To se možda prodavala krajem '80-tih. A kada se pojavila ona se prodavala tamo gdje je i trebala da se prodaje - u knjižarama.
1986. bio sam druga godina fakulteta i poslije pročitane recenzije u NIN-u svaki dan sam zvao sarajevski Klub čitalaca Svjetlosti da pitam da li je došla. Onog momenta kada su mi rekli da je stigla otišao sam i kupio je.
Poslije toga viđao sam je dugo vremena u svim gradskim knjižarama. A
Magnum tempus opet, kupio sam slijedeće godine u knjižari Kultura u ZG.
Ko god je pročitao Krestićev dodatak od 100 i kusur strana može se uvjeriti da ta dva poglavlja ništa značajno ne doprinose opštoj monstruoznoj slici KC u Hrvata danoj u samom
Magnumu ... tako da nikakvog razloga nije bilo da se zabranjuju.
Ono što je nepobitno (i ono što me neobično raduje) je to da je knjiga dva puta izdana u "antisrpskoj komunjarskoj SFRJ" i da je napisana od strane čovjeka i Hrvata (i to joj daje strahovitu težinu), a takođe je i predgovor izdanja iz '86. napisao čovjek i Hrvat ... i to kako napisao!
Predgovor Jakova Blaževića je maestralna pisanija - nešto od čega me i dan danas prožimaju žmarci.