, cuius e muris probra in eum iaciebantur, et irrisive 4 compellebatur ut Sabaiarius. Est [p. 624] autem sabaia ex ordeo vel frumento, in liquorem conversis, paupertinus in Illyrico potus. [3] Fessus denique inopia commeatuum, et obstinatione nimia defensorum, discedere iam parabat, cum inter haec clausi apud Nicaeam, patefactis subito portis, egressi, munitorum magna parte prostrata, ductore fidentissimo Rumitalca, properabant ardenter circumventuri Valentem a tergo, nondum a Chalcedonos suburbano digressum, et patrassent conata, ni rumore quodam praeverso, imminens exitium ille perdoctus, instantem vestigiis hostem per Sunonensem lacum et fluminis Galli sinuosos amfractus propere discedendo, frustra sequentem lusisset. Et hoc casu Bithynia quoque in 5 Procopii dicionem redacta est.
To this success of the rebels was added another still happier event. For a tribune called Rumitalca, who had been won over to the party of Procopius and given the charge of the palace, upon a carefully devised plan crossed the sea with his soldiers and came to the place formerly called Drepanum, now Helenopolis, 1 and then with unexpected speed seized Nicaea. [2] To besiege this city Valens sent, besides others skilled in that kind of fighting, Vadomarius, a former general and king of the Alamanni, and went on himself to Nicomedia. Leaving that place, he carried on the siege of Chalcedon with great vigour, from the walls of which city insults were hurled at him and he was derisively addressed as Sabaiarius. Now sabaia is a drink [p. 625] of the poorer people in Illyricum, a liquor made from barley or some other grain. [3] Finally, worn out by scarcity of supplies and the very obstinate resistance of the defenders, he was already pre- paring to depart, when those who had meanwhile been blockaded at Nicaea suddenly opened the gates and rushed out, and after slaying a great part of the besiegers, headed by their bold leader, Rumitalca, hastened eagerly on with the purpose of surrounding Valens from the rear; for he had not left the suburb of Chalcedon. And they would have been successful, if the emperor had not from an earlier rumour learned of the danger that threatened him, and by a hasty retreat by way of the Sunonian lake and the many windings of the river Gallus outwitted the enemy, who were close upon his heels in vain pursuit. And by this mischance Bithynia also fell into the power of Procopius.
http://www.perseus.tufts.edu/hopper...1.0082:book=26:chapter=8&highlight=sabaiarius
Zanimljvi rad Danijela Džina na ovu temu: https://www.academia.edu/229214/Sabaiarius_Beer_wine_and_Ammianus_Marcelinus
Tvrdi se da je sabaja slična egipatskom pivu (zythos).
Džinov zaključak je, rekao bih, sjajan:
The sabaiarius episode reveals some of the essential social divisions that expressed the bipolar nature of the late antique world, as well as political divisions of the moment. In the single word sabaiarius are juxtaposed and opposed: Greek East and Latin West; Mediterranean coast belt and continental Europe; beer and wine; moderation and intoxication; poor and rich (or rather, less poor); soldier and citizen; soldier and fellow soldier; Constantine's dynasty and Valentinian's dynasty; Classical ideals of culture and Illyrian military spirit; urban and rural. History needed someone like Ammianus Marcellinus, that multiformis historiae formator, to condense all of that into one single word of an unknown and obscure language - sabaiarius.
Huic perduellium prosperitati alia 1 laetior accessit. Rumitalca enim tribunus, in societatem Procopianorum adscitus, et suscepta cura palatii, digesto mature consilio, permeatoque 2 cum militibus mari, ad Drepanum ante, 3 nunc Helenopolim venit, exindeque Nicaeam spe celerius occupavit. [2] Ad quam obsidendam, cum huius modi pugnarum peritis, Vadomario misso, ex duce et rege Alamannorum, Valens Nicomediam pergit. Exindeque profectus, oppugnationi Chalcedonis magnis viribus insistebat, cuius e muris probra in eum iaciebantur, et irrisive 4 compellebatur ut Sabaiarius. Est [p. 624] autem sabaia ex ordeo vel frumento, in liquorem conversis, paupertinus in Illyrico potus. [3] Fessus denique inopia commeatuum, et obstinatione nimia defensorum, discedere iam parabat, cum inter haec clausi apud Nicaeam, patefactis subito portis, egressi, munitorum magna parte prostrata, ductore fidentissimo Rumitalca, properabant ardenter circumventuri Valentem a tergo, nondum a Chalcedonos suburbano digressum, et patrassent conata, ni rumore quodam praeverso, imminens exitium ille perdoctus, instantem vestigiis hostem per Sunonensem lacum et fluminis Galli sinuosos amfractus propere discedendo, frustra sequentem lusisset. Et hoc casu Bithynia quoque in 5 Procopii dicionem redacta est.
To this success of the rebels was added another still happier event. For a tribune called Rumitalca, who had been won over to the party of Procopius and given the charge of the palace, upon a carefully devised plan crossed the sea with his soldiers and came to the place formerly called Drepanum, now Helenopolis, 1 and then with unexpected speed seized Nicaea. [2] To besiege this city Valens sent, besides others skilled in that kind of fighting, Vadomarius, a former general and king of the Alamanni, and went on himself to Nicomedia. Leaving that place, he carried on the siege of Chalcedon with great vigour, from the walls of which city insults were hurled at him and he was derisively addressed as Sabaiarius. Now sabaia is a drink [p. 625] of the poorer people in Illyricum, a liquor made from barley or some other grain. [3] Finally, worn out by scarcity of supplies and the very obstinate resistance of the defenders, he was already pre- paring to depart, when those who had meanwhile been blockaded at Nicaea suddenly opened the gates and rushed out, and after slaying a great part of the besiegers, headed by their bold leader, Rumitalca, hastened eagerly on with the purpose of surrounding Valens from the rear; for he had not left the suburb of Chalcedon. And they would have been successful, if the emperor had not from an earlier rumour learned of the danger that threatened him, and by a hasty retreat by way of the Sunonian lake and the many windings of the river Gallus outwitted the enemy, who were close upon his heels in vain pursuit. And by this mischance Bithynia also fell into the power of Procopius.
http://www.perseus.tufts.edu/hopper...1.0082:book=26:chapter=8&highlight=sabaiarius
Zanimljvi rad Danijela Džina na ovu temu: https://www.academia.edu/229214/Sabaiarius_Beer_wine_and_Ammianus_Marcelinus
Tvrdi se da je sabaja slična egipatskom pivu (zythos).
Džinov zaključak je, rekao bih, sjajan:
The sabaiarius episode reveals some of the essential social divisions that expressed the bipolar nature of the late antique world, as well as political divisions of the moment. In the single word sabaiarius are juxtaposed and opposed: Greek East and Latin West; Mediterranean coast belt and continental Europe; beer and wine; moderation and intoxication; poor and rich (or rather, less poor); soldier and citizen; soldier and fellow soldier; Constantine's dynasty and Valentinian's dynasty; Classical ideals of culture and Illyrian military spirit; urban and rural. History needed someone like Ammianus Marcellinus, that multiformis historiae formator, to condense all of that into one single word of an unknown and obscure language - sabaiarius.
Poslednja izmena od moderatora:
gost 41782
Elita
- Poruka
- 19.642
Moze li se sablja dovesti u vezu sa tim ili ima neku turkijsku pozadinu?
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Ne bih dovodio, nije drveno koplje ni blizu gvozdenoj sablji.
Ali, sablja je srpska reč, par ekselans.
✧ prasl. *sablja (rus. sáblja, polj. szabla) ← turk. (kirg. sapy: sablja)
saber (n.)
type of single-edged sword, 1670s, from French sabre "heavy, curved sword" (17c.), alteration of sable (1630s), from German Sabel, Säbel, probably ultimately from Hungarian szablya "saber," literally "tool to cut with," from szabni "to cut."
The Balto-Slavic words (Russian sablya, Polish szabla "sword, saber," Lithuanian šoblė) perhaps also are from German. Italian sciabla seems to be directly from Hungarian. Saber-rattling "militarism" is attested from 1922. Saber-toothed cat (originally tiger) is attested from 1849.
LeoneMontana
Domaćin
- Poruka
- 4.894
Do istog sam zaključka došao kada sam pisao o latinskom kao vještačkim (medijanskim) jezikom.
Ne znam mnogo o Milanu Budimiru, ova njegova izjava iz 1950. je fascinantna! Definitivno slavisti bi trebali više obratiti pažnju na njegova istraživanja.
gost 41782
Elita
- Poruka
- 19.642
Ja mislim da ljudi koji se bave jezikom imaju isti pristup jeziku kao politicari.Ne bih dovodio, nije drveno koplje ni blizu gvozdenoj sablji.
Ali, sablja je srpska reč, par ekselans.
✧ prasl. *sablja (rus. sáblja, polj. szabla) ← turk. (kirg. sapy: sablja)
saber (n.)
type of single-edged sword, 1670s, from French sabre "heavy, curved sword" (17c.), alteration of sable (1630s), from German Sabel, Säbel, probably ultimately from Hungarian szablya "saber," literally "tool to cut with," from szabni "to cut."
The Balto-Slavic words (Russian sablya, Polish szabla "sword, saber," Lithuanian šoblė) perhaps also are from German. Italian sciabla seems to be directly from Hungarian. Saber-rattling "militarism" is attested from 1922. Saber-toothed cat (originally tiger) is attested from 1849.
Biased do bola.
Pogledaj ti ta sva objasnjenja..........
Nego gde je zabelezena prva sablja pod tim imenom?
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Ma ne; čim ima u litvanskom, otpada sve sem slovenskog-srpskog porekla. Vidiš da lupetaju ko maksim.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Interesantni deo o kojem smo već ranije diskutovali na jednoj drugoj temi:
Daniel Džino:
Moguće je da između *sabajuma i božanstva frigijsko-tračkog porekla Sabacija (bog alkoholisanja) postoje izvesne etimološke veze. Aristofanove Ose (422. god. p. n. e.); razgovor Sosia i Ksantia:
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Na tragu Budimirove ilirsko-tračke m/b promene...evo glose kod Hesiha za koju je tvrdio da je verovatno povezana sa našom sabajom:
σαμίθη: «ῥόφημά τι, ὡς Γλαυκίας ὁ ἰατρὸς»
samíthē
Samithe, tvrdi naš stari dobri Hesihije, nekakva je vrsta napitka. No, ovde je interesantno da je dovodi u vezu sa čuvenim lekarom empirijske škole iz III st. pre naše ere, Glaukijem.
Zašto medicinar u kontekstu pića koje bi trebalo da bude alkoholno...ili možda baš zato? 
Ovu drugu glosu koju Budimir pominje...koja bi trebalo da znači „mešano piće, šerbe”, uopšte ne mogu da nađem kod Hesihija...da li je to Budimir dobro prepisao i kako bi trebalo da glasi originalno samithre...
No, definitivno se ovde radi o tuđicama u grčkom, po Budimirovom mišljenju ilirsko-makedonskog porekla.
P. S. Glaukije je, inače, poznat po svojim komentarima čuvenoga Hipokrita...koristio ga je Galen.
σαμίθη: «ῥόφημά τι, ὡς Γλαυκίας ὁ ἰατρὸς»
samíthē
Samithe, tvrdi naš stari dobri Hesihije, nekakva je vrsta napitka. No, ovde je interesantno da je dovodi u vezu sa čuvenim lekarom empirijske škole iz III st. pre naše ere, Glaukijem.
Zašto medicinar u kontekstu pića koje bi trebalo da bude alkoholno...ili možda baš zato? Ovu drugu glosu koju Budimir pominje...koja bi trebalo da znači „mešano piće, šerbe”, uopšte ne mogu da nađem kod Hesihija...da li je to Budimir dobro prepisao i kako bi trebalo da glasi originalno samithre...
No, definitivno se ovde radi o tuđicama u grčkom, po Budimirovom mišljenju ilirsko-makedonskog porekla. P. S. Glaukije je, inače, poznat po svojim komentarima čuvenoga Hipokrita...koristio ga je Galen.
Poslednja izmena:
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Najbliže na šta nailazim jeste lično ime žene koja je pronašla jedan lek (Gal., De compos. medic. sec. loc. 13, 310)...neka Samithra.
ἑδρικὴ παρὰ Τυράννου. λιθαργύρου γο βʹ. ψιμυθίου γο βʹ Sʹʹ. λιβάνου γο αʹ. σμύρνης γο αʹ. καδμείας γο αʹ Sʹʹ. σχιστῆς γο δʹ. κηροῦ γο δʹ. οἴνου καὶ ῥοδίνου. ἄλλη Σαμίθρης, πολύχρηστος. λιθαργύρου ιβʹ. ψιμυθίου βʹ. χαλκίτεως βʹ. μίσυος ὀπτοῦ αʹ. τερμινθίνης στʹ. ἐλαίου καὶ ὕδατος κοτύλας δʹ.
http://chaerephon.e-monsite.com/medias/files/savantes.htm (inače, vrlo zanimljiva stranica sa popisom žena antičkog sveta!)
I baš nosi to ime žena koja je pronašla recept za lek.Možda dolazi sa naših krajeva? Teško da se radi o slučajnosti ovde, ali moguće je da je Budimir mislio na njeno ime, jer ja zaista imam probleme da pronađem tu drugu reč...
Ako sam dobro preveo sa francuskog, ovo bi trebalo da bude napitak za pročišćenje creva (klistir).
ἑδρικὴ παρὰ Τυράννου. λιθαργύρου γο βʹ. ψιμυθίου γο βʹ Sʹʹ. λιβάνου γο αʹ. σμύρνης γο αʹ. καδμείας γο αʹ Sʹʹ. σχιστῆς γο δʹ. κηροῦ γο δʹ. οἴνου καὶ ῥοδίνου. ἄλλη Σαμίθρης, πολύχρηστος. λιθαργύρου ιβʹ. ψιμυθίου βʹ. χαλκίτεως βʹ. μίσυος ὀπτοῦ αʹ. τερμινθίνης στʹ. ἐλαίου καὶ ὕδατος κοτύλας δʹ.
http://chaerephon.e-monsite.com/medias/files/savantes.htm (inače, vrlo zanimljiva stranica sa popisom žena antičkog sveta!)
I baš nosi to ime žena koja je pronašla recept za lek.
Možda dolazi sa naših krajeva? Teško da se radi o slučajnosti ovde, ali moguće je da je Budimir mislio na njeno ime, jer ja zaista imam probleme da pronađem tu drugu reč...Ako sam dobro preveo sa francuskog, ovo bi trebalo da bude napitak za pročišćenje creva (klistir).
Poslednja izmena:
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Da postavimo i Sabacija kod Hesijiha, kad ga već toliko koristimo na ovoj temi:
Sabacije je frigijsko božanstvo sa paralelama u Dionisu odnosno Bahu.
Sabacije, možda ranija verzija docnijeg Savadija, kraće Sab, kao božanstvo alkoholisanja ima izvesne paralele u indoevropskom svetu, ukoliko bismo mogli tražiti zajedničko korenje sa našom sabajom. Npr. kod Gala postojala je pivska boginja Brakijaka. Njeno je ime je u tesnoj vezi sa bracis, po osnovnom sastojku. I današnje francusko brasser bi trebalo da je zajedničkog porekla (*braciāre). U Trakiji, možda, imamo slučaj slične analogije kao kod Kelta.
http://theses.univ-lyon2.fr/documents/getpart.php?id=lyon2.2009.beck_n&part=159274
Jon Grumeca (str. 74 Dacia: Land of Transylvania, Cornerstone of Ancient Eastern Europe) navodi sve varijante imena ovog božanstva kod Tračana:
Dionysus was known by the Romans as Bacchus and by the Thracians as Sabadiosa/Sabariosa, or Sabos/Sabazius. Before he was mythologized as the god of wine and celebration he spent time in India and other distant lands. He was thought to play the flute and promote divine ecstasy through hallucinogenic alcohol and wild sexuality. In his limitless love for his fellow men, he introduced pederasty to the Thracians. King Lycurgus ordered his arrest as part of an effort to punish the orgiastic cult members, and Dionysus escaped to Sabazius, his birthplace. A Dionysiac temple was built in Maroneia near the Ismaros Mountain in Hellenic land.
Sabacijeva čuvena ruka iz Britanskog muzeja (I/II st. naše ere):
Sabacije je frigijsko božanstvo sa paralelama u Dionisu odnosno Bahu.
Sabacije, možda ranija verzija docnijeg Savadija, kraće Sab, kao božanstvo alkoholisanja ima izvesne paralele u indoevropskom svetu, ukoliko bismo mogli tražiti zajedničko korenje sa našom sabajom. Npr. kod Gala postojala je pivska boginja Brakijaka. Njeno je ime je u tesnoj vezi sa bracis, po osnovnom sastojku. I današnje francusko brasser bi trebalo da je zajedničkog porekla (*braciāre). U Trakiji, možda, imamo slučaj slične analogije kao kod Kelta.
http://theses.univ-lyon2.fr/documents/getpart.php?id=lyon2.2009.beck_n&part=159274
Jon Grumeca (str. 74 Dacia: Land of Transylvania, Cornerstone of Ancient Eastern Europe) navodi sve varijante imena ovog božanstva kod Tračana:
Dionysus was known by the Romans as Bacchus and by the Thracians as Sabadiosa/Sabariosa, or Sabos/Sabazius. Before he was mythologized as the god of wine and celebration he spent time in India and other distant lands. He was thought to play the flute and promote divine ecstasy through hallucinogenic alcohol and wild sexuality. In his limitless love for his fellow men, he introduced pederasty to the Thracians. King Lycurgus ordered his arrest as part of an effort to punish the orgiastic cult members, and Dionysus escaped to Sabazius, his birthplace. A Dionysiac temple was built in Maroneia near the Ismaros Mountain in Hellenic land.
Sabacijeva čuvena ruka iz Britanskog muzeja (I/II st. naše ere):
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Nažalost, truba i ovde kao i uglavnom drugde. Dosta je logičnije pretpostaviti vezu između sibina i starojermenskog səwin (սուին). U starogrčkom imamo više načina da se ta reč zapiše, uključujući čak i ζιβύνη (zibúnē). Ovde verovatno treba imati na umu grčko-jermensku jezičku zajednicu, odnosno predloženu grupaciju, kojoj bi, slično albanskom, trebalo da bude srodan i trački jezik. Tako je vrlo moguće da se ili radi o dosta staroj pozajmljenici, ili je to oružje, odnosno veština njegovog pravljenja, stiglo sa Starog istoka, pa tako i naziv. I u gruzijskom jeziku postoji „koplje”, zupani (ზუფანი) dolazeći od persijskog zōbīn (زوبین).
Kada se to ima na umu, kao i materijal za pravljenje lovačkog koplja, ali i ekoprostor na koji je sviba zauzimala (govoreći o podneblju Starog istoka) postaje jasno da se radi o očajničkom hvatanju za slamke u svrsi pučke — možda je preciznije reći demagogije, a ne etimologije.
A što se tiče našeg pojma koji spominješ, po Fasmeru:
свиди́на
-- дерево "Cornus sanguinea, кизил кровяной", свидо́вник -- то же, сербохорв. сви̑бањ, род. п. сви̑бња "май", словен. svíbа "кизил", svíbǝn, род. п. -bnа "май", чеш. svíd "бирючина", слвц. svíb "глог, свидина", польск. świdwa, в.-луж., н.-луж. swid, полаб. swaid. Сюда же местн. н. Schweidnitz в Силезии. Из *svidьnica. Форма на b, а также польск. формы говорят о древнем *svidy, род. *svidъve; см. Мi. ЕW 330 и сл.
Поскольку это дерево имеет красные ветви, данное название, возм., родственно лит. svidùs "блестящий, светлый", svidė́ti, svidù "блестеть", вост.-лит. диал. svysti, svystu, svydau "засиять", др.-прусск. sidis "свидина", англос. sviotol "ясный, явный", возм., лат. sīdus, род. п. -eris "светило"; ср. о близких формах Траутман (ВSW 296), Сольмсен (Unters. gr. Lautl. 208), Голуб--Копечный (363), Хольтхаузен (Aengl. Wb. 338). Ср. в семантическом отношении нов.-в.-н. Blutrute, нж.-нем. bloodwilgen, rode Wilgе "красная ива" (Марцель 1, 1175 и сл.).
свиди́на
-- дерево "Cornus sanguinea, кизил кровяной", свидо́вник -- то же, сербохорв. сви̑бањ, род. п. сви̑бња "май", словен. svíbа "кизил", svíbǝn, род. п. -bnа "май", чеш. svíd "бирючина", слвц. svíb "глог, свидина", польск. świdwa, в.-луж., н.-луж. swid, полаб. swaid. Сюда же местн. н. Schweidnitz в Силезии. Из *svidьnica. Форма на b, а также польск. формы говорят о древнем *svidy, род. *svidъve; см. Мi. ЕW 330 и сл.
Поскольку это дерево имеет красные ветви, данное название, возм., родственно лит. svidùs "блестящий, светлый", svidė́ti, svidù "блестеть", вост.-лит. диал. svysti, svystu, svydau "засиять", др.-прусск. sidis "свидина", англос. sviotol "ясный, явный", возм., лат. sīdus, род. п. -eris "светило"; ср. о близких формах Траутман (ВSW 296), Сольмсен (Unters. gr. Lautl. 208), Голуб--Копечный (363), Хольтхаузен (Aengl. Wb. 338). Ср. в семантическом отношении нов.-в.-н. Blutrute, нж.-нем. bloodwilgen, rode Wilgе "красная ива" (Марцель 1, 1175 и сл.).
Poslednja izmena:
Pravi Vlah
Iskusan
- Poruka
- 5.013
gost 41782
Elita
- Poruka
- 19.642
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Možda i jeste truba, ali prva truba. Prijateljski savet. Ovo tvoje kao kad gluv hoće da svira. Veruj mi, to se vidi. IgarJ ima makar lingvističkog nerva, ali ovo tvoje je tako trapavo da bi kod mene izazivalo transfer blama kada ne bih znao koji su ti ciljevi.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 35.998
Kako objašnjavaš mađarsku reč u litvanskom (blatoslovenska grupa jezika)? Pazi, to još nikom nije pošlo za rukom - možda zbog tebe ustanove Nobelovu nagradu iz komp. lingvistike ako se dovoljno približiš Holivudu - čujem da njime drma Duboka država.
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Ti meni deliš prijateljske savete?
Mora da padaju žabe tu gde živiš. Vidi se samo zbog tvoje pristrasnosti i ničeg drugog. A trapavost je tvoja jer misliš da je ovo neko moje baratanje po sličnosti, bez konsultovanja lingvističke literature. Verovatno si pomislio da sam otišao na stranicu Wiktionary-ja jermenske reči za koplje (https://en.wiktionary.org/wiki/սուին) mada bi ti mogao barem od toga krenuti...
Str. 311/312 grčkog etimološkog rečnka Johana Baptista Hofmana.
https://archive.org/details/HofmannEtymologischesDesGriechischen/
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.007
Da ne ostane Hofman usamljen, tu etimologiju pominje i Vladimir Petrovič Neroznjak na 164. svoje brilijantne studije o paleobalkanskim jezicima (inače nezaobilazna za ovu diskusiju i generalno rasprave o antičkim jezicima Balkanskog poluostrva...probaću u budućnosti da malčice više postavim Neroznjaka na forum).
