Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.
Jose Luise Hidalgo
"Istina je u tvojim očima, pogledu vatrenim dok se sa mnom igraš,
odguruješ iz tvojih zenica,
udaljavaš iz misli,
Mrviš...
onaj mali komadić snova
koji mi za tobom ostao,
na onim pustim
nebeskim poljima,
zavejanih istina,
Da si me nekada volela...
U tvojim očima,
još se tragovi naziru,
Tragovi nemira,
saosećanja sa sobom,
žalost
za nekim prošlim danima,
Nisi dopustila
da ti pomognem,
Da te od straha
otrgnem,
Da te volim
kao nekada...