gost 343533
Elita
- Poruka
- 17.529
Nedavan dogadjaj pokrenuo me je na razmisljanje....
Moram da dam kratak uvid u moju situciju:
Imam 25 godina. Zavrsila sam srednju skolu u Beogradu, nakon cega nisam upala na fakultet koji sam zelela. Pripremala sam se jos jednu godinu i opet nisam polozila prijemni u Bg-u...Shvativsi da je to moj poziv,i posao kojim zelim da se bavim, i da u ovoj us*anoj drzavi ne mogu uspeti bez debele veze... odlucujem da odem u inostranstvo.Kada sam tamo primljena- odrekla sam se zivota u dragoj porodici, prijatelja iz detinjstva.... Nova drzava, druga kultura-o kojoj nisam imala pojma ,ucenje stranog jezika, studentski dom, pare su mislali rodielji-ali to je bilo knap itd...
Kako god,za 5 godina sam diplomirala. Sada sam to sto sam htela,i naizad imam mir... koji ne bi imala da se nisam izborila da se bavim poslom koji volim...
Nadalje, postoji jedan grad u susednoj drzavi u koji zelim da se preselim i zivim nadalje.... Jednostavno,znam da je taj grad u mom srcu, i to je mesto u kom zelim da nadjem posao, udam se,gajim decu,itd... Kada pricam o tome sa mojim prijateljima, koji su kao i ja iz drugih drzava dosli ovde da studiraju- mnogi kazu-ja ne bi mogao/la ponovo da se selim u novu sredinu,i sticem opet kontakte itd.... Ali za mene je to taj osecaj kada znas da je nesto za tebe.... i ja znam da bi zbog tog ubedjenja uradila sta god je potrebno,bez obzira na cenu....
U suprotnosti sam mojom pricom je nedavno desavanje kod moje sestre od tetke:
Devojka je upravo zavrsila fakultet (bioloski) u Bg-u, dobar student,sve u roku itd... Imala je zelju da upise jedan smer na master-u-od moguca tri koja postoje. Kaze da je bas ucila za taj ispit,ali ,eto, nije mogla vise od 8 da dobije. Kada je profesorku pitala da li moze master da radi na tom predmetu-ona je rekla: Pa koleginice, ja bi razmislila.... I tu moja sestra is*izdi, i upise sa ne drugi smer...
Kada mi je to ispricala,nisam mogla da ne razmislim koliko smo mi dve totalno razlicite osobe- a znam da je bas zaludjena za taj smer...Profesorka joj nije rekla izricito-Ne moze sa 8-icom da se radi master..vec joj je dala prostora da prigovori i izbori ako to zaista zeli...
Nevazno je, mozda ona super prodje sa ovim smerom,i poklopi joj se pa odmah nadje posao i slucno... Ali to nikad nece biti ono sto je ona na prvom mestu zelela.
Za mene bi to bilo kao- e ti hoces ovu devojku,a ne mozes da dobijes tu devojku,vec cemo ti dati ovu drugu....

Eto, nisam se jos udala- mada kada sretnem tog za koga cu imati ubedjenje da je pravi-verovatno cu preci sedam gora i preplivati sedam mora ,ako je potrebno, da budem sa osobom -za koju imam to ubedjenje da je za mene- .... Hahaha. Malo humora za kraj
posto ste imali strpljenja da procitate ceo moj posto do kraja 
Pisite, kako vi idete kroz zivot? Linijom manjeg ili tezeg otpora??? I koji je za vas - bolji i isplaiviji put?
Pozdrav!
Moram da dam kratak uvid u moju situciju:
Imam 25 godina. Zavrsila sam srednju skolu u Beogradu, nakon cega nisam upala na fakultet koji sam zelela. Pripremala sam se jos jednu godinu i opet nisam polozila prijemni u Bg-u...Shvativsi da je to moj poziv,i posao kojim zelim da se bavim, i da u ovoj us*anoj drzavi ne mogu uspeti bez debele veze... odlucujem da odem u inostranstvo.Kada sam tamo primljena- odrekla sam se zivota u dragoj porodici, prijatelja iz detinjstva.... Nova drzava, druga kultura-o kojoj nisam imala pojma ,ucenje stranog jezika, studentski dom, pare su mislali rodielji-ali to je bilo knap itd...
Kako god,za 5 godina sam diplomirala. Sada sam to sto sam htela,i naizad imam mir... koji ne bi imala da se nisam izborila da se bavim poslom koji volim...
Nadalje, postoji jedan grad u susednoj drzavi u koji zelim da se preselim i zivim nadalje.... Jednostavno,znam da je taj grad u mom srcu, i to je mesto u kom zelim da nadjem posao, udam se,gajim decu,itd... Kada pricam o tome sa mojim prijateljima, koji su kao i ja iz drugih drzava dosli ovde da studiraju- mnogi kazu-ja ne bi mogao/la ponovo da se selim u novu sredinu,i sticem opet kontakte itd.... Ali za mene je to taj osecaj kada znas da je nesto za tebe.... i ja znam da bi zbog tog ubedjenja uradila sta god je potrebno,bez obzira na cenu....
U suprotnosti sam mojom pricom je nedavno desavanje kod moje sestre od tetke:
Devojka je upravo zavrsila fakultet (bioloski) u Bg-u, dobar student,sve u roku itd... Imala je zelju da upise jedan smer na master-u-od moguca tri koja postoje. Kaze da je bas ucila za taj ispit,ali ,eto, nije mogla vise od 8 da dobije. Kada je profesorku pitala da li moze master da radi na tom predmetu-ona je rekla: Pa koleginice, ja bi razmislila.... I tu moja sestra is*izdi, i upise sa ne drugi smer...
Kada mi je to ispricala,nisam mogla da ne razmislim koliko smo mi dve totalno razlicite osobe- a znam da je bas zaludjena za taj smer...Profesorka joj nije rekla izricito-Ne moze sa 8-icom da se radi master..vec joj je dala prostora da prigovori i izbori ako to zaista zeli...
Nevazno je, mozda ona super prodje sa ovim smerom,i poklopi joj se pa odmah nadje posao i slucno... Ali to nikad nece biti ono sto je ona na prvom mestu zelela.
Za mene bi to bilo kao- e ti hoces ovu devojku,a ne mozes da dobijes tu devojku,vec cemo ti dati ovu drugu....



Eto, nisam se jos udala- mada kada sretnem tog za koga cu imati ubedjenje da je pravi-verovatno cu preci sedam gora i preplivati sedam mora ,ako je potrebno, da budem sa osobom -za koju imam to ubedjenje da je za mene- .... Hahaha. Malo humora za kraj




Pisite, kako vi idete kroz zivot? Linijom manjeg ili tezeg otpora??? I koji je za vas - bolji i isplaiviji put?
Pozdrav!