Македонски језик

Tačno je da su slovenski jezici međusobno bliži nego neki germanski dijalekti međusobno.
To se pokazalo presudno u smislu da su se jezikom do danas odbranili od da tako kažem istorijske destrukcije i prišivanje drugim nacijama.

Kod Nemaca je postojala pretenzija pa kod njihovih istoričara zovu Slovene indogermanima tako bi i jezik bio indogermanski.
Ali to je donekle razumljivo zbog Pruske koja je trusno nacionalno i govorno područje gledano u istorijskom kontekstu.

Sa druge strane Slovenci su pripadali savezu polapskih alpskih Srba u VI veku pod knezom Samom koji nije bio Srbin već franački trgovac.

Po toj logici Slovenci nisu učestvovali u seobi južnih Slovena već su ostali tamo gde jesu.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Slavenski_jezici

U pogledu odnosa jezik - narod slovenski jezici u većini slučajeva imaju diferencijalnu funkciju jer predstavljaju specifična obeležja pojedinih slovenskih naroda.

Poljskim jezikom govori u Poljskoj, pored Poljaka, i oko sto pedeset hiljada Kašuba (danas gotovo sasvim izmešanih sa Poljacima), koje neki smatraju zasebnim slovenskim narodom, dok su, prema (preovlađujućem) mišljenju drugih, Kašubi danas deo poljskog naroda.

Drukčiji je primer Lužičkih Srba. Taj slovenski narod ima dva književna jezika (gornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski) koji se u novijoj slavistici sa dosta osnova tretiraju i kao dve književne varijante istog jezika. Varijantna književnojezička podeljenost Lužičkih Srba u znatnoj meri je istorijski uslovljena njihovom konfesionalnom podeljenošću (v. u knjizi odeljak o formiranju lužičkosrpskih književnih jezika).

http://sh.wikipedia.org/wiki/Makedonski_jezik

Još uvek postoji otvorena varijanta da su istoričari Samuilovo carstvo zvali Makedonskih carstvom pa su pod pritiskom Bugarskih istoričara prihvatili da se radi o zapadnobugarskom carstvu.

Kod nas takvih primera mislim da nije bilo da se pod pritiskom domaćih istoričara prihvati neka domaća teza koja se razlikovala od teze koju su zastupali svetski(evropski) istoričari.
 
Drukčiji je primer Lužičkih Srba. Taj slovenski narod ima dva književna jezika (gornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski) koji se u novijoj slavistici sa dosta osnova tretiraju i kao dve književne varijante istog jezika. Varijantna književnojezička podeljenost Lužičkih Srba u znatnoj meri je istorijski uslovljena njihovom konfesionalnom podeljenošću (v. u knjizi odeljak o formiranju lužičkosrpskih književnih jezika).
Kliknite za proširenje...

Ova dvodijalektnost Lužičkih Srba koja je brojala oko 100000 duša možda ih danas ima nešto više bi mogla dosta da objasni dvodijalektnost današnjih balkanskih Srba pa i Hrvata.
 
NickFreak:
Još uvek postoji otvorena varijanta da su istoričari Samuilovo carstvo zvali Makedonskih carstvom pa su pod pritiskom Bugarskih istoričara prihvatili da se radi o zapadnobugarskom carstvu.

Kod nas takvih primera mislim da nije bilo da se pod pritiskom domaćih istoričara prihvati neka domaća teza koja se razlikovala od teze koju su zastupali svetski(evropski) istoričari.
Kliknite za proširenje...

Това e брутална антинаучна спекулация. / This is a brutal unscientific speculation.

Ulf Brunnbauer, DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM), Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003:

1. Mitovi o porijeklu

Prva generacija makedonskih historičara datira proces 'makedonskog preporoda', tj. pojave makedonske nacije, u XIX stoljeće, kada su navodno intelektualci počeli tvrditi da su makedonski jezik i narod zasebni od drugih južnoslavenskih jezika i naroda. 'Vnutrašnja makedonska revolucionarna organizacija' (VMRO)19, osnovana 1893., i Ilindenski ustanak protiv osmanske vlasti 2. avgusta 1903. (dan proroka Ilije) smatraju se najznačajnijim političkim manifestacijama makedonske nacionalne svijesti u tom periodu. Makedonska država u obliku Socijalističke Republike Makedonije stvorena je tokom Drugog svjetskog rata kao izraz nacionalnih aspiracija makedonskog naroda, i prije svega zahvaljujući nastojanjima komunista, makedonskih partizana i Komunističke partije Jugoslavije (čija je uloga između 1944. i 1991. bila posebno naglašavana u makedonskoj historiografiji).

Sa sve većom institucionalizacijom makedonske historiografije, porijeklo makedonske nacije se gura dublje u prošlost. Žestoka bugarska kampanja poricanja postojanja zasebnog makedonskog jezika i nacije, koja je započela 1958. godine20, intenzivirala je pokušaje makedonskih historičara da odvoje makedonsku od bugarske historije.21 Počevši krajem 1950-tih, makedonska nacionalna historija počinje da se datira od VII stoljeća, kad su se Slaveni naselili u region Makedonije. Autoritativna Historija makedonskog naroda (1969.) sažima savremeno makedonsko naučno viđenje i govori o nezavisnim 'makedonskim Slavenima', koji su došli na Balkan sa Dunava - ne sa Volge,

19 O VMRO-u vidjeti Duncan Perry, The Politics of Terror: The Makedonski Liberation Movements 1893-1903. Durham, NC: Duke University Press, 1988.

20 O sporu između makedonskih i bugarskih historičara, vidjeti Troebst, Die bulgarisch-ju-goslawische Kontroverse um Makedonien.

21 Stefan Troebst, 'IMRO + 100 = FYROM? Politics of Makedonski historiografija', uJames Pettifer, ured., The New Makedonski Question. Basingstoke: Macmillan, 1999, str. 63.

300

kako su tvrdili Bugari.22 Gledište da Makedonci i Bugari potječu od različitog slavenskog življa postaje popularno. Blaže Ristovski, jedan od najplodnijih makedonskih intelektualaca današnjice, tvrdi u svojoj Historiji makedonske nacije, objavljenoj 1999., da su različite etničke grupe i slavenska plemena doprinijela etnogenezi Makedonaca i Bugara te da već u IX stoljeću nema 'etnogenetskog, kulturnog, lingvističkog ni civilizacijskog jedinstva' između Makedonaca i Bugara.23 Međutim, takve teorije o etnogenezi ne mogu se potkrijepiti činjenicama; potreban je bio bolji dokaz za postojanje makedonske nacije u Srednjem vijeku.On je nađen u carstvu Cara Samuila i njegovih nasljednika, koje je postojalo u Makedoniji između 969. i 1018. godine, sa prijestolnicama u Prespi i Ohridu.24 Hrvatski historičar Stjepan Antoljak, koji je u Skopje došao 1956. za rukovodioca odjela antičke i srednjovjekovne historije Instituta za nacionalnu historiju, odigrao je ključnu ulogu u proglašavanju Samuila makedonskim vladarom.25 Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'. Izdanje iz 1969. Historije makedonskog naroda priznaje da su savremenici Samuilovu državu zvali 'bugarskom'. Ta očita kontradikcija je uklonjena tvrdnjom da je ta država 'ipak bila sasvim drugačija (od Bugarske) zajednica'.26 Autori tvrde da su 'makedonski Slaveni' bili 'daleko' prevlađujući živalj te države. Mada autori ne nazivaju Samuilovu državu 'makedonskom',

22 Mihailo Apostolski et al., eds., Istorija na makedonskiot narod, tom 1: Odpredistoriskoto vreme do krajot na XVIII vek. Skopje: Institut za natsionalna istorija, 1969, str. 130.

23 Blaže Ristovski, Istorija na makedonskata natsija. Skopje: MANU, 1999, str. 13-14.

24 Vidjeti Palmer, King, Yugoslav Communism and the Makedonski Question, str. 162; Troebst, 'IMRO + 100', str. 63.

25 O Stjepanu Antoljaku, vidjeti jedinicu u izdanju: Stojan Kiselinovski, ured., Makedonski istoriski rečnik. Skopje: INI, 2000, str. 40-41. Njegov ključni doprinos ovoj temi je monografija Samuilovata država. Skopje: INI, 1969. Antoljak je morao napustiti Hrvatsku zbog svojih ratnih aktivnosti u Zagrebu, gdje je bio docent na Filozofskom fakultetu (zahvalan sam Ivi Goldsteinu što me je upoznao sa Antoljakovim doprinosom).

26 Apostolski et al., Istorija na makedonskiot narod, tom 1, str. 130.

301

oni ne ostavljaju nikakve sumnje da ona nije bila bugarska, i smještaju je u makedonsku tradiciju.

U novom izdanju Historije makedonskog naroda, čiji se prvi tom pojavio 2000., Samuilova država se definitivno naziva 'Makedonskom državom', onom u kojoj su 'Makedonci' bili vladajući narod.27 Činjenica da su je bizan-tijski autori, od kojih imamo najviše informacija o Samuilovoj državi, zvali 'Bugarskom', a njene stanovnike 'Bugarima' spominje se tek usput i ne uzima se ozbiljno.28 Branko Panov, urednik tog toma, na jednom je drugom mjestu napisao da je, pod Samuilom, etnogeneza makedonskog naroda okončana te da je Samuilo osnovao 'makedonsku dinastiju careva'.29

27 Branko Panov, ured., Istorija na makedonskiot narod, tom 1: Makedonija odpraistoriskoto vreme dopotpagjanetopod turska vlast (1371 godina). Skopje: Institut za natsionalna istorija, 2000, str. 357 passim.

28 Ibid., str. 384-385.

29 Branko Panov, Makedonija niz istorijata. Skopje: Menora, 1999, str. 15.

http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html
 
Poslednja izmena:
Crni Bugarin:
Това e брутална антинаучна спекулация. / This is a brutal unscientific speculation.

Ulf Brunnbauer, DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM), Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003:

1. Mitovi o porijeklu

Prva generacija makedonskih historičara datira proces 'makedonskog preporoda', tj. pojave makedonske nacije, u XIX stoljeće, kada su navodno intelektualci počeli tvrditi da su makedonski jezik i narod zasebni od drugih južnoslavenskih jezika i naroda. 'Vnutrašnja makedonska revolucionarna organizacija' (VMRO)19, osnovana 1893., i Ilindenski ustanak protiv osmanske vlasti 2. avgusta 1903. (dan proroka Ilije) smatraju se najznačajnijim političkim manifestacijama makedonske nacionalne svijesti u tom periodu. Makedonska država u obliku Socijalističke Republike Makedonije stvorena je tokom Drugog svjetskog rata kao izraz nacionalnih aspiracija makedonskog naroda, i prije svega zahvaljujući nastojanjima komunista, makedonskih partizana i Komunističke partije Jugoslavije (čija je uloga između 1944. i 1991. bila posebno naglašavana u makedonskoj historiografiji).

Sa sve većom institucionalizacijom makedonske historiografije, porijeklo makedonske nacije se gura dublje u prošlost. Žestoka bugarska kampanja poricanja postojanja zasebnog makedonskog jezika i nacije, koja je započela 1958. godine20, intenzivirala je pokušaje makedonskih historičara da odvoje makedonsku od bugarske historije.21 Počevši krajem 1950-tih, makedonska nacionalna historija počinje da se datira od VII stoljeća, kad su se Slaveni naselili u region Makedonije. Autoritativna Historija makedonskog naroda (1969.) sažima savremeno makedonsko naučno viđenje i govori o nezavisnim 'makedonskim Slavenima', koji su došli na Balkan sa Dunava - ne sa Volge,

19 O VMRO-u vidjeti Duncan Perry, The Politics of Terror: The Makedonski Liberation Movements 1893-1903. Durham, NC: Duke University Press, 1988.

20 O sporu između makedonskih i bugarskih historičara, vidjeti Troebst, Die bulgarisch-ju-goslawische Kontroverse um Makedonien.

21 Stefan Troebst, 'IMRO + 100 = FYROM? Politics of Makedonski historiografija', uJames Pettifer, ured., The New Makedonski Question. Basingstoke: Macmillan, 1999, str. 63.

300

kako su tvrdili Bugari.22 Gledište da Makedonci i Bugari potječu od različitog slavenskog življa postaje popularno. Blaže Ristovski, jedan od najplodnijih makedonskih intelektualaca današnjice, tvrdi u svojoj Historiji makedonske nacije, objavljenoj 1999., da su različite etničke grupe i slavenska plemena doprinijela etnogenezi Makedonaca i Bugara te da već u IX stoljeću nema 'etnogenetskog, kulturnog, lingvističkog ni civilizacijskog jedinstva' između Makedonaca i Bugara.23 Međutim, takve teorije o etnogenezi ne mogu se potkrijepiti činjenicama; potreban je bio bolji dokaz za postojanje makedonske nacije u Srednjem vijeku.On je nađen u carstvu Cara Samuila i njegovih nasljednika, koje je postojalo u Makedoniji između 969. i 1018. godine, sa prijestolnicama u Prespi i Ohridu.24 Hrvatski historičar Stjepan Antoljak, koji je u Skopje došao 1956. za rukovodioca odjela antičke i srednjovjekovne historije Instituta za nacionalnu historiju, odigrao je ključnu ulogu u proglašavanju Samuila makedonskim vladarom.25 Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'. Izdanje iz 1969. Historije makedonskog naroda priznaje da su savremenici Samuilovu državu zvali 'bugarskom'. Ta očita kontradikcija je uklonjena tvrdnjom da je ta država 'ipak bila sasvim drugačija (od Bugarske) zajednica'.26 Autori tvrde da su 'makedonski Slaveni' bili 'daleko' prevlađujući živalj te države. Mada autori ne nazivaju Samuilovu državu 'makedonskom',

22 Mihailo Apostolski et al., eds., Istorija na makedonskiot narod, tom 1: Odpredistoriskoto vreme do krajot na XVIII vek. Skopje: Institut za natsionalna istorija, 1969, str. 130.

23 Blaže Ristovski, Istorija na makedonskata natsija. Skopje: MANU, 1999, str. 13-14.

24 Vidjeti Palmer, King, Yugoslav Communism and the Makedonski Question, str. 162; Troebst, 'IMRO + 100', str. 63.

25 O Stjepanu Antoljaku, vidjeti jedinicu u izdanju: Stojan Kiselinovski, ured., Makedonski istoriski rečnik. Skopje: INI, 2000, str. 40-41. Njegov ključni doprinos ovoj temi je monografija Samuilovata država. Skopje: INI, 1969. Antoljak je morao napustiti Hrvatsku zbog svojih ratnih aktivnosti u Zagrebu, gdje je bio docent na Filozofskom fakultetu (zahvalan sam Ivi Goldsteinu što me je upoznao sa Antoljakovim doprinosom).

26 Apostolski et al., Istorija na makedonskiot narod, tom 1, str. 130.

301

oni ne ostavljaju nikakve sumnje da ona nije bila bugarska, i smještaju je u makedonsku tradiciju.

U novom izdanju Historije makedonskog naroda, čiji se prvi tom pojavio 2000., Samuilova država se definitivno naziva 'Makedonskom državom', onom u kojoj su 'Makedonci' bili vladajući narod.27 Činjenica da su je bizan-tijski autori, od kojih imamo najviše informacija o Samuilovoj državi, zvali 'Bugarskom', a njene stanovnike 'Bugarima' spominje se tek usput i ne uzima se ozbiljno.28 Branko Panov, urednik tog toma, na jednom je drugom mjestu napisao da je, pod Samuilom, etnogeneza makedonskog naroda okončana te da je Samuilo osnovao 'makedonsku dinastiju careva'.29

27 Branko Panov, ured., Istorija na makedonskiot narod, tom 1: Makedonija odpraistoriskoto vreme dopotpagjanetopod turska vlast (1371 godina). Skopje: Institut za natsionalna istorija, 2000, str. 357 passim.

28 Ibid., str. 384-385.

29 Branko Panov, Makedonija niz istorijata. Skopje: Menora, 1999, str. 15.

http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html
Kliknite za proširenje...

Neki drugi ljudi kažu drugačije:

http://books.google.com/books?id=7B...onian&lr=&as_brr=3&cd=25#v=onepage&q=&f=false
 
Crni Bugarin:
Не виждам релевантен цитат. / I don't see relevant quotation.
Kliknite za proširenje...

Hoćeš sad da viždaš? ( teza je da zvanična nauka ne prihvata Samuila kao Makedonskog cara) termin Western Bulgaria je Pirin, upravo tamo gde i jeste makedonski živalj, a Tatari su u ostatku.

Encyclopedia Brittanica
Samuel tsar of Macedonia
died Oct. 6, 1014, Prilep, Macedonia

tsar of Western Bulgaria, or Macedonia, from 980; his realm was successor to the First Bulgarian empire.

Ruling originally in Macedonia, Samuel then conquered independent Serbia and further extended his power into northern Bulgaria, Albania, and northern Greece. He established his capital at Ochrida (now Ohrid, Macedonia) and revived the Bulgarian patriarchate. In the 980s he defeated the Byzantine emperor Basil II Bulgaroctonus near Sofia, but from 997 the intermittent struggle with the Byzantines went against him. Finally, on July 29, 1014, Basil overwhelmed Samuel in the Battle of Belasitsa. At Basil’s order, the Bulgarian prisoners (said to number 15,000) were blinded and returned to Samuel, who fainted from shock and soon died. He was succeeded by his son Gavril (murdered in 1015) and a nephew Ivan (killed in battle in 1018), after which Bulgaria became a Byzantine province.
 
Lesandar:
Hoćeš sad da viždaš? ( teza je da zvanična nauka ne prihvata Samuila kao Makedonskog cara) termin Western Bulgaria je Pirin, upravo tamo gde i jeste makedonski živalj, a Tatari su u ostatku.

Encyclopedia Brittanica
Samuel tsar of Macedonia
died Oct. 6, 1014, Prilep, Macedonia

tsar of Western Bulgaria, or Macedonia, from 980; his realm was successor to the First Bulgarian empire.

Ruling originally in Macedonia, Samuel then conquered independent Serbia and further extended his power into northern Bulgaria, Albania, and northern Greece. He established his capital at Ochrida (now Ohrid, Macedonia) and revived the Bulgarian patriarchate. In the 980s he defeated the Byzantine emperor Basil II Bulgaroctonus near Sofia, but from 997 the intermittent struggle with the Byzantines went against him. Finally, on July 29, 1014, Basil overwhelmed Samuel in the Battle of Belasitsa. At Basil’s order, the Bulgarian prisoners (said to number 15,000) were blinded and returned to Samuel, who fainted from shock and soon died. He was succeeded by his son Gavril (murdered in 1015) and a nephew Ivan (killed in battle in 1018), after which Bulgaria became a Byzantine province.
Kliknite za proširenje...

Прочети точния текст в Енциклопедия Британика / Read the exact text from Encyclopaedia Britannica:

65837543.jpg


http://www.britannica.com/EBchecked/topic/520801/Samuel
 
Crni Bugarin:
Това e брутална антинаучна спекулация. / This is a brutal unscientific speculation.

Ulf Brunnbauer, DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM), Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003:

1. Mitovi o porijeklu

Prva generacija makedonskih historičara datira proces 'makedonskog preporoda', tj. pojave makedonske nacije, u XIX stoljeće, kada su navodno intelektualci počeli tvrditi da su makedonski jezik i narod zasebni od drugih južnoslavenskih jezika i naroda. 'Vnutrašnja makedonska revolucionarna organizacija' (VMRO)19, osnovana 1893., i Ilindenski ustanak protiv osmanske vlasti 2. avgusta 1903. (dan proroka Ilije) smatraju se najznačajnijim političkim manifestacijama makedonske nacionalne svijesti u tom periodu. Makedonska država u obliku Socijalističke Republike Makedonije stvorena je tokom Drugog svjetskog rata kao izraz nacionalnih aspiracija makedonskog naroda, i prije svega zahvaljujući nastojanjima komunista, makedonskih partizana i Komunističke partije Jugoslavije (čija je uloga između 1944. i 1991. bila posebno naglašavana u makedonskoj historiografiji).

Sa sve većom institucionalizacijom makedonske historiografije, porijeklo makedonske nacije se gura dublje u prošlost. Žestoka bugarska kampanja poricanja postojanja zasebnog makedonskog jezika i nacije, koja je započela 1958. godine20, intenzivirala je pokušaje makedonskih historičara da odvoje makedonsku od bugarske historije.21 Počevši krajem 1950-tih, makedonska nacionalna historija počinje da se datira od VII stoljeća, kad su se Slaveni naselili u region Makedonije. Autoritativna Historija makedonskog naroda (1969.) sažima savremeno makedonsko naučno viđenje i govori o nezavisnim 'makedonskim Slavenima', koji su došli na Balkan sa Dunava - ne sa Volge,

19 O VMRO-u vidjeti Duncan Perry, The Politics of Terror: The Makedonski Liberation Movements 1893-1903. Durham, NC: Duke University Press, 1988.

20 O sporu između makedonskih i bugarskih historičara, vidjeti Troebst, Die bulgarisch-ju-goslawische Kontroverse um Makedonien.

21 Stefan Troebst, 'IMRO + 100 = FYROM? Politics of Makedonski historiografija', uJames Pettifer, ured., The New Makedonski Question. Basingstoke: Macmillan, 1999, str. 63.

300

kako su tvrdili Bugari.22 Gledište da Makedonci i Bugari potječu od različitog slavenskog življa postaje popularno. Blaže Ristovski, jedan od najplodnijih makedonskih intelektualaca današnjice, tvrdi u svojoj Historiji makedonske nacije, objavljenoj 1999., da su različite etničke grupe i slavenska plemena doprinijela etnogenezi Makedonaca i Bugara te da već u IX stoljeću nema 'etnogenetskog, kulturnog, lingvističkog ni civilizacijskog jedinstva' između Makedonaca i Bugara.23 Međutim, takve teorije o etnogenezi ne mogu se potkrijepiti činjenicama; potreban je bio bolji dokaz za postojanje makedonske nacije u Srednjem vijeku.On je nađen u carstvu Cara Samuila i njegovih nasljednika, koje je postojalo u Makedoniji između 969. i 1018. godine, sa prijestolnicama u Prespi i Ohridu.24 Hrvatski historičar Stjepan Antoljak, koji je u Skopje došao 1956. za rukovodioca odjela antičke i srednjovjekovne historije Instituta za nacionalnu historiju, odigrao je ključnu ulogu u proglašavanju Samuila makedonskim vladarom.25 Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'. Izdanje iz 1969. Historije makedonskog naroda priznaje da su savremenici Samuilovu državu zvali 'bugarskom'. Ta očita kontradikcija je uklonjena tvrdnjom da je ta država 'ipak bila sasvim drugačija (od Bugarske) zajednica'.26 Autori tvrde da su 'makedonski Slaveni' bili 'daleko' prevlađujući živalj te države. Mada autori ne nazivaju Samuilovu državu 'makedonskom',

22 Mihailo Apostolski et al., eds., Istorija na makedonskiot narod, tom 1: Odpredistoriskoto vreme do krajot na XVIII vek. Skopje: Institut za natsionalna istorija, 1969, str. 130.

23 Blaže Ristovski, Istorija na makedonskata natsija. Skopje: MANU, 1999, str. 13-14.

24 Vidjeti Palmer, King, Yugoslav Communism and the Makedonski Question, str. 162; Troebst, 'IMRO + 100', str. 63.

25 O Stjepanu Antoljaku, vidjeti jedinicu u izdanju: Stojan Kiselinovski, ured., Makedonski istoriski rečnik. Skopje: INI, 2000, str. 40-41. Njegov ključni doprinos ovoj temi je monografija Samuilovata država. Skopje: INI, 1969. Antoljak je morao napustiti Hrvatsku zbog svojih ratnih aktivnosti u Zagrebu, gdje je bio docent na Filozofskom fakultetu (zahvalan sam Ivi Goldsteinu što me je upoznao sa Antoljakovim doprinosom).

26 Apostolski et al., Istorija na makedonskiot narod, tom 1, str. 130.

301

oni ne ostavljaju nikakve sumnje da ona nije bila bugarska, i smještaju je u makedonsku tradiciju.

U novom izdanju Historije makedonskog naroda, čiji se prvi tom pojavio 2000., Samuilova država se definitivno naziva 'Makedonskom državom', onom u kojoj su 'Makedonci' bili vladajući narod.27 Činjenica da su je bizan-tijski autori, od kojih imamo najviše informacija o Samuilovoj državi, zvali 'Bugarskom', a njene stanovnike 'Bugarima' spominje se tek usput i ne uzima se ozbiljno.28 Branko Panov, urednik tog toma, na jednom je drugom mjestu napisao da je, pod Samuilom, etnogeneza makedonskog naroda okončana te da je Samuilo osnovao 'makedonsku dinastiju careva'.29

27 Branko Panov, ured., Istorija na makedonskiot narod, tom 1: Makedonija odpraistoriskoto vreme dopotpagjanetopod turska vlast (1371 godina). Skopje: Institut za natsionalna istorija, 2000, str. 357 passim.

28 Ibid., str. 384-385.

29 Branko Panov, Makedonija niz istorijata. Skopje: Menora, 1999, str. 15.

http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html
Kliknite za proširenje...


Šta je tu brutalno kad si i sam postavio da postoji očigledna podeljenost između istoričara a to sam i ja rekao.
Izbegao sam dam lični sud.
Moglo je biti Bugarsko carstvo ali ko je njime vladao Bugari ili Makedonci?
 
Poslednja izmena:
NickFreak:
Moglo je biti Bugarsko carstvo ali ko je njime vladao Bugari ili Makedonci?
Kliknite za proširenje...

В периода 10-11 век понятието "македонци" не е използвано във връзка с държавата на Самуил. Чети / In the period 10-11 century the term "Macedonians" wasn't used in connection with the Samuel's state. Read:

Срђан Пириватрић

Самуилова држава
Обим и карактер

Византолошки Институт
Спрске Академије Наука и Уметности
Посебна Издања
Књига 21

Уредник
Божидаr Ферјанчић
директор Византолошког института

Београд 1997

srpir_korica.jpg


srpir_sadrzhaj.jpg


Онлайн публикация / Online publication: http://www.promacedonia.org/srpir/index.html
 
Poslednja izmena:
oki1987:
Makedonski jezik postoji kao zaseban jezik odvojen i od Srpskog i od Bugarskog.
Mnogi se ovde prave poliglote, i kazu da znaju Makedonski, a kada progovore isto ko Vranjanac da prica.
Kliknite za proširenje...

То заиста није битно.
Видео сам много глупости на овој теми,поготово од овог Бугарина.

Ѓорѓија Пулевски (1817-1893) писац и историчар.
Он је први писао и штампао у неким делима граматику на македонски језик.Позната су његова дела о Александру македонском где га назима царом Словенским.Ово је први пут у историји да неки македонац Александра ословљава како Словена.Мислим да се та књига звала-„Славјанско-маќедонска општа историја“, завршена 1892.

„Речник од три јазика“ (тријазичник), објављен је у Белграду 1875 година.
Ова дело посебно значајно због јасне концепције и отворено изнесена идеја за државу Македонију, за македонски народ и македонски језик како посебан у словенском свету.
Trijazicnik.png

Дакле Пулевски (1817-1893) је био тај кои се први залагао и писао о посебности Македонског језика.
 
Sandanski:
То заиста није битно.
Видео сам много глупости на овој теми,поготово од овог Бугарина.

Ѓорѓија Пулевски (1817-1893) писац и историчар.
Он је први писао и штампао у неким делима граматику на македонски језик.Позната су његова дела о Александру македонском где га назима царом Словенским.Ово је први пут у историји да неки македонац Александра ословљава како Словена.Мислим да се та књига звала-„Славјанско-маќедонска општа историја“, завршена 1892.

„Речник од три јазика“ (тријазичник), објављен је у Белграду 1875 година.
Ова дело посебно значајно због јасне концепције и отворено изнесена идеја за државу Македонију, за македонски народ и македонски језик како посебан у словенском свету.
Trijazicnik.png

Дакле Пулевски (1817-1893) је био тај кои се први залагао и писао о посебности Македонског језика.
Kliknite za proširenje...

В определени периоди от дейността си Пулевски е бил на сръбски, македонски или български позиции. Първите му публикации са просръбски - речник на сръбски, албански, турски и гръцки / In certain periods of his activity Pulevski was on Serbian, Macedonian or Bulgarian positions. His first publications were pro-Serbian - Dictionary of the Serbian, Albanian, Turkish and Greek:

47851421.jpg


Това е цитат от "Македонска Енциклопедија", Македонска Академија на Науките и Уметностите, Лексикографски Центар, Скопjе 2009, главен и одговорен редактор академик Блаже Ристовски, том 2, стр. 1234. Онлайн публикация:

http://promacedonia.org/mak_enc/index.html

Също така Пулевски участва в българското революционно движение преди 1878, а след 1878 емигрира в София и доживява живота си с българска държавна пенсия като български революцинер. Интересно е, че езикът на много от неговите текстове не е македонски диалект, а особен персонално създаден от него изкуствен език. Доста некохерентно поведение за първи македонски национален просветител, който, между другото, не е имал последователи. / Pulevski also participated in the Bulgarian revolutionary movement before 1878 and after 1878 emigrated to Sofia and lived to the end of his life with Bulgarian state pension as a Bulgarian revolutionary. It is interesting that the language of many of his texts is not a Macedonian dialect, but odd artificial language personally created by him. Rather incoherent behavior for the first Macedonian national enlightener, who, by the way, had no followers.
 
Poslednja izmena:
Sandanski:
Па коме веровати?Теби или човеку који је написао лично ово пре 150 година?Човек је сам написао ко је,шта је и зашта се залаже...Даља дискусија је сувишна.
Kliknite za proširenje...

Проблемът с неукия или самоукия зидар Пулевски е, че в отделни периоди от живота му е декларирал (поне) три различни етнически принадлежности. Фактически делото му е било маргинално, непопулярно и немного след смъртта му напълно забравено. Той не е бил цитиран или публикуван от нито един интелектуалец от Македония до средата на 20 век, когато е преоткрит и в известен смисъл преизмислен от младата македонска национална наука в югославската Социалистическа република Македония.

The problem with the uneducated or self-educated bricklayer Pulevski is that in different periods of his life he declared (at least) three different ethnic self-determinations. In fact his work was marginal, unpopular and shortly after his death totally forgotten. He was not quoted or published by any intellectual from Macedonia until the middle of the 20 century when he was rediscovered and in a certain meaning reinvented by the young Macedonian national science in the Yugoslav Socialist Republic of Macedonia.
 
Poslednja izmena:
Crni Bugarin:
Проблемът с неукия или самоукия зидар Пулевски е, че в отделни периоди от живота му е декларирал (поне) три различни етнически принадлежности. Фактически делото му е било маргинално, непопулярно и немного след смъртта му напълно забравено. Той не е бил цитиран или публикуван от нито един интелектуалец от Македония до средата на 20 век, когато е преоткрит и в известен смисъл преизмислен от младата македонска национална наука в югославската Социалистическа република Македония.

The problem with the uneducated or self-educated bricklayer Pulevski is that in different periods of his life he declared (at least) three different ethnic self-determinations. In fact his work was marginal, unpopular and shortly after his death totally forgotten. He was not quoted or published by any intellectual from Macedonia until the middle of the 20 century when he was rediscovered and in a certain meaning reinvented by the young Macedonian national science in the Yugoslav Socialist Republic of Macedonia.
Kliknite za proširenje...

:rotf:

Kao Hrobijeva periodizacija Jagića. Kada ga on citira, Jagić je autoritet; kada ja citiram Jagića, onda je to iz perioda u kojem su mu svrake popile mozak. :manikir:
 
Mrkalj:
:rotf:

Kao Hrobijeva periodizacija Jagića. Kada ga on citira, Jagić je autoritet; kada ja citiram Jagića, onda je to iz perioda u kojem su mu svrake popile mozak. :manikir:
Kliknite za proširenje...

Както винаги, ти си експерт по македонските теми... :klap: Не е проблемът в това дали за мен Пулевски е авторитет или не. Проблемът е в това, че той се превръща в авторитет с обществена значимост едва след средата на 20 век. Дотогава не е цитиран и не е публикуван и е практически почти напълно непознат за обществеността. За него не знаят нито революционерите от ВМОРО, нито хора, които в определени периоди са изразявали етномакедонски идеи като Кръсте Мисирков. Пулевски е "преоткрит" като водеща историческа фигура от съвременната македонска наука и най-вече вследствие на работата на академик Блаже Ристовски, който представя делото на Пулевски като едва ли не като елемент на мейнстрийма в Македония от онази епоха, а не като маргинално или куриоз, каквото то де факто представлява. Такава е действителната картина, която няма нищо общо с това дали ми харесва или не - пълна забрава до 1950-те и превръщане в национален символ след това в условия на държавна политика на историографска подмяна на истинския исторически контекст.

As always, you're an expert on Macedonian themes... :klap: The problem is not in this whether Pulevski has authority for me or not. The problem is that he became a figure of public importance after the middle of the 20 century. Until then, he was not quoted and published and was virtually almost completely unknown for society. Neither the IMARO revolutionaries nor the people who expressed in certain periods ethno-Macedonian ideas as Krste Missirkov knew anything about him. Pulevski was "reinvented" as a major historical figure in contemporary Macedonian science primarily due to the publications of the academician Blaze Ristovski, who presents Pulevski's case almost as a part of the mainstream in Macedonia of that time, not as a marginal or curiosity or whatever it is de facto. This is the real picture that has nothing to do with whether I like it or not - complete oblivion until 1950s and becoming a national symbol after that in circumstances of state policy of historiographical replacement of the true historical context.
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Casual Observer
Kako je jugoslovenski jezik Trojedne kraljevine preko hrvatskog ili srpskog jezika postao hrvatski
2 3 4
Odgovora
83
Pregleda
1.166
Frontiersman
Frontiersman

Back
Top