Juce , oko 15 sati dobih PP u kojoj me jedna nasa draga kolegica, forumasica pozva, da se licno upoznamo u realnom zivotu. Naravno, pocastvovan bijah njenim pozivom. Razmisljao sam 2 sata o tome da li da prihvatim poziv ili ne. Ipak,znajuci je od ranije sa ovog foruma, odlucih da poziv prihvatim. Pozvah je telefonom, predstavih se kao sto dolikuje normalnim ljudima u svakodnevnom zivotu.
U rekordno kratkom roku sam u gomili stolova i gomili ljudi (gomile) spazih taj dragi lik koji nisam imao sanse da vidim u zivo ali... intuicija je uradila svoje. Pruzajuci ruku, sjedoh za njen sto. Konobarica pridje, ljubazno pitajuci sto zelim. Kolegica sa foruma je ponudila da pojedem nesto. Sit sam bio GOMILE stolova i GOMILE ljudi koja me okruzivase.
Uzeh crnu kafu sa secerom - ne po obrazu... vec zbog konobarice koja je bila crna, vruca ali ne bas i slatka.
Kao i svi normalni ljudi, draga forumasica I ja, razgovarali smo i pogledima, ne samo rijecima koje su uobicajene u svakodnevnom zivotu, rijecima koje vjetar nosi niz put. Razgovarali smo o svima nama. Slozili smo se da su svi okay osobe. Naravno, izdvojili smo neke po svojoj umnoj snazi, bogatstvu duha I sposobnoscu logickog zakljucivanja....ostale nismo komentarisali. Konstatovali smo i to da je "virtuelna stvarnost" jedno, a realan zivot nesto sasvim drugo. Dirnut bijah komplimentima koje dobih. Ne, to nije bilo laskanje, bilo je to ono sto je govorilo srce, oci, tijelo...
Ne, da ne protumacite pogresno, nisam dao povoda za tako nesto niti jednim gestom, niti jednim nesvjesnim pokretom, niti jednom rijechju. Naravno ni ona nije meni dala povod za slicno razmishljanje. To je bio fluid koji struji vazduhom i vrlo cesto ljudi ga ne mogu prepoznati.
Vrijeme za njen odlazak neumitno je isticalo, u ostalom, kao i moje vrijeme sa kojim sam uvijek u krizi…
Nisu to bile srećne ljubavi. 
Molim lepo!
al' ..... diskrecija, ovo...ono 
da ne protumacite pogresno, nisam mislio samo na zenski dio forumasha 
kakva profesionalna deformacija.
.......
