Laku noc ti zelim ....

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ti pišeš

Ti pišeš kako se treba igrati i igrati, a meni kažeš: Sakupljaj te igračke! Ti pišeš kako treba maštati i maštati, a ne vidis od nosa ni bijele mačke. Ti pišeš o nekoj slobodnoj slobodi, a meni: -Mir! Tišina!' - vičeš. Ti pišeš kako sunce dan u šetnju vodi, a vani najobicnija noć je, pjesniče. Ti pišeš o nekoj tamo sreći, o nekoj ljubavi, i nekom miru... A ja i noćas sam moram leći. Laku ti noć , pjesmo na papiru! Enes Kisevic

574680
 
"Riječi možeš prosipati pred svima.
Nije bitno. Riječi su jeftine.
Tišine...
...e, tišine ne mozeš poklanjati svima.
U tišine stanu neki pogledi,

neki uzdasi, neki otkucaji.
Tišine ne lažu.
Ili ih osjetiš ili progovoriš.
Tišinom srca pričaju.
Ko ne razumije tvoje tišine,
ni riječi neće nikada."

(Meša Selimović)
 
Jedne večeri,kao posle grada,
Mirisala je koža telo moje:
Miran,bez sreće i radosti koje,

Bijah kao van tamnice jada.

Video nisam sunce kako pada,
Uzdah i cveće oko sna mog što je
Očajem skrio njenih nada boje,
Odveo dete u nesreću sada.

Draga moja,ja ne umem više
Nositi suze što ti radost krije,
Al* u noć mesec kad siđe ubavi,

Tišinom sreće kad bol zamiriše,
Odmori oko:nek se duša slije
U pozni šapat velike ljubavi.


VLADISLAV PETKOVIĆ -DIS
 
POVRATAK
Ona ima ruke od trave.
Ona ima glas od vetra i žita.
Ona ima oko od kiše.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima grudi od ruže.
Ona ima koleno od belutka.
Ona ima oko od kiše.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima smeh od lišća.
Ona ima hod od vode i peska.
Ona ima kožu od protegnutog labuda.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima kosu od mojih prstiju.
Ona ima mozak od mojih godina.
Ona ima sluh od mojih koraka.

Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Stevan Raičković

:bye::zag:
 

Uspavanka
Kad šuma svene
ostaće nad njom zvezde rumene.
Ponećeš svud,pošla ma kud,
samo srce svoje gorko.
Vetar studeni puše,ne stidi se mene
nema duše,
ni zakona ni časti
nad bolom ima vlasti
još samo telo golo.
Sve što sam voleo
umrlo je vičuči ime moje
a ja mu ne mogah pomoći.

Zbaci odelo svoje,
U celoj zvezdanoj noći
jedina radost nad bolom
u telu tvom je golom.
Sve nam dopušta tuga.

MILOŠ CRNJANSKI
:kpozdrav::zag::bye:
 
,,Govori tise i niko nece cuti,
nasu ljubav zivimo ja i ti,
Niko ne zna istinu, cak ni nebo, koje nas gleda odozgo.
Zajedno sa tobom ja cu ostati.
Ljubavi moja, zauvek tako.
Govori tise i dodji blize meni, zelim da osetim svoje oci u tebi.
Niko ne zna istinu.
To je velika ljubav i nikada veca nece postojati.
Zajedno sa tobom ja cu ostati.
Ljubavi moja, zauvek tako.
Govori tise i dodji blize meni, zelim da osetim svoje oci u tebi.
Niko ne zna istinu.

To je velika ljubav i nikada veca nece postojati."

 

ZNAM DA SI TU
Ne mogu o tebi
da napišem priču,
jer te toliko ne poznajem,
ali mogu pesmu
toliko te znam...
Znam da si tu,
sveprisutna u mojim mislima,
sve jača u mojim željama,
sve lepša u mojim očima,
sve više nedostaješ,
u mojim pustim noćima...
I gledam te sanjivo,
u krugu mojih snova,
i gledam te sa čežnjom ,
želim da budeš samo moja,
I gledam te ,
samo te gledam...
I pružam ruke
da te dotaknem,
kroz ovu paučinu od snova,
u ovom zamišljenom krugu,
od mašte , sa puno boja...

I gledam te,
I toliko te poznajem,
i toliko te znam..
A evo,
još uvek te čekam,
svoje snove da ti dam...

...gorki...
32359558_1752783151472087_647356626407260160_n.jpg


:bye: :kpozdrav: :lakunoc:
 
,,Govori tise i niko nece cuti,
nasu ljubav zivimo ja i ti,
Niko ne zna istinu, cak ni nebo, koje nas gleda odozgo.
Zajedno sa tobom ja cu ostati.
Ljubavi moja, zauvek tako.
Govori tise i dodji blize meni, zelim da osetim svoje oci u tebi.
Niko ne zna istinu.
To je velika ljubav i nikada veca nece postojati.
Zajedno sa tobom ja cu ostati.
Ljubavi moja, zauvek tako.
Govori tise i dodji blize meni, zelim da osetim svoje oci u tebi.
Niko ne zna istinu.

To je velika ljubav i nikada veca nece postojati."

Čarobni prsti i žice gitare...
 
:bye:
kada je dovoljan jedan dodir drage ruke
da ozari mi lice svetlošću dana.
Umirao sam i ponovo oživljavao,
emotivno padao i uzdizao se,
verovao rečima iz poganih usana,
tragao za srodnim dušama
i bio prisan sa svakim iskrenim pogledom.
Mislio sam da je prvi put isto
što i poslednji put,
i zaljubljen u kolotečinu vremena
skupio sam hrabrost i izbavio sebe iz
začaranog kruga mladalačke ljubavi.
Tada sam shvatio
da je suština traganja
potreba za stvaranjem samoga sebe.
Ostao sam sam.



( Iz zbirke IZVAN SVAKOG ZLA )

Jaroslav Kiš
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top