Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.119
Kaze Dekart da stare misli prebivaju u tvrdjim dijelovima mozga, dok nove putuju u mekse, sto znaci da kad ponavljamo odredjene misli, ili ih se prisjecamo, onda nam mozak otvrdne. A Nietzsche rece da iz misli nastaju navike a iz navika nagoni. Znaci, nagoni su u najtvrdjim dijelovima mozga. Nagone koje je Dekart opisivao bile su strasti i rekao je da su strasti veza izmedju tijela i duse kojoj je srediste u malom ziru u lijevoj polovini glave.
E sad, sta je bitno za naslov teme? Da li se kunemo u stvari koje su nam poznate tek odnedavno ili od davnina? Zar se ne kunemo najzesce kad hocemo da osvetimo nase najblize, one koje poznajemo od davnina? U vezi s tim su i vrline, npr. moci odrzati obecanje je jedna od vrlina. A sto dublje poznajemo stvari, lakse vrsimo vrla djela, sto znaci da je kulturniji covjek uvijek i moralniji, jer mu je lakse da bude moralan. Tu opet dolazimo do definicije aristokratije kao ljudi koji prednjace u vrlinama, kao izvrsnim ljudima. Aristo inace i znaci najbolji... najbolji u svojoj oblasti...
I sad dolazimo do pojma kulture koji je ocigledno oprecan sa pojmom obrazovanja. U kulturi se kultivise, tj. nastoji odrzati ono najbolje, kvalitet (zato su aristokrate najkulturniji ljudi) a veliku ulogu u kulturi ima ponavljanje pjesama, prica, pa i zakona koje su stari Grci ucili u obliku pjesama. Dakle,osnova kulture je ponavljanje i trajnost onog sto smatramo najboljim, dok obrazovanje sprecava ne samo ponavljanje, s obzirom da je orjentisano uglavnom na profit i stvaranje sto vise pojedinaca koji neko znanje posjeduju, nego nije mudro, dakle, ne trazi kvalitet, nego prije kvantitet is neke odredjene oblasti. Zato imamo fah-idiote. U sustini fah-idiot bi bio daleko bolji ako bi se ucio samo na radnom mjestu, jer onda ne bi sa sobom morao slepati bespotrebno znanje...
Isto tako mozemo pretpostaviti da ako neke stvari uvjezbamo dovoljno dobro, da ce iz dubine i kvaliteta uvjezbanog znanja moci nastati i nadcovjek! Pa ako i treba malo vise kvantiteta nego do sada, onda nikako kao bespotrebni prtljag.
Kunem se!
E sad, sta je bitno za naslov teme? Da li se kunemo u stvari koje su nam poznate tek odnedavno ili od davnina? Zar se ne kunemo najzesce kad hocemo da osvetimo nase najblize, one koje poznajemo od davnina? U vezi s tim su i vrline, npr. moci odrzati obecanje je jedna od vrlina. A sto dublje poznajemo stvari, lakse vrsimo vrla djela, sto znaci da je kulturniji covjek uvijek i moralniji, jer mu je lakse da bude moralan. Tu opet dolazimo do definicije aristokratije kao ljudi koji prednjace u vrlinama, kao izvrsnim ljudima. Aristo inace i znaci najbolji... najbolji u svojoj oblasti...
I sad dolazimo do pojma kulture koji je ocigledno oprecan sa pojmom obrazovanja. U kulturi se kultivise, tj. nastoji odrzati ono najbolje, kvalitet (zato su aristokrate najkulturniji ljudi) a veliku ulogu u kulturi ima ponavljanje pjesama, prica, pa i zakona koje su stari Grci ucili u obliku pjesama. Dakle,osnova kulture je ponavljanje i trajnost onog sto smatramo najboljim, dok obrazovanje sprecava ne samo ponavljanje, s obzirom da je orjentisano uglavnom na profit i stvaranje sto vise pojedinaca koji neko znanje posjeduju, nego nije mudro, dakle, ne trazi kvalitet, nego prije kvantitet is neke odredjene oblasti. Zato imamo fah-idiote. U sustini fah-idiot bi bio daleko bolji ako bi se ucio samo na radnom mjestu, jer onda ne bi sa sobom morao slepati bespotrebno znanje...
Isto tako mozemo pretpostaviti da ako neke stvari uvjezbamo dovoljno dobro, da ce iz dubine i kvaliteta uvjezbanog znanja moci nastati i nadcovjek! Pa ako i treba malo vise kvantiteta nego do sada, onda nikako kao bespotrebni prtljag.
Kunem se!
Poslednja izmena:
