Kutak za trudnice

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pa normalno da imam tremu. Prvi put sam super prošla. Pupčana vrpca je bila obavijena oko vrata, nije bio moj doktor, ali ipak ........ dežurni lekar je bio super, babica takođe, čak se našla tu i negovateljica da pripomogne. Stvarno za taj trenutak sve reči hvale za lekara i osoblje. A, moram da se pohvalim, i ja sam bila disciplinovana. Nije bilo vrištanja i dranja, slušala sam sve što mi kažu i unapred su mi pričali šta će da mi urade, šta se događa i zašto je potrebno da se ponašam na određeni način. Uostalom posle 7 meseci ležanja jedva sam čekala da se porodim i da sa bebom sve bude OK.
Sada imam tremu jer znam šta me čeka. Nijedan porođaj nije isti. Ostavljam starije dete kući i već dajem uputstva mužu kako da je čuva kao da on to već ne radi. Ma sto stvari mi je na pameti.
 
Margo,
Imam sutra u pola tri ultrazvuk,ali neznam dal cu ici,videcu kako mi bude ujutru,ali evo veceras opet kontrakcije :cry: ,samo pecka duboko do materice,i pijem lekove i lezim,i nista,moracu izgleda na odeljenje :sad2: !
Pitanje za sve vas: Kad ste isle na 3D i li 4D,jer kazu velicinu i tezinu bebe?I jer ste trebale da pijete puno tecnost dan pre toga?Meni je receno da nemazem stomak kremom dva dana(nisam danas,a ni sutra necu)kazu zbog bolje slike,tj jasnije,i da pijem dosta vode!Neznam kakve ima veze voda sa ultrazvukom :think: cudno!
Jovanca-mojoj mami je rodjendan na tvoj termin!Red je da odes sa ove teme :lol: i uskoro ti se pridruzujemo na drugoj temi!
Lepo mi spavajte!Laku noc!:kiss:
 
Jovanca,
A sto si lezala 7mes u prvoj trudnoci?:bye:

Obilno krvarenje početkom trećeg meseca usled prenisko postavljene posteljice. Još sam se ja ponašala normalno i u jednom trenutku skočila sa visine od pola metra jer me mrzelo da obilazim. To je bio kao neki veći stepenik ali dovoljno da prokrvarim. Još se ja ne javim lekaru odmah jer sam kući imala privatno da odradim neki ugovoren posao. Mislila sam da je lažna menstruacija je se poklapao termin kada je trebala da bude prava. Tek sutradan ujutru sam otišla kod lekara i ostala u bolnici narednih 5 nedelja. Jedva su me posle pustili da ležim kući. Problem je bio što sam i pored ležanja posle nedelju dana u bolnici opet prokrvarila. Ma nikako mi nije išlo u glavu kako ležanje može da bude korisno.
Uvek sam sebe zamišljala kao zdravu trudnicu koja će da se kreće i bude aktivna. Snovi su jedno, a stvarnost drugo. Nikada pre nisam ni pričala sa drugim ženama o tim problemima pa nisam ni znala šta sve može da me snađe. Zato sada na forumu preporučujem ležanje i za kap krvi, barem dok se utvrdi usled čega je.
 
Pa normalno da imam tremu. Prvi put sam super prošla. Pupčana vrpca je bila obavijena oko vrata, nije bio moj doktor, ali ipak ........ dežurni lekar je bio super, babica takođe, čak se našla tu i negovateljica da pripomogne. Stvarno za taj trenutak sve reči hvale za lekara i osoblje. A, moram da se pohvalim, i ja sam bila disciplinovana. Nije bilo vrištanja i dranja, slušala sam sve što mi kažu i unapred su mi pričali šta će da mi urade, šta se događa i zašto je potrebno da se ponašam na određeni način. Uostalom posle 7 meseci ležanja jedva sam čekala da se porodim i da sa bebom sve bude OK.
Sada imam tremu jer znam šta me čeka. Nijedan porođaj nije isti. Ostavljam starije dete kući i već dajem uputstva mužu kako da je čuva kao da on to već ne radi. Ma sto stvari mi je na pameti.


ista situacija je i kod mene,meni je termin 8.1. i vec sad uveliko razmisljam o svemu posebno sto mi je prva i trudnoca i porodjaj bilo kao u bajci pa se najiskrenije nadam da ce i ovaj put biti tako,a da ne pricam o tim savetima :D
mm je vec poceo da me zafrkava,ja mu pricam neke banalne stvari kako da radi dok ja budem u porodilistu a on zasluzuje orden za najboljeg taticu na svetu pa sam i sama sebi postala smesna
 
Nisu sve trudnoce iste,vidis u prvoj si imala problema a vec sad u drugoj hvala bogu sve u redu,znaci zavisi..ali svako krvarenje mora se prijaviti kod doce,kao sto moj lekar kaze bilo sta nesto neobicno da osetimo,bolove,kontrakcije,krvarenje,gubljenje vode,i sta ja znam jos,trudnica mora odmah da se javi u hitno,nema cekanja,jer bebac se muci.I ja sam sebe zamisljala kad budem bila trudna ja cu da se krecem i normalno obavljam sve poslove,i na pocetku sam sebi govorila,kad sve trudnice mogu zasto ne i ja?!Nisam bas tako osetljiva,imam snage a i moj bebac je jak,medjutim,ne,moram da lezim i izgleda sve do kraja,ali sta da se radi,bitno je da bebac bude dobro i da izdrzimo do 19marta :worth:!
Laku noc!
 
U ovoj trudnoći sam:
- na samom početku, kada još i nisam znala da sam trudna, dve nedelje svakog dana išla u bolnicu da posetim oca i prisustvovala previjanjima i sličnim scenama, čak i pomagala da se brižni medicinski brat ne zamori,
- putovala na posao dva dana u nedelji 20km, a dva dana 55km po najgorem mogućem putu,
- vodila decu na ekskurziju na Taru i ništa nisam propustila, mada su me kolege štedele i pazile kao da sam dete,
- išla na dve svadbe i jednu proslavu male mature i igrala koliko sam mogla,
- sa mužem vodila dete na jezero, a u sedmom mesecu sama je vodila na bazen i plivala sa njom,
- vozila auto do samog početka devetog, više ne mogu jer mi stomak udara u volan, a ako udaljim sedište na mogu da dohvatim komande,
Sve to nisam ni smela da zamislim u prvoj trudnoći. Samo sam pazila da nema naglih pokreta i sl.
Od početka septembra sam na bolovanju i bolje je tako. Ipak je lakše kada mogu da legnem i odmorim onda kada za to osetim potrebu. Nigde ne žurim i nema te obaveze koja mi je preča od bebe i mog zdravlja.
Baš Vas udavih.
Laku noć.
 
Sto? Slavis, pa ne znas kad ces stici da napravis kolace? :p
Ma hajde, zezas nas, tebi je ovo drugo dete?
Verovali ili ne ja sada ( vec sada ) imam vecu tremu nego u 1. trudnoci, tim pre sto nisam bas najsjajnije prosla u porodilistu... Babici svaka cast, ali...A tu je jos i ovaj mali andjeo koga ostavljam kod kuce, pa pored sve te muke verovatno cu brinuti i za njega...
Pa normalno da imam tremu. Prvi put sam super prošla. Pupčana vrpca je bila obavijena oko vrata, nije bio moj doktor, ali ipak ........ dežurni lekar je bio super, babica takođe, čak se našla tu i negovateljica da pripomogne. Stvarno za taj trenutak sve reči hvale za lekara i osoblje. A, moram da se pohvalim, i ja sam bila disciplinovana. Nije bilo vrištanja i dranja, slušala sam sve što mi kažu i unapred su mi pričali šta će da mi urade, šta se događa i zašto je potrebno da se ponašam na određeni način. Uostalom posle 7 meseci ležanja jedva sam čekala da se porodim i da sa bebom sve bude OK.
Sada imam tremu jer znam šta me čeka. Nijedan porođaj nije isti. Ostavljam starije dete kući i već dajem uputstva mužu kako da je čuva kao da on to već ne radi. Ma sto stvari mi je na pameti.
:sad2: Jao, mogu zamisliti kako ti je bilo... ja sam u 1. trudnoci sve radila normalno, nista mi nije bilo tesko, cak sam se i forsirala da dokazem i sebi i drugima da nisam razmazena trudnica... A sada, em sto stvarno ne mogu da obavljam sve kao i pre, em sto necu sebe da mucim. Poslednjih dana mi se jako spava. Npr. legla sam prekjuce u 18h i spavala do ujutru, budeci se samo da Stefana premestim u krevetac i da razmestim krevet. Inace Stafa mi zaspi oko 20h i ja zaspim sa njim, i do ujutru. Gomiletina vesa za peglanje mi stoji na stocicu vec 3 dana, a ja nikako da se nakanim... Po danu ne mogu,jer se posvetim Stefanu, a uvece ne mogu jer mi dusa spava...:( I kada duze stojim boli me stomak... Tako da cu i to peglanje obaviti u 2-3 rate...Juce sam bila kod zubara. Ocistila mi je taj dzep koji se stvorio, isprala sa hidrogenom i stavila mi neki lek, mislim da je domazekson ili tako nesto... To mi je ublazilo bol, tako da me sada maltene uopste ne boli. Medjutim, taj zub ce morati napolje, jos se jadan i pokvario, a nije jos ni iznikao.. Danas idem kod hirurga da pogleda, pa da mi zakaze operaciju.
Nocas nisam isla u wc da puiskim i jutros kada sam otisla jako me je boleo stomak. I sad me boli jos malo. Valjda zato sto sam tako dugo "trpela"...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top