Sinoc sam prespavala kod decka. Nije mi prvi put, ali postoji nesto cudno u njegovom stanu. On je imucan, ali je njegov stan nekako... ne znam, bas kako da to kazem, ali siromasan. Izgleda da ga je uhvatio ovaj talas minimalizma. Ne volim da namecem svoje misljenje, ali sam morala sinoc da mu kazem, da mora malo da kupi namestaj. U njegovoj spavacpj sobi ima veliki krevet, odn. francuski lezaj, dva nocna stocica, dve lampe i neku komodu. Soba mu izgleda kao pustinja. U kuhinji viseci delovi, sudopera, sudomasina, sporet, sto, sest stolica i slika. Kupatilo- katastrofa. Neke teget plocice, prosarane nekim svetloplavim mrljama, kada, umivaonik, vece solja, i ormaric sa ogledalom iznad umivaonika. Jedino sto je malo opremljenije je garderober. Predsoblje: ogledalo, cipelarnik i neki civiluk. Radna soba, spavaca za goste i jos neke dve su isto takodje katastrofa. Kao da je projurio cunami. Ima tamo neki spajz u kojem drzi masinu za ves. Ja sam pocela da zivim samostalno i veoma mi je nezgodno, ali bar mi je stan pun. On nema tepihe, nema zavesu, kaze da je to nepotreban luksuz i da skuplja prasinu. Nema stalnu poslugu u kuci, samo povremeno mu dolazi neka zena da malo pobrise prasinu. On je zauzet poslom, a kaze mi: "Cico, meni je to dovoljno!" I to onako besno i nadrndano, kao da mu ja ne zelim dobro. Ne znam, kako cemo mi ziveti, kada se udam za njega. Srecom, videla sam da ima vise tanjira, pa bar necemo jesti samo iz dva. On treba da bude srecan, sto ima mene, koja ga volim i prihvatam ga takvog kakav jeste, pa cemo morati da odemo da odaberemo neki namestaj, jer ovo je kao posle tornada. Sam pogled pri ovom ledenom vremenu na njegovu sobu me zaledi.
Kompromisi su sastavni deo "uspesne veze". Kako uspevate da napravite kompromise? Da li nekada, ipak, isterate svoje? Koji su vase metode da nekom preporucite to sto zelite?