ljubav

  • Začetnik teme Začetnik teme koto
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ljubav... sta to bese?
u mom zivotu postoji mnogo ljubavi, prema deci, prema samoj sebi, prema porodici, prijateljima, poslu, zemunu ( :heart: ), prema ljubavi, prema svetu... prema partneru.
elem, najbitnije je razdvojiti strast od zaljubljenosti i strast i zaljubljenost od ljubavi, mada kad se svo troje poklope to je kao da ste dobili dzek-pot ;)
ljubav je precenjena, ona je vise osecanje privrzenosti i navike prema nekome i nije toliko lepa kao zaljubljenost. msm da nista ne moze da zameni one leptirice u stomaku, klecanje kolena pri prvom poljupcu, blage grceve u telu kada zagrlite partnera. pa onda onaj deo kad u svakoj pesmi vidite njega/nju, kad vas sve podseca na to bice zbog koga gubite razum, ne jedete, ne spavate i cudno se osmehujete svima makar i komsiji policajcu sa prvog sprata :) zaljubljenost i kasalj se ne mogu sakriti :) zaljubljenost ne bira godine, staleze, skole, drzave, nacije, ona je sveprisutna svuda a najveca mana je sto ne traje citav zivot. dakle, zaljubljenost ima rok trajanja. posle sedmog neba dolazi ljubav.
ljubav je divna, ali kada se ugasi spasa vise nema, nije to razbijena vaza koju mozete zalepiti super lepkom. ljubav je nesto sto je lako odrzivo ako postoje dve osobe koje to zele. cim jedna osoba izgubi nit ljubav pocinje da se gasi. sporo i bolno najcesce. jos nisam upoznala nekog ko je prestao da voli preko noci, mada nam se nekad tako ucini. mada i od toga ima gore, glumiti ljubav, to je fakat najgora varijanta...
na kraju, mislim da ljubav ne moze stati u nekoliko recenica, pa ni na ovu temu, ni u jednu knjigu niti biblioteku, ljubav je nesto sto samo moze da se dozivi, nije bitno kad i nije bitno sa kim, bitno je da nekog volite jer ce i neko sigurno tada voleti vas :heart:
 
Ljubav je kiseonik, bez nje nema zivota na zemlji. Postoje razlicite vrste ljubavi kao npr. : ljubav prema coveku, zivotinji, predmetu, muzici, hrani .. ali da nije bilo ljubavi ne bih danas ni bilo nasih zivota, interneta, kao ni krstarice.. :)))
( kratak opis, pristupacan svacijim mozdanim vijugama ) p.s.
 
...ljubav postoji,- to je sigurno ...ali kako je zasaditi i zalijevati, kako njegovati i ne plasiti se od venjenja ...od, opadanja lisca njenog jer , po nesreci, listopadno je...ljubav ima sve osim one koji je posjeduju jer ima obicaj da spaljuje , odleprsa, grijesi, zaspi, pogresno zapliva ali,- ostaje kod onih, kako rece S. P. B. koji nikad ne odustaju ...i onda kad se misli da je nema vise buditi je u sebi i zalagati dok igdje luča ima.....
 
...ljubav postoji,- to je sigurno ...ali kako je zasaditi i zalijevati, kako njegovati i ne plasiti se od venjenja ...od, opadanja lisca njenog jer , po nesreci, listopadno je...ljubav ima sve osim one koji je posjeduju jer ima obicaj da spaljuje , odleprsa, grijesi, zaspi, pogresno zapliva ali,- ostaje kod onih, kako rece S. P. B. koji nikad ne odustaju ...i onda kad se misli da je nema vise buditi je u sebi i zalagati dok igdje luča ima.....
U nacionalnom parku "Keopsova piramida" na tabli posvećenoj jednom od egipatskih faraona, stoji zapisana slična dilema: "Mi, pustinjski ljudi, smatramo da davljenik postoji, to je sigurno... ali kako ga izvući iz vode, kako ga spasiti od davljenja, ako će on sam, već sledećeg dana odlučiti da ponovo skoči u reku, iako ne zna ili ne želi da pliva...?"

Porediti ljubav sa listopadim drvetom je moguće, ali ako, i samo ako smo u stanju da Sunce uporedimo sa Mesecom, Marsom i Neptunom! Naime, radi se o poređenju nebeskih tela koje Sunce, i samo Sunce greje i svojom svetlošću obasjava, pa zašto ih onda ne bismo upoređivali, je l'? Možda onda uvudimo razlike? Pa čak i njihovu neuporedivost? Ili kako to razumni homo sapiensi vole da kažu -suštinsku, i bez poređenja očiglednu različitost!
 
...smilingSun,
-tvoje pisanje je tesko opovrgnuti a nemam ni zelje jer jako je potkano i potvrdjeno mnogo puta...ljubav opstaje , za cudo, i tamo gdje je nema , mislim da se pojedinci_ke, zaista bude i lijezu sa ratnim dozivima snage da prezive noc i omoguce lak san....zasto, zasto gubimo ili trgujemo jednim jedinim posjedovanjem koje je covjeka vrijedno ...tacno je da kad se krene stazom trazenja , mnoge se istraze ili prodju neprolazima tj. uguse se u prozi svojih muka a po-neko i dozivi nagrade ...ja sam posao tom stazom i ako nemam razloga za kuknjavu ali imao sam razlog ostavljanja svega jer to Sve, nije moje bivanje zadato ili glorifikovao sam ljubav i ono sto sija iz nje za mene...znam da se pokajati necu i ako pisti sve iz mene...
Sigurnost u ljubavi je najveca zabluda a, i treba da je pokrivena jer kad smo sigurni ljubav opada,- to je tako i necu da me demantujes jer ,- necu da se slozim sa necim sto sam platio toliko puta...
Ipak sigurnost oblika, da nema potrebe u najprimitivnije sumnjanje je neophodna inace sve je nistavno i jadno...

- i jos puno toga ...

Faraonn, mi samo razgovaramo, ja ne zelim da te demantujem, to je tvoj stav. Ja samo imam drugacije misljenje. Nekako ne treba dozvoliti, da nam razocarenja i negativna iskustva oblikuju stavove. To su samo lekcije na putu do prave ljubavi, mozda bas da bismo naucili da cijenimo ono sto je pravo.
 
Faraonn, mi samo razgovaramo, ja ne zelim da te demantujem, to je tvoj stav. Ja samo imam drugacije misljenje. Nekako ne treba dozvoliti, da nam razocarenja i negativna iskustva oblikuju stavove. To su samo lekcije na putu do prave ljubavi, mozda bas da bismo naucili da cijenimo ono sto je pravo.

...nijesam nigdje ja napisao o demantima S.S. ja sam samo htio reci da polje gdje ljubav obitava i nalazi sebe je nepregledno i bespuce je ako se lomatamo definicijama i misljenjima. Mislim da postoji ili ce postojati poseban jezik opstenja ili prikazivanje iste ali zasad je dovoljno podici Ljubav na sto visu razinu i ne odustajati sve dok ne pocnu podmetanja i prljava presretanja ...tada je ljubav nestala i sto prije otici , to je bolje...kuda otici , zna se...prema ljubavi svojoj a, gdje je to jeste predemet zivota i smisao njegov...
 
...nijesam nigdje ja napisao o demantima S.S. ja sam samo htio reci......

Faraonn:Sigurnost u ljubavi je najveca zabluda a, i treba da je pokrivena jer kad smo sigurni ljubav opada,- to je tako i necu da me demantujes jer ,- necu da se slozim sa necim sto sam platio toliko puta...

ipak jesi, pa ne bih to izmislila.
 
Faraonn:Sigurnost u ljubavi je najveca zabluda a, i treba da je pokrivena jer kad smo sigurni ljubav opada,- to je tako i necu da me demantujes jer ,- necu da se slozim sa necim sto sam platio toliko puta...

ipak jesi, pa ne bih to izmislila.


S.S.
-ovo nije u pitanju demant ili biti a ne biti ...ja ovdje odričem pravo demanta ali dajem pravo paralelnog misljenja , znači, nesto sto je jace ili slabije od moje tvrdnje i ne dodiruju se nego naporedo nadvisuju...

Draga mi S.S.
- stičem utisak da ti mislis kako ja istupam protivu tvojeg misljenja, ne, ja samo bih zelio da me nadvisiš kako bih i ja našao to isto, jer ga tražim...
 
Faraonn
ma ne uopste, slobodno, nisam ja bas takav neki tip...samo bih voljela da ne osjecam taj ton razocarenja u tvojim postovima....uostalom stvari se mijenjaju, zivot donosi nova bolja iskustva..... :)
 
Faraonn
ma ne uopste, slobodno, nisam ja bas takav neki tip...samo bih voljela da ne osjecam taj ton razocarenja u tvojim postovima....uostalom stvari se mijenjaju, zivot donosi nova bolja iskustva..... :)


S.S.
- drago mi je da smo se razumjeli a, to sa zivotom je borba gdje jos nemam šanse ni na neriješeno ali Faraonn ne smije gledati prema dole...

-srdačan pozdrav i noc Ti,- laka !
Faraonn
 
...ljubav je da se ne prave pauze i prestaje kao Vi sto radite na Temama...ne pise se...mozda se zivi ljubav e,- onda je u redu...

pozdrav svima prispalcima i ne zaboravljajte makar da navratite ako vec ne pisete...
...nije ovo Ljubav zasluzila...

P.S.
- ali sam šlihter no, kad je ljubav u pitanju sve je dozvoljeno osim,- neakcija, i pasivnost i u tragovima...jos bih pisao ali necete doci a da opet čitam svoje redove ,- otuzno je...
 
Poslednja izmena:
definitivno kultna tema..:D
otvaram je potaknuta diskusijom na sovinistima
dakle, pisite..dileme, gledista, uglove, zablude, sa stanovista muskaraca, sa stanovista zena, psiholske analize, socioloska stajalista..

i da pocnemo...
da li mislite da covek vise i jace oseca kao mlad ili u srednjim godinama? u cemu je razlika? da li je strast deo ljubavi? da li je moguca ljubav bez strasti?

Kakve izravne veze ima ljubav s godinama? :dontunderstand: U tinjedžerskim godinama nije moja ljubav nikad bila ljubav, takva kakva je, u, kako kažeš - o Bože! - zrelijim godinama.:think: Nije mi baš očito, što želiš reći. Jesu li samo mladi za ljubav, a ostali su radi većeg broja godina, felerični. U ljubavi najviše sad uživam, i uživat ću još. Zaljubljena sam duboko i bez ostataka, ali moja ljubav nije ostvariva. Ne, nisam nesretna. S ljubavi sam neka duga, bolja i vrijednija još. Strast, zanos, želja i čežnja :D sve je dio ljubavi. Voljeti nije patetično - možda sanjarski i romantično, koliko i vatreno - nego esencijalno.
 
...ljubav je da se ne prave pauze i prestaje kao Vi sto radite na Temama...ne pise se...mozda se zivi ljubav e,- onda je u redu...

pozdrav svima prispalcima i ne zaboravljajte makar da navratite ako vec ne pisete...
...nije ovo Ljubav zasluzila...

P.S.
- ali sam šlihter no, kad je ljubav u pitanju sve je dozvoljeno osim,- neakcija, i pasivnost i u tragovima...jos bih pisao ali necete doci a da opet čitam svoje redove ,- otuzno je...
:):cmok2:
ne, ljubav nije zasluzila da bude zapostavljena i u budzaku.
da, zivimo ljubav..ili se makar trudimo
ps. ko kuca, otvorice mu se...:heart:
 
ljubav... sta to bese?
u mom zivotu postoji mnogo ljubavi, prema deci, prema samoj sebi, prema porodici, prijateljima, poslu, zemunu ( :heart: ), prema ljubavi, prema svetu... prema partneru.
elem, najbitnije je razdvojiti strast od zaljubljenosti i strast i zaljubljenost od ljubavi, mada kad se svo troje poklope to je kao da ste dobili dzek-pot ;)
ljubav je precenjena, ona je vise osecanje privrzenosti i navike prema nekome i nije toliko lepa kao zaljubljenost. msm da nista ne moze da zameni one leptirice u stomaku, klecanje kolena pri prvom poljupcu, blage grceve u telu kada zagrlite partnera. pa onda onaj deo kad u svakoj pesmi vidite njega/nju, kad vas sve podseca na to bice zbog koga gubite razum, ne jedete, ne spavate i cudno se osmehujete svima makar i komsiji policajcu sa prvog sprata :) zaljubljenost i kasalj se ne mogu sakriti :) zaljubljenost ne bira godine, staleze, skole, drzave, nacije, ona je sveprisutna svuda a najveca mana je sto ne traje citav zivot. dakle, zaljubljenost ima rok trajanja. posle sedmog neba dolazi ljubav.
ljubav je divna, ali kada se ugasi spasa vise nema, nije to razbijena vaza koju mozete zalepiti super lepkom. ljubav je nesto sto je lako odrzivo ako postoje dve osobe koje to zele. cim jedna osoba izgubi nit ljubav pocinje da se gasi. sporo i bolno najcesce. jos nisam upoznala nekog ko je prestao da voli preko noci, mada nam se nekad tako ucini. mada i od toga ima gore, glumiti ljubav, to je fakat najgora varijanta...
na kraju, mislim da ljubav ne moze stati u nekoliko recenica, pa ni na ovu temu, ni u jednu knjigu niti biblioteku, ljubav je nesto sto samo moze da se dozivi, nije bitno kad i nije bitno sa kim, bitno je da nekog volite jer ce i neko sigurno tada voleti vas :heart:
ovako pise neko ko je srecan, i kome je ta sreca-dosadila..
kad izgubis ljubav, onda ne mislis da je precenjena...
zaljubi se ponovo u svoju ljubav milice nevaljalice:):cmok2:
 
zaljubljenost je slatka a ljubav je lijepa....mislim da ih je tesko porediti zato sto je ljubav nadilazi u svakom smislu.
Sv Jovan Lestvicnik je to lijepo rekao: "Ljubav je zivot andjela"
 
U ljubavi se oseća više nego što treba, pati više nego što misli, sanja više nego što se živi, i kaže i ono u šta ni sami ne verujemo. Zaljubljeni se danas očajno vole, kao što sutra mogu da se očajno omrznu bez stvarnog povoda, kao što su se i zavoleli bez stvarnog povoda.

Zaljubljeni čovek misli da uvek voli prvi put, iako je pre toga sto puta voleo; a dogadja se čak da veruje kako je odista samo ovaj put istinski voleo.

Ljubav je najčešće jedno veliko maštanje, jer smo izmislili sve vrline kod žene koju volimo, i uobrazili da su sve sreće mogućne, i zaključili da su sve prepone sitne i neznatne.

Ljubav je ozbiljna i sveta stvar, ali su zaljubljenici - začudo,- uvek smešni za sve ostale ljude. Dovoljnoje da vam neko ispovedi da je zaljubljen, pa da mu u vašim očima padne cena.

Žena ne zna da poštuje, nego da voli. Žene ne traže ni da vi njih poštujete, nego da ih volite. Poštovanje za njih znači odsustvo svake ljubavi, nešto hladno i iz glave, a ne nešto preosećajno i iz duše. One veruju da nekog treba najpre voleti, kako bi ga zatim isitnski poštovale, a ljudi misle obratno. Žene misle: gde je mnogo poštovanja, tu je malo ljubavi. Žene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kad one same ne vole, i zato se često predaju i ljudima koji su im inače fizički nemili.

Sve žene vole bogataše, jer je žena uvek siromah. Pametnih se boje...

Žene počnu da ljube samo onda kad su voljene, ili bar kad misle da su već voljene. Inicijativa ljubavi uvek dolazi od čoveka. Žena hoće više da bude voljena, nego da sama voli; i više da je žele, nego da je vole. Ona ne samo da prva ne voli, nego prva i ne bira. Čovek joj se može naoko i da dopada, ali je retko da ga prva zavoli. Žena može da se zanese za bogatašem ili artistom, za vojnikom ili sportistom, za lepim ili za umnim, ali se najzad dadne, često za ceo zivot, sasvim drukčijem čoveku nego kakvog je zamišljala i želela. Ona uvek podlegne jačem, a ne lepšem i umnijem, ni boljem i milijem. Retko koja žena visi o ruci čoveka koji je bio odista čovek njenog ukusa... Padajući pred jakim a ne pred dobrim i lepim, žena ne razume duh nego volju, ni lepotu nego nameru.

Govoriti o ljubavi, to je već pomalo voleti. Nikad žena ne govori o ljubavi s nekim koji joj se ne svidja kao čovek, i kojeg nikad ne bi mogla voleti ili pozeleti....

Ima vrlo malo sveta srećnog u ljubavi. Ljubav napravi više nesrećnih nego srećnih, i više bede nego radosti... Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i nad drugima.

Prvi znak ljubavi jedne žene, to je kad želi da se osami i izdvoji iz sveta. Žena koja odmah ne napusti svoje dotadašnje navike, vara i sebe i čoveka o svojoj ljubavi. Jedan dokaz ženine ljubavi, to je kult svakog vašeg momenta, svake vaše navike, svakog vašeg predmeta. Istinski zaljubljena žena postaje fetišist. Ona, kao svraka, čuva sve što je čovek imao u rukama: njegov cvetic, sliku, olovku, dugme, cigaretu, neupaljenu ili upola ispusenu. Ona u svemu vidi njega, i sve pobožno prinosi k ustima.

Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje, zašto ne prestanu da vole oni koji bi hteli da prestanu; naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; i rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se inace nikada nisu hteli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.

:roll:...evo šta o ljubavi veli Jovan Dučić..:sad2:
 
U ljubavi se oseća više nego što treba, pati više nego što misli, sanja više nego što se živi, i kaže i ono u šta ni sami ne verujemo. Zaljubljeni se danas očajno vole, kao što sutra mogu da se očajno omrznu bez stvarnog povoda, kao što su se i zavoleli bez stvarnog povoda.

Zaljubljeni čovek misli da uvek voli prvi put, iako je pre toga sto puta voleo; a dogadja se čak da veruje kako je odista samo ovaj put istinski voleo.

Ljubav je najčešće jedno veliko maštanje, jer smo izmislili sve vrline kod žene koju volimo, i uobrazili da su sve sreće mogućne, i zaključili da su sve prepone sitne i neznatne.

Ljubav je ozbiljna i sveta stvar, ali su zaljubljenici - začudo,- uvek smešni za sve ostale ljude. Dovoljnoje da vam neko ispovedi da je zaljubljen, pa da mu u vašim očima padne cena.

Žena ne zna da poštuje, nego da voli. Žene ne traže ni da vi njih poštujete, nego da ih volite. Poštovanje za njih znači odsustvo svake ljubavi, nešto hladno i iz glave, a ne nešto preosećajno i iz duše. One veruju da nekog treba najpre voleti, kako bi ga zatim isitnski poštovale, a ljudi misle obratno. Žene misle: gde je mnogo poštovanja, tu je malo ljubavi. Žene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kad one same ne vole, i zato se često predaju i ljudima koji su im inače fizički nemili.

Sve žene vole bogataše, jer je žena uvek siromah. Pametnih se boje...

Žene počnu da ljube samo onda kad su voljene, ili bar kad misle da su već voljene. Inicijativa ljubavi uvek dolazi od čoveka. Žena hoće više da bude voljena, nego da sama voli; i više da je žele, nego da je vole. Ona ne samo da prva ne voli, nego prva i ne bira. Čovek joj se može naoko i da dopada, ali je retko da ga prva zavoli. Žena može da se zanese za bogatašem ili artistom, za vojnikom ili sportistom, za lepim ili za umnim, ali se najzad dadne, često za ceo zivot, sasvim drukčijem čoveku nego kakvog je zamišljala i želela. Ona uvek podlegne jačem, a ne lepšem i umnijem, ni boljem i milijem. Retko koja žena visi o ruci čoveka koji je bio odista čovek njenog ukusa... Padajući pred jakim a ne pred dobrim i lepim, žena ne razume duh nego volju, ni lepotu nego nameru.

Govoriti o ljubavi, to je već pomalo voleti. Nikad žena ne govori o ljubavi s nekim koji joj se ne svidja kao čovek, i kojeg nikad ne bi mogla voleti ili pozeleti....

Ima vrlo malo sveta srećnog u ljubavi. Ljubav napravi više nesrećnih nego srećnih, i više bede nego radosti... Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i nad drugima.

Prvi znak ljubavi jedne žene, to je kad želi da se osami i izdvoji iz sveta. Žena koja odmah ne napusti svoje dotadašnje navike, vara i sebe i čoveka o svojoj ljubavi. Jedan dokaz ženine ljubavi, to je kult svakog vašeg momenta, svake vaše navike, svakog vašeg predmeta. Istinski zaljubljena žena postaje fetišist. Ona, kao svraka, čuva sve što je čovek imao u rukama: njegov cvetic, sliku, olovku, dugme, cigaretu, neupaljenu ili upola ispusenu. Ona u svemu vidi njega, i sve pobožno prinosi k ustima.

Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje, zašto ne prestanu da vole oni koji bi hteli da prestanu; naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; i rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se inace nikada nisu hteli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.

:roll:...evo šta o ljubavi veli Jovan Dučić..:sad2:

Maximuse,
- Dučic o ljubavi i zeni piše, kao o ikoni ili Piramidi , esejski i sa strane, hladno i sa visina paralelnosti a, samo o Ljubavi i Zeni se ne smije tako...njegovo je sve pisanje filigransko i brušeno a meni su nebrušeni dijamnti i .- čuj, nek idu svi u pivsku flašu/ nikad druze, ja umreti neću...sagorjelog , niko ne zapali...
Ljubav je govor bez diskursa i mobilofonije bez, vioglavljenja i podmetanja...ljubav je produkt elementarne erozije i neodvojivog sretanja....i jos ko, zna koliko toga ali , ne samo onako kako Dućić,- H L A D N O K R V I ....

Ti mi oprosti kraljice Amazonije a, ja sam Dučiću odavno oprostio, jer sam se od njega ,- oprostio ...
 
Poslednja izmena:
De profundis

Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema:
Što utehom zovu, zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.
Rastrzana tako među snom i javom,
Gledajući kako nepomično bdije
Taj Anđeo Stradanja nad tužnom ti glavom.
Ti želiš i čekaš. I ne znaš da nije
Ni sad ispijena ta čemerna čaša,
I svirepi otrov jedne ironije;
I da će nas večno strasna prošlost naša
U nemirne noći da trgne i seti,
Kao zveket lanca starog robijaša.
Surovi će dani doći i uzeti
Svaki po svoj deo od srca što bunca,
Što želi, što moli; a ti ćeš se peti;
Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
Pružajući ruke i vapijuć: Sunca
I tako ti dani bez sreće i mete,
Odnoseć svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani će kraj nas da prolete,
I ne pokidavši ni jednu od uža
Što nas vežu i sad za prošlost, što stoji,
Za nama i gleda na nas ko Meduza.
Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku,
Mladosti moje to uzglavlje meko
Dugo nam ima do u tihu luku,
Ostrvo mira i sad je daleko.
Katarke stoje gordo na toj vodi
Što znači život... Mi hitamo žurno;
Nejasno nebo nad nama se svodi,
Pod nama more nemirno i burno.
I zaman hita naše slabo oko
Kule tog mora da pozna i spazi;
Istina mora da leži duboko -
Mi nad njom gremo po neznanoj stazi.
Pitanja naša šum nejasni sreta,
I žudnom duhu odgovara nije;
Gde je početak? Gde li čudna meta?
U neprovidnim maglama se krije.
Brod mnogi ovud minu s mnogo muke,
Istine blago tražeć u dubini;
I ne spaziše svetiljke iz luke -
A gle po vodi razvalina njini...
Ne s teškom kotvom ne srljaj duboko,
Ranjeno srce drukčije nam zbori
Niti u pustoš pustaj žudno oko,
Da te nespokoj za saznanjem mori.
Spokojan pogled po površju baci,
Sladosnog mira tu ćeš samo steći. -
O, Muzo, tuda samo trepte zraci,
I val se pjeni slatko žuboreći.
I snivaj samo Biće manje suza
I više svjetlih i spokojnih noci...
Svikni na odmor pod teretom uža
Istina jedna i sama će doći
Zovi se ljubav I nas samo pjevaj,
I našu mladost bezbrižno i tio:
U jednom srcu cio svemir ima,
U jednoj suzi ima život cio
Ne pitaj nikad: zvuke naših dana
Hoce li vjetri da raznesu šumom,
Ko bjeli behar sa procvalih grana,
Il cvjeće nekad nad našijem humom;
Il će da žive... Niti pitaj, mlada,
Da li se rodi odjek tvome glasu,
I da l ga naše gluho doba sada
Vjencima svojim il kamenjem zasu, -
Budi ko ptica sa sjevernih mora,
Stanovnik magle i ostrva leda,
Što pjeva žudno izmeđ lednih gora,
Ne pitajući da l je kogod gleda,
I da l je sluša; i sred mrtvog dola
Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije
I najzad umre - bez imalo bola
Što joj pjesmu nikad niko čuo nije.

Jovan Dučić

Da li je bio hladnokrvan ili tužan, ko zna?
 
De profundis

Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema:
Što utehom zovu, zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.
Rastrzana tako među snom i javom,
Gledajući kako nepomično bdije
Taj Anđeo Stradanja nad tužnom ti glavom.
Ti želiš i čekaš. I ne znaš da nije
Ni sad ispijena ta čemerna čaša,
I svirepi otrov jedne ironije;
I da će nas večno strasna prošlost naša
U nemirne noći da trgne i seti,
Kao zveket lanca starog robijaša.
Surovi će dani doći i uzeti
Svaki po svoj deo od srca što bunca,
Što želi, što moli; a ti ćeš se peti;
Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
Pružajući ruke i vapijuć: Sunca
I tako ti dani bez sreće i mete,
Odnoseć svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani će kraj nas da prolete,
I ne pokidavši ni jednu od uža
Što nas vežu i sad za prošlost, što stoji,
Za nama i gleda na nas ko Meduza.
Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku,
Mladosti moje to uzglavlje meko
Dugo nam ima do u tihu luku,
Ostrvo mira i sad je daleko.
Katarke stoje gordo na toj vodi
Što znači život... Mi hitamo žurno;
Nejasno nebo nad nama se svodi,
Pod nama more nemirno i burno.
I zaman hita naše slabo oko
Kule tog mora da pozna i spazi;
Istina mora da leži duboko -
Mi nad njom gremo po neznanoj stazi.
Pitanja naša šum nejasni sreta,
I žudnom duhu odgovara nije;
Gde je početak? Gde li čudna meta?
U neprovidnim maglama se krije.
Brod mnogi ovud minu s mnogo muke,
Istine blago tražeć u dubini;
I ne spaziše svetiljke iz luke -
A gle po vodi razvalina njini...
Ne s teškom kotvom ne srljaj duboko,
Ranjeno srce drukčije nam zbori
Niti u pustoš pustaj žudno oko,
Da te nespokoj za saznanjem mori.
Spokojan pogled po površju baci,
Sladosnog mira tu ćeš samo steći. -
O, Muzo, tuda samo trepte zraci,
I val se pjeni slatko žuboreći.
I snivaj samo Biće manje suza
I više svjetlih i spokojnih noci...
Svikni na odmor pod teretom uža
Istina jedna i sama će doći
Zovi se ljubav I nas samo pjevaj,
I našu mladost bezbrižno i tio:
U jednom srcu cio svemir ima,
U jednoj suzi ima život cio
Ne pitaj nikad: zvuke naših dana
Hoce li vjetri da raznesu šumom,
Ko bjeli behar sa procvalih grana,
Il cvjeće nekad nad našijem humom;
Il će da žive... Niti pitaj, mlada,
Da li se rodi odjek tvome glasu,
I da l ga naše gluho doba sada
Vjencima svojim il kamenjem zasu, -
Budi ko ptica sa sjevernih mora,
Stanovnik magle i ostrva leda,
Što pjeva žudno izmeđ lednih gora,
Ne pitajući da l je kogod gleda,
I da l je sluša; i sred mrtvog dola
Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije
I najzad umre - bez imalo bola
Što joj pjesmu nikad niko čuo nije.

Jovan Dučić

Da li je bio hladnokrvan ili tužan, ko zna?



...budi kao ptica sa sjevernih mora,
stanovnik magle i ostrva leda...


...led , magle,...spokojan pogled
po površju baci.''

S.P.B-re,
-oprosti
ali
sve je hladno
do kosti ....
 
...ljudi moji, opet ste Ljubav uspavali...ne , da je sramota nego i Kategoričkim Imperativom Vas osudjujem na,- Non-stop pisanje i to sve dok vam ja lično,- faraonn Tumnopoteh ne odobrim pomilovanje...

P.S.
za-Boga miloga,- Ljubav je u pitanju !
 

Back
Top