Da ne bude zabune i da mi se Aljona ne sekira samo da je podsetim da sam jutros dobila mail sa puno crvenih ruza a malopre jednu divnu slicicu.
Eto.
A za moj novi imidz castim jednom lepom pesmom:
Kada bih jezicima ljudi i angdjela govorio
a ljubavi ne bih imao,
bio bih kao medenica koja zveci ili cimbal koji jeci.
Kad bih imao i dar proricanja,
i znanje svih tajni,
i celo poznanje,
i kad bih imao i svu veru,
da bih i gore mogao da premestam,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih nista.
I kad bih razdao sve imanje svoje,
da siromahe nahranim,
i predao i telo svoje da se sazeze,
a ljubavi ne bih imao,
nista mi sve to ne bi pomoglo.
Ljubav je strpljiva, puna dobrote;
ljubav nije zavidljiva, ljubav se ne uznosi, ne nadima se;
ne cini sto ne valja, nije koristoljubiva, ne razdrazuje se,
nije zloslutna;
ne raduje se nepravdi a raduje se istini;
sve podnosi, uvek veruje, svaku nadu cuva, sve snosi.
Ljubav nikad ne gine,
a prorostva ce svrsiti,
i jezici ce prestati;
i poznanje ce se iscrpsti.
I Korincanima 13. 1. 9.