Кутак за труднице

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
..chichkava, zlezdano tkivo koje se povecalo dvostruko ili trostruko pod dejstvom hormona ce da se razgradi kad ne bude potrebno vishe,
ako si sachuvala kozu da se ne rastegne i mishice da ne omlitave i vezivo da se ne iskrza i ne razvuche (grudnjakom prvenstveno)
vratice se u skoro pa predjashnje stanje..

..kad si se porodila materica ti je bila teshka 2kg i dugachka 30cm, a za 10 dana posle porodjaja je doshla na svoju staru velichinu od 50g i 10cm..
 
...kad izrodis sto imas u planu, uradis silikone i bog da te vidi:)
Ma ne bi isla pod anesteziju i davala da me seckaju... pa sve da mi ponude da budem glavni top model na svetu... jok!
Nek one sluze svrsi... a kad odvise nacicemo podrsku...
..chichkava, zlezdano tkivo koje se povecalo dvostruko ili trostruko pod dejstvom hormona ce da se razgradi kad ne bude potrebno vishe,
ako si sachuvala kozu da se ne rastegne i mishice da ne omlitave i vezivo da se ne iskrza i ne razvuche (grudnjakom prvenstveno)
vratice se u skoro pa predjashnje stanje..

..kad si se porodila materica ti je bila teshka 2kg i dugachka 30cm, a za 10 dana posle porodjaja je doshla na svoju staru velichinu od 50g i 10cm..

A kako mislis sacuvala kozu?
Mazanjem?

Meni se jako jako jako puno puta desavalo da se prepune... budu ogromne... i sigirno se koza rastegla... nema jos strija... ali to ce se videti tek kad prestanem dojito...
 
Dobro veče svima. Ne znam da li je mm pisao išta ovde, ne mogu da vrtim nazad i gledam. Uglavnom, kod mene nema šta lepo da se kaže.
Radila sam sve kako su mi rekli, nisam ustajala, pila one odvratne lekove od kojih sam htela da umrem, Partistuten i neki infuziono, zaboravila sam kako beše, ma čak su mi donosili i ono plastično čudo da piškim u krevetu i taman kada je krenulo na bolje, kontrakcije se proredile, taman kada sam pomislila da će sve biti ok, ono spontani. U 17. nedelji, po njihovom računanju. Ne želim da opisujem kako je bilo, uglavnom jezivo bolno. Pa nakon dan-dva, ne znam ni sama tačno koliko, na reviziju. Pa onda još jedna revizija, hitna, u nedelju pre podne. Pa temperatura, pa antibiotici. I na kraju anafilaktička reakcija na longacef. I tu ispi.z.dim, i ujutru sam tražila otpust. Pokušali da me ubede da ostanem, ja nisam htela. Jednostavno mi je puklo. Slušam one bebirone na susednom odeljenju, gde su porodilje, ma bar da vrata zatvore, nego sve otvoreno, sve se čuje.... a ja da umrem. Strah sam nahvatala od lekova, rekla sam više ni aspirin neću da pijem. Ebo ih longacef, preživim sve ono, tri kiretaže bez ikakve anestezije, i na kraju antibiotik da me ubije. I onda celu noć slušam muziku iz sestrinske sobe i bebice koje su sa svojim mamama, neka su žive i zdrave sve.... a moje nikada neće zaplakati... ma nisam mogla, jednostavno nisam.
U utorak izadjem, pre podne, poslepodne muž i ja u kola i u Bg po decu, pošto su bili kod moje mame. Pa ja usput odlučim da ostanem tamo koji dan. I u sredu pre podne uhvatim Milicu i odemo u grad da šetamo. Temperature nema, ne boli me ništa, za koji vrag da sedim u kući i plačem?
I tako... malo sam dobro, malo mi dodje da isečem vene, pa u krug. Večeras smo se vratili kući. I sad sam legla da spavam, malopre, ali ne mogu. Od kad se to desilo ja ne mogu da spavam. Sat, sat i po u toku noći i to mi je sve. Besna sam, i plače mi se, i dodje mi da polupam sve oko sebe, pa se savladam.
Eto, večeras sam prvi put legla pored muža u krevet, i ne mogu. Ne mogu ni da me zagrli, ni da me dodirne. Dok sam bila kod mojih, mislila sam - samo da mu legnem u zagrljaj, da se sklupčam, i biće mi lakše, ali sad ne mogu. Znam da je i njemu teško, znam da i on pati, ali... ne znam šta je sa mnom, ali ja ne mogu ni da razgovaram sa njim normalno, odmah krenem da se derem i da plačem. Divan je prema meni, i dok je trajao dan i kako -tako, ali sad - užas. Ne znam šta ću od sebe, a najviše bih volela da ga isteram iz kuće, da ode negde do ujutru. Nefer sam i znam da nije pravedno prema njemu, ali jače je od mene. Valjda će proći vremenom....
Eto.

Nego, šta je sa Tarom, jel se porodila, jel sve ok?
 
Ata draga... zao mi je... :(
znam da ne mozemo reci nista sto bi ti pomoglo... ali gledaj to dvoje macica i iz njih nadji snagu...
bice bolje... mora... uvek bude...
odtugovati moras... zdravo je... a posle svake kise dodje duga... veruj

Ljubi svoje macice... gledaj ih... samo gledaj... pomocice ti...
Ljubimoooo te punoooo... tu smo... :zag:
 
ne pišem na ovoj temi ali moram sad.

ata, najiskrenije mi je žao. šta god sam rekli neće ti ublažiti tu boli koju osjećaš.
ali što kaže čičak, imas svoja dva blaga, vjerujem da će to njihovi osmjesi biti lijek da prebolis to grozno iskustvo.
pokušaj i zbog njih i zbog muža pronaći ono malo volje svaki dan jer te i oni trebaju puno, najviše.

pokušaj gledati naprijed, znaš da će biti bolje, mora!

snaja mi je prošlog ljeta u BL prošla isto kao ti, čak i tri kiretaže ( nestručnost). Znam da je bila luda, shrvana od bola. Daj sebi malo vremena i pričaj puno sa mužem i on pati što zbog gubitka što gledajući tebe kako se kidaš.

drži se mila.

:cmok2::zag:
 
draga moja ATA :zag: prosla sam pa iz iskustva mogu reci VREME LECI SVE RANE ,neces zaboraviti ali ce izbledeti ...
Ja sam prosle god.u 20 nedelji izgubila moje prvo cedo (MOJ MALI ANDJEO) nisam mogla da spavam mesecima ,to je jako bolna tema za mene jos uvek placem i boli ali moras draga dalje glavu gore ....zena je jaka ko stena samo sto mi to eto zaboravljamo .Dozvoli dragom tvom da ti pridje da te zagrli nije ni njemu lako podelite bol u dvoje je lakse ..
Stomak mi do zuba u devetom mesecu sam sve je ok:worth:HVALA DRAGOM BOGU nevidim slova zeno draga rasplaka me suza suzu stize procitah tvoju poruku i vratila me u novembar 2011 kad se to meni desilo vrti se ko film pred ocima jake smo mi zene koje tako nesto ruzno prozivimo,trazi i prihvati podrsku koja ti se nudi ....izbaci iz sebe placi vristi deri se bacaj radi pricaj o tome sta hoces samo preradi to iskustvo ne potiskuj u sebi nevalja :mazi::zag:
samo hrabro ljubi tvoje dve srecice malene bice vremenom bolje samo polako :heart:
 
Mamice eto mene opet.... :D
Citam redovno sta pisete ali nikako da iskuckam nesto ....ne kucka mi se nesto sto me cudi ali dobro ....
Nego htedoh vas pitati : Koja od vas mi rece da je imala ili ima trudnicki secer?:think:
POOOLUUDECUUUUU !!!!! GLAAADNA SAAM !!!!
Ja nemam pojma vise sta da jedem ni koliko... :dash:
Jedem na tri sata,brstim povrce,nesto mesa,sir,jaja i tako to ali vise nemam ideje sta bi mogla jesti. Samo vrtim u krug.
Dajte neku ideju sta da klopam za dorucak,rucak,veceru...bilo sta.
Dorucak mi je najkriticniji,cim oci otvorim imam mucnine i ako ne jedem u roku od pola sata pocnem sa se tresem i nije mi dobro.
Jel smem med da jedem?
A najgore mi je kad odem u radnju pa pocnem da se zagledam u deklaraciju proizvoda.... pa covece u svemu ima secera...nista ne smem da jedem :dash:
Jel zna neka od vas koju kolicinu ug.hidrata sme da se unese u organizam zena koja ima trudnicki secer?
Jel to propisano negde ili ti samo kazu kao meni ``Izbaci sve ugljene hidrate i nemoj jesti nista sladje od kisele jabuke``.
Nema sanse da se unese ``0`` ug hidrata u organizam kad i u povrcu i vocu ima istih.
Jedva cekam da idem opet na kontrolu posle duble testa i vidim koliko ce mi secer tada biti...
Kuckajte ako imate vremena...odoh da malo dremnem ....poljubac ; )))
 
..keka, u toku 24h potrebno ti je 180-200g ugljenih hidrata, bili oni prosti (shecer, slatkishi, med, voce) ili slozeni (skrob iz testa, hleba, keksa, testenine, krompira, grashka, pasulja, drugog povrca)..
..tih 200g treba da rasporedish RAVNOMERNO u bar 5, a najblje 6 obroka i to je sva mudrost ishrane u ovakvoj situaciji..
..ne prelaziti kolichinu od 30-35g UH po SVAKOM obroku..

..znachi, doruchak, uzina, ruchak, uzina, vechera i neshto pred samo spavanje (obavezno), okvirno mu to dodje na svaka tri sata obrok..

..meso i jaja nemaju ugljenih hidrata pa ne morash da vodish rachuna o njima,
mleko i mlechni proizvodi imaju malo (2deci mleka ili jogurta imaju 7g npr, sirevi josh manje)
ali hleb, testenina, pecivo, povrce tipa grashak, pasulj i SVO voce i sokovi imaju prilichno..

..meni je pomogla sledeca slika/tabela


070.jpg

072.jpg

071.jpg

068.jpg


..na slici ti je prikazana kolichina hrane koja sadrzi 12g ugljenih hidrata, tako da bi SVAKI obrok trebalo da sadrzi TRI ovakve kolichine, u bilo kojoj kombinaciji,
naravno uz njih meso, jaja, mlechne proizvode u nekoj manjoj kolichini, svezu salatu - opushteno koliko zelish..

..za drugu hranu pogledaj na pakovanju, na vecini pishe koliko ugljenih hidrata sadrzi.. :)
..meni je bilo frapantno da jedna jabuka ima isto shecera kao 8 kockica chokolade npr.. :think:
..ako je neka domaca kuhinja u pitanju pa ne znash koliko chega ima unutra,
drzi se "pravila dlana" tj nemoj da pojedesh vishe od velichine tvog dlana..
(..ovo je savet mame sa foruma koja ima pravi, ne trudnichki prolazni dijabetes ceo zivot
i iznela je dve trudnoce bez ikakvih problema po sebe i decu - hvala draga :cmok2:)..


..ako ti se bash bash jede neshto suludo slatko - pochasti sebe, ali ne chesto i ne posle
obroka, vec umesto obroka.. :) ..ja sam jela i shampite kad mi dune, ali umesto vechere npr..
..ako pijesh pivo, takodje, samo umesto vechere, nikako posle..


..elem - da skratim prichu - ne postoji dijeta za dijabetichare niti zabranjena hrana,
njihova ishrana je idealna za sve ljude - osim shto oni "zdravi" mogu da krshe to
bez nekih brzih posledica, a oni ne smeju.. :)

..pitaj ako treba josh neshto.. :)
 
november child je sve lepo objasnila :)
samo što je kod mene bilo suprotno - šećer mi je bio nizak :lol:
a svaki ili svaki drugi dan jedan obrok OBAVEZNO je bila plazma sa mlekom :lol:
ni ja više nisam znala šta da jedem i skontala da u stvari mogu sve u umerenim količinama
med sme, ja sam bar jela po kašičicu - dve dnevno, znam samo da se bebi do godinu dana ne sme dati..
samo UMERENO
 
Ata, nema tih reci koje ti neko moze uputiti a da ti mogu pomoci...mozda neki covek od vere ili neko ko razume ljudsku dusu... Sve ce ovo proci i uskoro biti juce...Moraju da se smire hormoni, da ti telo ozdravi, pa ce polako i dusa.. Neka ti je uvek na umu sve ono dobro sto tek treba da dodje i ne preispituj se stalno, sta sam mogla, kako, zasto... Koncentrisi se na ono dobro sto imas, sto znas, bilo sta sto te raduje i drzi se toga dok vreme ne prodje..a muz...nije to nista strasno i nista cudno..samo nemoj da bezis od njega i da mu ne objasnjavas...trazi svoje vreme i prostor, razumece te...
 
postoji hrana za dijabeticare sa fruktozom i to mozes umereno da jedes, spasava one koji vole slatko...ja sam kupila dzem od kajsija, integralne kolacice, cistu fruktozu kojom secerim musli koji jedem, natur block koji je kao bonzita....i fruktoza ne sme vise od 50 g na dan ali i nema sanse da ovo prekoracis jer je ona sladja od secera te je treba jako malo....
 
Ata,
strašno je to kroz šta si prošla i kroz šta još uvek prolaziš, ali ako ti je za utehu moja koleginjica nema decu i imala je 9 spontanih, pa su joj lekari rekli da dignu ruke ako želi da sačuva živu glavu.
Ja sam poslednjih 10 dana trudnoće sa sinom ležala u bolnici jer sam bila 4 prsta otvorena,a samnom u sobi je bila devojka koja nikako nije mogla da iznese trudnoću i imala je drugi spontani tada.
Posle 3 neprospavane noći (jer je devojka stalno plakala i ridala, čak i u snu), poludela sam na sestre i molila ih da je premeste, jer nije normalno da ona leži sa nama koje "održavamo" trudnoću i čekamo da se porodimo. Kako ujutru otvori oči i ugleda naše stomake ona počne da leleče i kuka iz sveg glasa, ništa nisu pomagali ni lekovi za smirenje, ni lekari, ni nas 7 koje smo je u sobi tešile. Potpuno razumem o čemu pišeš i prosto dok vreme i obaveze ne umanje bol i ne izblede te strašne slike iz tvoje glave, dozvoli mužu i najbližima da ti pomognu da se psihički, a i fizički oporaviš.:bye:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top