Madonna je moj guru
Wendy Shanker bila je opsednuta Madonnom još od detinjstva; čak je I nakratko postala njen asistent. Objašnjava kako je Madonna promenila njen život.
Opustite se: ja jesam fan, ali nisam fanatik. Ne smatram da ona prenosi poruke sa nebesa dok se igra Evite Peron. Pored toga, ja sam jevrejske veroispovesti. Kod nas je postoje idoli ili tako nešto. Ali ne bih se složila sa onima koji kažu da Madonna nije pop diva I da samo vuče svoje momke I zgodno dupe. Već više od četvrt veka, ona nas zabavlja I prosvetljava, tako da I novije generacije postaju njeni fanovi.
Ploča “The Power Of Madonna” serije GLEE ponovo je vratila Madonnu u vrh svetskih lista. Deca koja glume u toj seriji nisu bila ni rođena u vreme kada je Madonna stupila na scenu, ali je svejedno smatraju “ikonom” I “dobrom ribom”. U seriji, učitelj im kaže da će “u kulturnom smislu, Madonnina zaostavština prevazići nju samu, jer njene pesme, između redova, govore o nezavisnosti, samopouzdanju, bez obzira na pol. A najviše od svega, njena muzika govori o jednakosti”. Ali možda, Sue Silvester – koja je fan kao I ja I čije je izvođenje “Vogue” postalo pravi klasik na sajtu YouTube – najbolje objašnjava obožavanje Madonne, kada kaže: “Madonna. Samo izgovaranje te reči me čini moćnom”.
Life is a mystery
Na početku svoje karijere, Madonna je bila nevaljala devojčica, koja se golog pupka vukla po MTVju. Dok sam je gledala kako se lomata po ogromnom boom-boxu na turneji “Virgin” 1985. godine, činila mi se kao klinka, koja ima još toga da nauči.
Onda sam otkrila da je Madonna, kao I ja, rođena I odrasla u Michigenu. Da joj je mama umrla kad je bila mala, kao I meni. Da je I ona imala strogog oca. Nismo iste vere, ali sam se I ja borila sa određenom krivicom.
Počela sam da se oblačim u njenom fazonu. Drugi put sam je uživo gledala na turneji “Blond Ambition”, bila sam prva godina Univerziteta u Michiganu (istog onog na koji je I ona krenula, dok se nije setila slave I pošla u New York). Uvela je kupasti brus u neophodne modne dodatke, ljubakala se s plesačima I mastrubirala nasred kreveta, nasred scene. Dok je menjala stolice I pevala “Keep It Together”, već me je zavela.
Da li je to bila fasciniranost ili opsednutost? U proleće 1993., pratila sam Madonnu I otišla u New York, na Mahnattan, nadajući se da ću pronaći svoju budućnost… I nju.
Everyone must stand alone
Mesec dana kasnije, videla sam je izbliza po prvi put. Moj tata I maćeha odseli su u hotelu Plaza, gde je bila zabava zbog premijere “Sleepless in Seattle”. U to vreme, Mo se družila sa Ro (Rosie O’Donnell) I otvoreno pokazivala podršku prema njoj. Vezivala je svoju dugu plavu kosu u rep. Nosila je crvenu haljinu (delovala je da je napravljena od neke Adidas trenerke) I mušku jaknu.
Nestvarno, želela sam da plačem. Izgledalo je kao udarac koji bih dobila ako bih videla moju majku, iako je ona mrtva. Ne kažem da je moj odnos prema Madonni imao neke veze s mojom majkom – a možda I jeste?
Nisam mogla da prestanem da blenem. Moj otac je to primetio, a onda je uradio najneverovatniju stvar. Otišao je do sobe I vratio se sa nečim što je ličilo na walkie-talkie. Povukao me je I sproveo kroz hodnik koji je vodio u kuhinju Plaze. Prolazili smo pored ogromnih rerni I frižidera, a on se pretvarao da priča na walkie. Rekao je: “Žao nam je, gospođice. Mora da je došlo do neke zabune. Odmah ćemo vas odvesti do tamo”. Onda je otvorio još jedna vrata – I našli smo se na zabavi.
Zdravo, Meg Ryan! Kako ide, Tome Hanks? Ali Madonne nema, nestala je. Naravno, ne znam ni šta bih rekla da sam je zapravo zatekla tamo kako žvaće žvakaću I govori o biseksualnosti sa Rosie. Tata I ja smo onda mahnuli našoj zaprepašćenoj porodici, bili su I dalje sa druge strane stakla. Uzeli smo po “kesu s poklonima” (još uvek je čuvam) I izašli u salon. Kažu da, kada je student spreman, učitelj dolazi. Izgleda da ja još uvek nisam bila.
I hear you call my name
U oktobru 1993., videla sam “The Girlie Show” u New Yorku. Nije bilo teško naći karte – Madonnu su proglasili kurvom nakon “svetog trojstva”: knjige Sex, albuma Erotica I filma Body Of Evidence. Pre toga, pojavila se u emisiji Davida Lettermana psujući kao kočijaš. Ni meni nije bilo svejedno zbog svega toga. Nadala sam se da će me ponovno viđenje s njom malo prosvetliti I pojasniti moju zbunjenost.
Evo šta sam napisala u svom dnevniku te večeri: “Upravo sam videla The Girlie Show u MSG. Osetila sam se ponosno zbog Madonne, ali I neku daljinu. Bila je prelepa, nikada nije bolje pevala. ‘Rain, feel it on my fingertips…’”
Sledećeg dana, prijatelj je našao kartu za poslednje veče u New Yorku. Da li da idem ponovo na koncert, sama? Što da ne? A evo šta sam napisala posle tog koncerta:
“JA MOGU SVE. TAKO SAM JAKA. MOGU DA NAPUNIM MSG I DA PEVAM I DA IGRAM I DA SE ŠALIM – SVET ME ČUJE I VOLI! SAMO JA MOGU SEBE DA ZAUSTAVIM. ALI NEĆU! EVERYBODY IS A STAR! (Madonnina završna rečenica) A JA SAM NAJSJAJNIJA I NAJVEĆA OD SVIH!
Konačno mi je sinulo šta je to što me je oduševilo: Madonna je umela da mi pokaže put do srca, duha I do same sebe. Samo što nisam znala da se ta osoba naziva “guru”.
Uspela sam da dobijem posao asistenta na MTVju, iako nisam razlikovala Pearl Jam od Nirvane. A posle godinu dana mog rada tamo, moj šef je potegao par veza i našao mi posao snova – postala sam veza između Madonne I talenatana MTV VMAs 1994. godine.
Zanimljivo, kada sam je konačno upoznala, bila sam vrlo smirena, potpuno pripremljena. Bila je šokantno malecna. Oči su joj bile svelte, plave – na svim tim njenim slikama koje sam videla, nikada nisam videla njihovu pravu boju. Menadžeri, asistenti, obezbeđenje, portparoli – svi su je okruživali. Nekoliko producenata joj je davalo nekakve instrukcije. A povrh svega, okrenula se meni I rekla: “Želim da TI znaš sve”.
Sad želim da mislim o tome kao o blagoslovu koji mi je dala (“želim da ti…”) I kao ponudi sve mudrosti ovog sveta (“..znaš sve”). U stvarnosti, naredila mi je da budem u dodiru sa svime što ima veze sa onim što radim, kako bi noć protekla lagano. Sprovela sam je kroz Radio City Music Hall. Sreli smo Spice Girls, koje su bile vrlo uzbuđene što su je upoznale. Madonna me uopšte nije primećivala. Nije imala ni kad. Svi su nešto hteli od nje. Svaki njen pokret bio je unapred isplaniran.
Drugi put mog susreta s njom bio je 2000. godine, kada sam vodila jednu emisiju, a ona je došla da promoviše svoj novi film, “The Next Best Thing”. Madonna je promenila svoju ulogu, prešavši sa učitelja plivanja na učitelja joge, koju je pronašla za vreme albuma “Ray Of Light”. Mislim da sam prepoznala onaj sjaj u njenim plavim očima. Kada je moj trominutni intervju počeo, Madonna mi je došapnula: “Samo napred. Budi sjajna”.
Budi sjajna, Wendi. Reci nešto duhovito I za pamćenje. O filmu o jogi. U samo tri minuta. Kamerman je prevrtao očima, jer sam još uvek ćutala. A onda sam shvatila – Madonna mi nije naredila da budem sjajna. Dopustila mi je.
Od tada, slušala sam njen savet. Budi sjajna, vesela I imaj samopouzdanja. Suprotstavi se kada neko krade tvoje ideje. Zahtevaj poštovanje kada muškarac misli da je veći od tebe. Radi mnogo I rizikuj. Pokušala sam da svoj život I karijeru učinim “sjajnim”.
Onda sam se mnogo razbolela. Godine 1999. našli su mi retku bolest, koja napada sinuse, pluća I bubrege. Bolest se vratila 2003. godine, nateravši me na jake lekove I hemoterapiju. Zaklela sam se da neću postati jedna od onih ljudi koji značenje života otkriju tek kada saznaju da ga više neće imati – ali nisam mogla da izbegnem neka velika pitanja. I nakon što sam promenila doktore, polako sam se lečila – tada sam putovala svetom, da vidim Madonnu na koncertu.
Tokom svakog koncerta, imala bih trenutak verske ekstaze dok bi igrala uz “Into The Groove” ili “What It Feels Like For A Girl”. Godine 2006, ponovo sam bila u New Yorku, turneja “Confessions” I bila sam zahvalna što je moje telo moglo da se pomera u ritmu muzike. Dok sam pevala stihove “And I feel… like I just got home”, bio je to moj duhovni vrhunac.
And it feels like home
Kako Madonna postaje starija I kako sama piše sve veći broj svojih pesama, njeno viđenje umetnosti sazreva. Često se pitam da li su njene ljubavne pesme pisane o muškarcu iz njenog života, ili o duhu koji sve nas začara.
Mislim da Madonna I dalje traži svog unutrašnjeg gurua. Šokira me činjenica da je ljudi osuđuju zbog toga što se stalno menja I uvek je nova. Šta, je l’ mora zauvek da bude mašina za ples, egzibionista gladna za moći, majka Tereza, gospođa, vredna učenica kabala, mama afričke dece? Svi mi sazrevamo- njeno veličanstvo to radi na velikoj sceni I u boljoj odeći.
Guru je kao roditelj koji podiže svoje dete, ali I samog sebe. Koje vrednosti Madonna predstavlja za nas? Žensku moć. Samosvesnost. Verska I seksualna toleracija. Krug poboljšanja I pogoršanja. Evolucija bića. Ima li neko problem sa time?
Naravno, moguće je da vas Bruce Springsteen navodi na rpavi put (“Baby you were born to run”) – ili U2, mada nisam sigurna da su našli ono što traže. Bono je MSG jednom nazvao “katedralom rock’n’rolla”, a ja sam više od jednom tamo doživljavala otkrovenje – zahvaljujući mom guruu. Možda je I vama Madonna sve ovo bila guru, ali vi to jednostavno niste znali.