Ljubav posle 50: Da li žene zaista gube šansu za vezu?

U 100 godine onda može. Izvini što ti kvarim hipi raspoloženje, ali ja sebe ne smatram romantičarem.
U pokušaju da se paradoksom suprotstaviš mojim argumentima samo si ih potvrdio.

Naravno da se može voleti neko i kad imaš 100 godina. Isto može i sa 50 a i sa 16. To koliko neko ima godina nije relevatno u tom kontekstu. Voliš osobu, želiš da budeš blizu nje, da delite i lepe i manje lepe trenutke. Nedostaje ti kad ode. Jedva čekaš da se vrati da je ponovo vidiš. Srećan si kad si s njom. To sve može da se desi nevezano za godine.

Drugo, ja nemam "hipi" raspoloženje, imam normalno raspoloženje. Ali iz tvog stalno negativnog raspoloženja, nije nemoguće da normalno raspoloženje izgleda "hipi".

Treće, znam da ti tebe ne smatraš romantičarem, to je i nama jasno. Jedino što JA smatram i ne znam da li si me razumeo - ti takvim izjavama i stalnom negativnom energijom teraš ljude od sebe i onda upadaš u spiralu nezadovoljstva jer ljudi ne vole da budu blizu nekoga ko stalno nešto kuka i stalno širi negativnu energiju.

I četvrto, ono što nisi ni pitao, ali mislim da stanje kod tebe može da se popravi, ali treba prvo da ti želiš da se popravi i da shvatiš i priznaš samom sebi da tu postoji neki problem koji nisu uvek "drugi", kako ti to često predstavljaš.
 
U pokušaju da se paradoksom suprotstaviš mojim argumentima samo si ih potvrdio.

Naravno da se može voleti neko i kad imaš 100 godina. Isto može i sa 50 a i sa 16. To koliko neko ima godina nije relevatno u tom kontekstu. Voliš osobu, želiš da budeš blizu nje, da delite i lepe i manje lepe trenutke. Nedostaje ti kad ode. Jedva čekaš da se vrati da je ponovo vidiš. Srećan si kad si s njom. To sve može da se desi nevezano za godine.

Drugo, ja nemam "hipi" raspoloženje, imam normalno raspoloženje. Ali iz tvog stalno negativnog raspoloženja, nije nemoguće da normalno raspoloženje izgleda "hipi".

Treće, znam da ti tebe ne smatraš romantičarem, to je i nama jasno. Jedino što JA smatram i ne znam da li si me razumeo - ti takvim izjavama i stalnom negativnom energijom teraš ljude od sebe i onda upadaš u spiralu nezadovoljstva jer ljudi ne vole da budu blizu nekoga ko stalno nešto kuka i stalno širi negativnu energiju.

I četvrto, ono što nisi ni pitao, ali mislim da stanje kod tebe može da se popravi, ali treba prvo da ti želiš da se popravi i da shvatiš i priznaš samom sebi da tu postoji neki problem koji nisu uvek "drugi", kako ti to često predstavljaš.
Tvoj problem je što si ti zanesenjak. Život jednostavno ne funcioniše tako kako si ga ti zamislio. Ja te razuemem, ti nosiš ružičaste naočare i lepo ti je, svet ti se čini lepšim, ali to ne znači da je taj ružičasti pogled na svet ispravan.
 
Tvoj problem je što si ti zanesenjak. Život jednostavno ne funcioniše tako kako si ga ti zamislio. Ja te razuemem, ti nosiš ružičaste naočare i lepo ti je, svet ti se čini lepšim, ali to ne znači da je taj ružičasti pogled na svet ispravan.

Ja poznajem Sizifa, a ti ne znaš šta pišeš. Čovek živi punim plućima. Ima dobar posao, izgled, ostvario se bio i sa decom i drugim stvarima. Piše ti otvoreno kao neko ko je uspešan. A ti ne znaš čoveka i pišeš kao da je neki debil što sedi pred kompom i nosi ružičaste naočari. Svašta. Vidiš kakve predrasude imaš.
 
Ja poznajem Sizifa, a ti ne znaš šta pišeš. Čovek živi punim plućima. Ima dobar posao, izgled, ostvario se bio i sa decom i drugim stvarima. Piše ti otvoreno kao neko ko je uspešan. A ti ne znaš čoveka i pišeš kao da je neki debil što sedi pred kompom i nosi ružičaste naočari. Svašta. Vidiš kakve predrasude imaš.
Uspješan i ostvaren, a moderator na Krsti!
Može li skromno pojašnjenje?
 
Tvoj problem je što si ti zanesenjak. Život jednostavno ne funcioniše tako kako si ga ti zamislio. Ja te razuemem, ti nosiš ružičaste naočare i lepo ti je, svet ti se čini lepšim, ali to ne znači da je taj ružičasti pogled na svet ispravan.
Nije moj "problem" što sam zanesenjak. Sebe vidim kao optimistu i smatram da moj život funkcioniše upravo onako kako sam zamislio, i vrlo sam zadovoljan njime. Većinu stvari ne bih menjao. To nikako i ni iz kakve moguće perspektive ne može biti "problem", može biti samo "srećna okolnost".

Tvoj život očigledno ne funkcioniše baš kako si ti zamislio i zato si nezadovoljan, i ne libiš se da nezadovoljstvo neprekidno izražavaš. Umesto da radiš nešto da popraviš situaciju ti kukaš i svaljuješ krivicu za to na sve druge, osim na sebe.

Ta ti rabota ne valja jer ti od nje neće nikada biti bolje.
 
Ja poznajem Sizifa, a ti ne znaš šta pišeš. Čovek živi punim plućima. Ima dobar posao, izgled, ostvario se bio i sa decom i drugim stvarima. Piše ti otvoreno kao neko ko je uspešan. A ti ne znaš čoveka i pišeš kao da je neki debil što sedi pred kompom i nosi ružičaste naočari. Svašta. Vidiš kakve predrasude imaš.

Jel zauzet ? Mislim da li postoji Frau Sizif u njegovom životu

Pitam za sve drugarice koje nemaju herca pitati

:z;:
 
Nije moj "problem" što sam zanesenjak. Sebe vidim kao optimistu i smatram da moj život funkcioniše upravo onako kako sam zamislio, i vrlo sam zadovoljan njime. Većinu stvari ne bih menjao. To nikako i ni iz kakve moguće perspektive ne može biti "problem", može biti samo "srećna okolnost".

Tvoj život očigledno ne funkcioniše baš kako si ti zamislio i zato si nezadovoljan, i ne libiš se da nezadovoljstvo neprekidno izražavaš. Umesto da radiš nešto da popraviš situaciju ti kukaš i svaljuješ krivicu za to na sve druge, osim na sebe.

Ta ti rabota ne valja jer ti od nje neće nikada biti bolje.
Moj život je odličan ali poznajem svu surovost života tako da uvek biram realizam naspram romantizma. Živite u svom svetu ako vam je tako lepše, šta ja imam sa tim.
 
Jel zauzet ? Mislim da li postoji Frau Sizif u njegovom životu

Pitam za sve drugarice koje nemaju herca pitati

:z;:
Postoji Frau Sizif, ali šta vredi kad smo četvrta i peta decenija.

According to Meliot, možemo već da krenemo da kopamo sebi rupu na groblju.

Drugarice bolje da traže nešto mlađe. :cool:
 
Moj život je odličan ali poznajem svu surovost života tako da uvek biram realizam naspram romantizma.
Ako je za tebe "realizam" stalno kukanje kako ništa i niko oko tebe ne valja i kako je život bedan i surov, onda si omašio definiciju pojma "realizam".

To ti je više Kalimero efekat nego realizam.
 
Ne, nego psihorealizam zadire u najdublje dubine ljudske duše i ogoljuje kakav je život zaista.
Ne postoji nikakav "psihorealizam", barem ne u tom kontekstu.

Nema potrebe da izmišljaš termine. Sve što sam ti rekao iznad, rekao sam ti iskreno i u najboljoj nameri, kao što bih rekao mom bratu da se tako ponaša, i potpuno svestan činjenice da ćeš ti to možda videti drugačije.
 
Ne postoji nikakav "psihorealizam", barem ne u tom kontekstu.

Nema potrebe da izmišljaš termine. Sve što sam ti rekao iznad, rekao sam ti iskreno i u najboljoj nameri, kao što bih rekao mom bratu da se tako ponaša, i potpuno svestan činjenice da ćeš ti to možda videti drugačije.
Psihorealizam postoji, Dostojevski je njegov najbolji predstavnik.
 
Tvoj problem je što si ti zanesenjak. Život jednostavno ne funcioniše tako kako si ga ti zamislio. Ja te razuemem, ti nosiš ružičaste naočare i lepo ti je, svet ti se čini lepšim, ali to ne znači da je taj ružičasti pogled na svet ispravan.
Život i funkcioniše onako kako ga zamisliš. Kad neko non stop mrači to mu se i dešava. Kad non stop očekuješ loše bukvalno to i prizivaš. Isto važi i obrnuto.
 
Psihorealizam postoji, Dostojevski je njegov najbolji predstavnik.
Ne govorimo mi ovde o literarnim i slikarskim pravcima, već o načinu gledanja na život.

Ali ako hoćeš baš tako, čak i kod Dostojevskog, u većini romana, vidimo da i u najgorim životnim trenucima uvek provejava neka nada. To je ono što fali kod tebe.

A i ovako kao čovek, u stvarnom životu, Dostojevski je imao neke žene oko sebe, i siguran sam da ih nije davio kako je sve loše i propalo, inače ih ne bi ni imao.
 
Književnost nije slikarski pravac. Meni si ti jasan, voliš da živiš u iluziji i to je ok, tako ti je lepše i opuštenije, ali ne znači da svi vole da budu u iluziji.
Ne živim ja ni u kakvoj iluziji.

Postoji jedna divna izreka o kojoj sam u mladosti dosta razmišljao i shvatio da je daleko dublja nego što se čini na prvi pogled, a ona kaže: "Čovek je srećan onoliko koliko on misli da jeste" (A man is as happy as he thinks he is.)

I ništa tačnije od toga ne može da se kaže o sreći.

Ovaj razgovor s tobom podsetio me na tu izreku, i dokazao još jednom da je potpuno istinita. Sreća ne zavisi toliko od spoljašnjih okolnosti, koliko zavisi od našeg ličnog stava i načina na koji prihvatamo svet oko nas.
 
Čovek je srećan onoliko koliko on misli da jeste
Čist romantičarski pogled na svet. Nemam problem sa tim, lepše ti je da sebe ubediš da si srećan i da je sve oko tebe idealno, da su ljudi svi super, i to je skroz ok. Ja jesam srećan ali ne pucam od sreće jer shvatam čovekovu suštinu, a ona nije baš sjajna. Ima divnih ljudi ali ima i jako loših.

Pre neki dan me pokrala koleginica za par evra. Dao sam joj neki sitniš što su mi dali neki radnici i tu je bilo i par mojih evra jer mi je sve bilo u novčaniku. Dao sam joj sve da izbroji i nije mi rekla da ima preko nego je verovatno uzela za sebe. I ja sad moram da delim prostor sa takvom nekom osobom. To je sitnica ali dovoljna da ti se neko smuči. Pa ti budi "happy" ako možeš. To ti je život, nikad ne znaš ukom grmu čuči zec odnosno kad će u nekom momentu neko pokazati svoje pravo lice.
 

Back
Top