Laku noc ti zelim ....

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
:bye:
Nekada, mrak i ja
pricamo do svitanja
u prici slike mladosti
u srcu vriste gromovi

Rijekom sna, plovim ja
sve do dragih ulica
vidim te kada sklopim oci
a tuga sama se toci


Ref.
Jer tuga zna, jedina
dodje tiho pa me ne pusta
jer tuga zna, kako da
otkljuca vrata sjecanja

Oci stranca, dobih ja
pune suza vremena
kad ih sklopim vidim te
a moja tuga sulja se
 
Poslednja izmena od moderatora:

Prebiram,

po sećanjima, po mislima,
gde sam se ja izgubio,

gde si me ti čekala,
a ja se nisam pojavio...

Prebiram,
po željama ,po srcu,
gde sam te to stavio,
na čekanju te ostavio,
a ja se nisam ni javio...

Prebiram,
po rukama ,po prstima,
gde su oni prstići,
koji su bili među mojima,
a sada ih nema...

Prebiram,
i pokušavam da se setim,
u kom sam te kutku srca,
zaboravio,
u kojim mojim mislima si,
nestala,
u kom trenutku vremena ,
sam te izgubio...

Prebiram,
još uvek, prebiram...


...Goran Gorki...
:bye:
 
  • Podržavam
Reactions: Tea
:bye:
Otvori drhtavu svetiljku
Dva oka uplašena ko laste
Da otkrivam glas - tu biljku

Što iz belog mesa raste

I treperi: začuñeno ko vlat
Kad vetrovi ga vraćaju i nose.
Otvori: približi suton kose
Da put otkrivam - taj vrat

Po kom ću da lutam s dva prsta.
Otvori belo jezero šake
Da ruke nisu mi dva krsta

Da oči nisu mi dve rake.
Otvori svu tišinu - nagni san
Da otkrivam tajnu noć i dan.


Stevan Raičković
 
Poslednja izmena:
EGN2sIEXkAAlpIg

:bye:
 
Prošla je bura,stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliza kraju,
Drukčije sada tvoje oči sjaju,
U njima nema ni sile ni vlasti
.
Ja čujem:nasa srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi,
Hladan,bez duše,bez vatre i krvi
Ko da mi zbori nema ljeta više...
Za društvo nekad ne bješe nam stalo.
O sebi samo govorismo dugo,
No danas draga,sve je,sve je drugo,
Sad smo mudri i zborimo malo...
Prošlo je ljeto..mutna jesen vlada...
U srcu našem nijednog slavuja,
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja

I mrtvo lišće po humkama pada.
Aleksa Šantić
:(:bye:
 
Provlačim kradom
prošlost u mislima,
Prozivam se,

u inatu prizivam sećanja,
U ovoj tišini,
beskrajno dugoj,
da bi se o čemu
nekako drugo mislilo,
Na šapate,
potkrepljene slutnjom,
u izmaglici osećanja,
na neme usne
promukle mukom,
na iznemogla obećanja,
Sve podseća,
na bolu se nije štedelo...

Pozivam se,
Na noć,
i ponoć zarobljenu,
u preškrabanom kalendaru,
negde daleko
od istina,
Na čežnjive poglede
zakopane tamo
gde ih niko
nije mogao da otkrije,
sem nas,
i naših godina,
Na sanjive oči
uplašene zenice,
što su zbog nas plakale,
Na umrele ljubavi,
što su zbog nas izdate,
otete iz nevinih mladosti,
koje niko nije hteo
da spašava...

I ćutim,
zalomljena brava
od otečenih usana,
tvoje ime
još nije prevalilo...
Da ne slutim,
da ne boli...
Kako li bi se
sada zvala,
koje bi ime
da mrzim,
tvojim imenom...


...Goran gorki...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top