D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
Pisma čitalaca - Srijeda, 02. mart 2011. godine
Izvod iz knjige Ljubomira P. Nenadovića jugoslovenski klasici o Crnogorcima
U školama jezik je crnogorski
„Bio sam u crkvi i pohodio sam školu na Obodu. To je jedna od najboljih škola u Crnoj Gori. Svi crnogorski učitelji koje sam do sada poznao, dobri su i vrlo revnosni za prosvjetni napredak. U svim školama jezik je - crnogorski; umnogome različan je od onoga priznatog, lepog jezika na kome je Biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj jezik, na kome se do sada pisalo i radilo ostaće za svagda kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produže svoje škole kao do sada, onda, posle sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika nego što je između portugalskog i španskog. Ja ne kažem koj je jezik lepši, samo napominjem: da bi, za ljubav književnoga jedinstva, trebalo da manjina pristupi pristupi većini“.
„No na Cetinju nimalo nisu skloni tome. Oni vele: mnogo je lepše i dičnije kazati: „lijepa, bijela, sijeda kosa u đeda“; nego: „lepa, bela, seda kosa u deda“. Za vreme prvog bavljenja mog na Cetinju, knez Danilo neprestano me popravljao u govoru. Jednom predveče, u šetnji, na Cetinjskom polju, razgovarao se on nešto s Crnogorcima. U tome dođe perjanik i reče mi da mu kažem da je večera gotova. Kad je knez Danilo svršio svoj razgovor, upita me: „Što je dolazio perjanik: - Zovu na vječeru”, odgovorih mu ja. “E ti prećera!”, odgovori on. glasno smejući se. - “Ni Crnogorci ne kažu vječera. Govori od sada kao što si navikao!”
Zapisi iz knjige Ljubomira P. Nenadovića nastali su prije više od 150 (sto pedeset) godina.
Zapisivanje događaja nije samo puka hronologija onoga što se dogodilo, već bilježi i pokazuje nešto što se dalo odmah vidjeti, nešto što se dalo odmah otkriti.
Poruka je ostala za neka kasnija vremena.
Slavko Mugoša, Podgorica
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-03-02&id=202567
Izvod iz knjige Ljubomira P. Nenadovića jugoslovenski klasici o Crnogorcima
U školama jezik je crnogorski
„Bio sam u crkvi i pohodio sam školu na Obodu. To je jedna od najboljih škola u Crnoj Gori. Svi crnogorski učitelji koje sam do sada poznao, dobri su i vrlo revnosni za prosvjetni napredak. U svim školama jezik je - crnogorski; umnogome različan je od onoga priznatog, lepog jezika na kome je Biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj jezik, na kome se do sada pisalo i radilo ostaće za svagda kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produže svoje škole kao do sada, onda, posle sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika nego što je između portugalskog i španskog. Ja ne kažem koj je jezik lepši, samo napominjem: da bi, za ljubav književnoga jedinstva, trebalo da manjina pristupi pristupi većini“.
„No na Cetinju nimalo nisu skloni tome. Oni vele: mnogo je lepše i dičnije kazati: „lijepa, bijela, sijeda kosa u đeda“; nego: „lepa, bela, seda kosa u deda“. Za vreme prvog bavljenja mog na Cetinju, knez Danilo neprestano me popravljao u govoru. Jednom predveče, u šetnji, na Cetinjskom polju, razgovarao se on nešto s Crnogorcima. U tome dođe perjanik i reče mi da mu kažem da je večera gotova. Kad je knez Danilo svršio svoj razgovor, upita me: „Što je dolazio perjanik: - Zovu na vječeru”, odgovorih mu ja. “E ti prećera!”, odgovori on. glasno smejući se. - “Ni Crnogorci ne kažu vječera. Govori od sada kao što si navikao!”
Zapisi iz knjige Ljubomira P. Nenadovića nastali su prije više od 150 (sto pedeset) godina.
Zapisivanje događaja nije samo puka hronologija onoga što se dogodilo, već bilježi i pokazuje nešto što se dalo odmah vidjeti, nešto što se dalo odmah otkriti.
Poruka je ostala za neka kasnija vremena.
Slavko Mugoša, Podgorica
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-03-02&id=202567
