vragi nisam se poradjala u srbiji. prvi porodjaj mi je bio za pozeleti. primljena u bolnicu u 13:00 samo dva prsta otvorena, i to sam primljena zato sto mi je vodenjak naprso. porodila se 15:15. znaci porodjaj trajao oko 2 sata. imala sam srece da je tada bila doktorka kod koje sam dva puta lezala na odelenju dezurna i proslo je sve ok.
bio je ovde dug post, ali da skratim malo:
suma sumarum drugog porodjaja:
- stigla kasno u bolnicu po recima lekara iako mi je receno da dodjem kada budu kontakcije na dva minuta
- malko neljubazna babica
- veci deo porodjaja sa neiskusnom babicom, koja se stvarno trudila, ali joj je trebao nadzor
- bebac koji se ne spusta i ljubazno osoblje koje mi pomaze da se bebac spusti, sad znam kako se dzak krompira oseca

- epiziotomija nije in, vec je in kad se pocepas
- malko nezainteresovana doktorka sto im ja na stolu tolko krvarim sto je dovelo do revizije uradjene u poslednjem trenutku
oba porodjaja u istom gradu, ali u razlicitim bolnicama.
sta je bilo dobro kod drugog porodjaja. cim se zavrsio videla sam mog dragog i cerku, mogli su oboje da udju u salu. jos jedna dobra stvar je bila ta mlada babica na obuci. ona se bas iscimala i sa disanjem i sa objasnjavanjem i sa izvinjavanjem na ponasanje starije babice.
e sada da li sam nesto propustila u odnosu na porodjaj u srbiji?