lepo je..

Nekad sam bila sklona da samocu dizem u nebesa, ali cinjenica je da izopacuje coveka. Naravno ne u slucaju kad je ona luksuz, nego kad je konstanta. I vise mi samovanje nije neko umece, umece je funkcionisati sa ljudima i ostati svoj i u svom ekvilibrijumu. :P
 
nije najgore....najgore je kada te imas prijatelje,dobro to glume, a ustvari gledaju kako da ti naprave nesto iza ledja :(
...e, pa ne, ja sam mislijo da se radi o m-zz odnosima, a te "prijatelje" mozzesh da ne provalish samo ako zzmurish, meni lichno ne smetaju, svako ima pravo da bude ono shto 'otje, pa ako mu je izbor ili sudbina da bude lazzni prijatelj neka to i bude i sve...
 
Volim ljude.
Mogu da funkcionishem kada sam sama, i to dobro.
Ali me to plashi kada potraje da ne postane usamljenost.
Ali ne moram po svaku cenu da imam dechka, jer bolje je biti sam nego u
pogreshnom drushtvu.
 
bilo da imate "nekoga" ili nemate...
kad dođe ovako neko lepo veče umete li da sednete i uživate u tišini, svojim mislima?
mogu li noć, ili pesma ili par pročitanih reči da budu dovoljnie da osetite neku nežnost prema svetu? i imate ono osećanje da je sve kako i treba da bude i da tu u tom trenutku baš ništa ne fali?
ili prosto svaki takav momenat težite da podelite sa nekim ko vam je poseban?

pitanje je, koliko umete da budete sami?

Bogami, ja znam da obaram rekorde u samoci...:) Ili gledam zalazak sunca, ili se nabijem u mracnu sobu, slusam mjuzu i razmisljam o svemu... To bas zna da donese ideje. Provereno:super:
 
Kako s....e, to nije normalno. Bila neka tema o usamljenosti, nigde nikog...a sad svi samuju i tuguju, osim par izuzetaka koji se trude da uživaju u samoći i par hrabrih koji ne podnose i ne žele samoću...Da nismo sami većina nas ne bi ni bila ovde, u ovom limbu, što reče neko lep i pametan, to moram uvek da dodam, po definiciji...
 
nekada sam večeri, pa i čitave dane (dok nisam radila i imala moju ljubav kraj sebe) provodila sama...nekada uz knjigu, nekada kroz onu lepu usamljeničku šetnju gradom najlepše je sakupiti misli i pustiti tišinu da uđe u najskrivenije delove
i sada, kada god imam prilike, biram dvosed, knjigu i šolju mleka, umesto "ludog" izlaska
gledam moje koleginice, one koje nemaju taj luksuz da za sebe izdvoje malo vremena, onako da ne rade ama baš ništa, izgledaju istrošeno, a često i tužno..
 
bilo da imate "nekoga" ili nemate...
kad dođe ovako neko lepo veče umete li da sednete i uživate u tišini, svojim mislima?
mogu li noć, ili pesma ili par pročitanih reči da budu dovoljnie da osetite neku nežnost prema svetu? i imate ono osećanje da je sve kako i treba da bude i da tu u tom trenutku baš ništa ne fali?
ili prosto svaki takav momenat težite da podelite sa nekim ko vam je poseban?

pitanje je, koliko umete da budete sami?

da, samoca mi mnogo znaci. tada, okrenuta sebi, sredjujem misli, osecanja, zelje. kristalisem planove. ili naprosto, kako si opisala, uzivam u tisini (ili muuzici), na terasi, sa cigaretom, uzivam u tim nekim lepim trenucima lenjosti i usporenosti (ovo zaista retko, zato mi je to luksuz). treba umeti to. to je vestina i to je jako vazno za unutarnji mir i balans. mislim da svako ima te neke svoje male rituale kad je sam i kad naprosto uziva. i to je jako vazno, umeti biti malo lenj, pomalo dosadno opusten, onako sam sa sobom.
ta neznost prema svetu, koju pominjes..da, i to. ja volim cvece i imam ga mnogo u stanu i nema slicnog osecaja kad vidis da je krenuo pupoljak.
a najvise volim te neke posvecenosti sebi, kada stavim pakovanje na kosu na primer, uzmem knjigu i tako..
 
pitanje je, koliko umete da budete sami?

Добро је кад имаш неког, када имаш избор, а одлучиш се да неко време проведеш сам са собом. Тад самоћа годи и окрепљује, и не само што умем да сам сам, него и волим да сам сам... неки тренуци посвећени себи, свом неком малом хобију или страсти, књизи, размишљању уз цигарету или једноставно нерађењу ничега. Лоше је када самоћа није избор, него, током једног периода или стално, трајно стање, када човек испуца те лепе тренутке са собом и дође до оних које би поделио са другима, било да је у питању потреба за обичним разговором о нечему, пићу са друштвом или жеља за интимношћу... а нема никог. Тад је самоћа очај и, уместо да окрепљује, она умара и исцрпљује. Претвара се у болест. Ако је питање колико у таквим тренуцима човек уме да буде сам, кад је самоћа трајна... мислим да сам отпорнији од просека да у таквим стањима будем, али не умем тада да функционишем како треба.
 
Dobro pitanje...

Ajde da vidimo da li sam razumeo.

Biti sam i tu sebe naci,osluskivati svet oko sebe i uspeti ostetiti njegov puls... To se uci.

Ne znam da li sam bas savim uspeo. Radio sam godinama sam i sedeo u raznim egzoticnim i osamljenim lokacijama. Da se razumemo nisam bio 'sam'... puno je ljudi oko tebe, ali sa njima nemas nista zajednicko.

I tako.. polako vidis boje koje pre nisi video i sitnice koje znace sve koje od brbljanja inace ne primetis.

Mozes sam da setas i udises ceo svet - ili ti se bar tako cini dok po ko zna koji put ne lezes opet sam (ne racunam premetacine po carsavima)... pipas krevet, a on prazan. Sutra se opet smeskas, ides na posao, pijes sa drustvom... ali krevet opet ceka... prazan.

Treba i to iskusiti, sve strane medalje.
 
slatki ste.
nije samoća kad mi je porodica u drugoj sobi, a ja se zabijem u špajz i imam 15 minuta mira... ne radi se ovde o otetom vremenu.. radi se o situacijama kad vremena ima koliko god.. da li se uplašite i počnete da tražite načine da to vreme popunite da ne biste morali da sednete i sa sobom popijete kaficu i povedete razgovor, da li vapite za nekim pa da delite šta već ima da se deli ili samo tugujete ili ste u miru sa sobom?
(nije samoća ni kad sedim i pijem - tu nas je već dvoje)

ne. :)
 
Dobro pitanje...

Ajde da vidimo da li sam razumeo.

Biti sam i tu sebe naci,osluskivati svet oko sebe i uspeti ostetiti njegov puls... To se uci.

Ne znam da li sam bas savim uspeo. Radio sam godinama sam i sedeo u raznim egzoticnim i osamljenim lokacijama. Da se razumemo nisam bio 'sam'... puno je ljudi oko tebe, ali sa njima nemas nista zajednicko.

I tako.. polako vidis boje koje pre nisi video i sitnice koje znace sve koje od brbljanja inace ne primetis.

Mozes sam da setas i udises ceo svet - ili ti se bar tako cini dok po ko zna koji put ne lezes opet sam (ne racunam premetacine po carsavima)... pipas krevet, a on prazan. Sutra se opet smeskas, ides na posao, pijes sa drustvom... ali krevet opet ceka... prazan.

Treba i to iskusiti, sve strane medalje.

eto, zna covek..
 
e al najbolja mi fora kao sam pa kao ja i forum, ludo se zabavljam:D
a bre kad si na forumu nsi sam..forum je beg od samoce..potreba za ljudima..komunikacija..kontakt
ima mnogo vrsta samoce..
samoca kad dodjes kuci, palis tv i racunar u sto vreme..kuvas peres, telefoniras..juris da bi stigao ovamo onamo..i jesi sam, ali to je vreme je potroseno u rad..ovakav ili onakav
druga samoca kad dodjes kuci..gasis telefon punis kadu..kooliras..brises iz glave sve negativne misli..popijes caj..ili casu vina..obrises se, pustis muziku..uzmes knjigu..ili samo lezis i razmisljas..to je samoca koja odmara, koja smiruje, samoca kad si sam sebi dovoljan..
postoji i treca samoca..kad setas..ali sam..ja recimo to obozavam..pored vode, ili gradom, besciljno.i iako okruzen ljudima, potpuno u svom filmu..ispunjen vanjskim utiscima..kilometri i kilometri opazanja, disanja, mirisanja, razmisljanja..lepote..

a tu je i cetvrta samoca..ona kad si okruzen ljudima..i oni ti nesto pricaju..a ti kao klimas, i govoris.. aha..a sta..?!
kad si s nekim, ali te taj neko ne dotice ..nikako..

postoji samoca kad si sa nekim ko ti je bitan..ali ste u nekom sukobu..i svako u svoj cosak..to je najgora samoca...

ih..mogu ja do sutra...ta zadanu temu
 

Back
Top