Odlicno.
Jedan moj kolega s posla( znaci isto doktor) gladovao je svake godine po 15 dana.Dok je gladovao pio je samo neki caj ili rastvor, ne znam kako bih ga nazvala, od one glive "kombuha". To je radio kao prevenciju malignitetu.
Doduse, posle je skroz prolupao, isao na astralna putovanja, ostavio zenu sa troje dece i smuvao se sa servirkom sa odeljenja kod koje i sada zivi
Gledala sam jednu emisiju o budistickim monasima i o jednom od njih koji je, u sluzbi vere, resio da se ubije na taj nacin da se balsamuje spontano.Vise meseci pre toga je gladovao i jeo iskljucivo koru od nekog drveta. Ozidao je betonom jednu veliku rupu u zemlji gde se spustio i taman je bilo prostora da sedne na njihov tradicionalni nacin prekrstenih nogu. Onda je danima bio bez hrane i vode, u molitvi, tako je i umro. Telo mu se NIJE RASPALO jer je visemesecnim gladovanjem potpuno unistio crevnu floru koja se normalno sastoji od bakterija koje pomazu u varenju hrane, te nakon smrti nije bilo uslova za razgradnju tela. I danas u tom hramu stoji njegovo telo, suvo i potpuno ocuvano u sedecem polozaju prekrstenih nogu.
Znaci, neunosenje hrane ne samo sto za posledicu ima trosenje organizma za energetske svrhe, vec i potpuno unistenje saprofitskih crevnih bakterija. Zato to moras uzeti u obzir kada budes pocela ponovo da se hranis. Takodje, mora se proceniti trenutak kada je organizam potrosio sve masne naslage i krenuo u trosenje proteina jer to znaci razgradnju misica i organa. Ne znam kako se to procenjuje.
Osim ako ti ne padne napamet da se balsamujes.