Ljubav.....

Ljubav je kad neko razume nase poglede bez objasnjennja, kad nas drzi za ruku i kad je ne ispruzimo i kad nas razume i onda kad smo za ceo svet nerazumljivi...
Ljubav je pogledu, dodiru...
Ljubav je kad nas ta osoba neguje dok smo bolesni, milujuci nam kosu i drzeci obloge na celu...
Ljubav je i kad nakon puno godina sedimo jedno pored drugog i ne moramo pricati A sve znamo...:heart:
I kad nakon puno iskusenja i problema shvatimo da za nas nema bolje osobe... I da nas niko ne bi ucunio tako srecnim... :heart:
Ljubav je kada nas dusa boli onda kada je ta osoba tuzna... Kada zaplacemo zbog nje a ona to podnosi jer je jaka...
Kada prihvatamo greske samo zato sto su one deo nje...
Ljubav je kada osecamo da imamo ceo svet na dlanu, a imamo samo tu osobu, u potpunosti...:heart:
 
ljubav je kad se osetis kao da je neko skinuo sve lance i katance sa tebe
da je otkljucao bravice za koje nisi ni znala da postoje
kad se osecas kao da si dobila novu kozzu, skrojenu bas po tvojoj meri
ljubav je ono sto druga osoba ucini da spoznamo sami sebe u meri u kojoj nismo mogli sami
 
:heart:"Neko poseban da bi nam životom kročio, mnogo ljubavi treba dati. Da bi život bio život, tog posebnog ljubit treba znati. Da bi ljubav, ljubav bila... tugu u sreću pretočiti treba. Da bi sve to srce moglo, treba mu blagoslov s Neba.":heart:
 
ljubav je kad se osetis kao da je neko skinuo sve lance i katance sa tebe
da je otkljucao bravice za koje nisi ni znala da postoje
kad se osecas kao da si dobila novu kozzu, skrojenu bas po tvojoj meri
ljubav je ono sto druga osoba ucini da spoznamo sami sebe u meri u kojoj nismo mogli sami

A u isto vreme da i ta druga osoba to oseti?
I da ti osetis da sa ta druga osoba tako oseca?
:)
 
Onda to nije ljubav :(
Onda je to samo licno osecanje prijatnosti, sigurnosti, ushicenje...
Druga strana ocekuje to isto...

nije tacno
pod jedan, taj odnos nije statican i moze se menjati sa vremenom, u nekom trenutku se ti tako osecas zbog nekoga, a nekada se taj neko tako oseca zbog tebe
pod dva, ljuvbav je i kada si i sam sretan samim tim sto se neko tako oseca zbog tebe ;)
 
Ipak mislim da mora biti obostrano
a jako su retki oni koji vremenom "progledaju"
i shvate da trebaju uzvratiti

a za takve vredi ginuti
;)
obostran je ako je u pitanju uzvracena ljubav
ukoliko je ljubav jednostrana i nesretna, zar se ipak ne zove ljubav?
btw, ti i ja pricamo o razlicitim stvarima
ja sam navodila kako sam se ja osecala zbog nekoga, i kako me je to sto sam osecala navelo da to definisem kao "velika ljubav"
naravno da ne znam kakav je tacno njegov osecaj bio, ni da li je bilo iskreno, ili duboko to sto je on osecao pod "ljubav"
a, ti pricas o tome da ljubav generalno treba da bude obostran, uzjaman osecaj
i ja se generalno slazem, ali kazem da to nije uvek tako, zarad svih ovih stvari koje sam pobrojala
a, ako zelis, mozemo o ovome prodiskutovati i u cetiri oka :zper::cmok2:
 
hemademe.gif
samvetesmiley.gif

:)
 
Moja ljubav


Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao večni pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
Svugde si prisutna, svemu istodobna.

Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađaš se u meni kao sunce noći,
I u mome telu drhtiš u samoći,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biće to je trepet sene;
O ljubljena ženo silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja.Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve druge sate
Od tebe su moje oči zasenjene.

Dučić
 
Moja ljubav


Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao večni pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
Svugde si prisutna, svemu istodobna.

Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađaš se u meni kao sunce noći,
I u mome telu drhtiš u samoći,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biće to je trepet sene;
O ljubljena ženo silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja.Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve druge sate
Od tebe su moje oči zasenjene.

Dučić :heart:
 
Vraćanje


Kad mi opet dodješ, ti mi pridji tada,
Ali ne ko žena što čezne i voli,
Nego kao sestra bratu koji strada.
Tražeć mekom rukom mesto gde ga boli.
Puna nostalgije beznadežne, duge,
Ne sećaj me nikad da bi mogla doći
Zadocnela radost iz dubine tuge,
Ko ponoćno sunce iz dubine noći.
Jer ti ne znaš, bedna kroz sve dane duge
Da te voljah mesto ko zna koje žene
U tvom čaru ljubljah sav čar neke druge...
I ti beše samo sen nečije sene...

Dučić :heart:
 
Leto


Okićenu lozom i cvećem od maka,
Sreo sam je jednom, jednog vrelog dneva.
Na pučini magla providna i laka,
U vrućome žitu prepelica peva.

Iz vode i kopna odisaše leto
Mirisom i vatrom. Tesne staze behu
Pune kosovaca. Veselo je cveto
Turčinak u njenom govoru i smehu.

Ona je kraj mene tada koračala,
Strasna kao leto, pored mirnih vala,
Polivenih toplim bojama i sjajem.

Vaj! I mladost prože, ko sunce nad gajem!
Samo još u meni ti si i sad taka;
U kosi ti isti cvetovi od maka.

Dučić :heart:
 

Back
Top