Nezainteresovanost, nemar, bezosećajnost su reči kojima se može opisati odnos trenutne vlasti prema pojedinim primercima kulturne i prirodne baštine. Apsolutno ih nije briga da li se na mestu na kojem žele nešto izgraditi nalazi kulturno ili prirodno dobro pa čak i ako je zaštićeno. Različiti primeri:
1. 600-godišnji hrast: Najstarije drvo u Srbiji i to baš hrast koji je inače i nacionalno drvo u Srbiji, čije grane koristimo kao badnjak na dan pre Božića, posečen u julu 2015. zbog izgradnje koridora 11 i pored brojnih protesta i negodovanja građana.
Pogledajte prilog 413751
2. Ostaci rimske bazilike iz 5. veka: Značajno arheološko nalazište od velike vrednosti kod Bele Palanke zatrpano u julu 2015. zbog izgradnje koridora 10 i pored negodovanja građanja, udržuenja i zavoda za zaštitu spomeonika i SPC
Pogledajte prilog 413752
3. Crkva Svetog Arhanđela Mihaila u Tubraviću iz 15. veka: Crkva kod Valjeva, poznata i kao "Valjevska Gračanica" potopoljena je u martu 2016. zbog protivljenja vlasti da se zaustavi punjenje akumulacije do vrha. Protesti i danas traju.
Pogledajte prilog 413745
4. Barokna zgrada u Novom Sadu: Zaštićena zgrada Komunalne banke srušena zbog izgradnje brutalističkog solitera. Osim protesta i negodovanja, arhitekte su ovaj čin ocenile i kao "urbicid".
5 .Kuća Filkovića u Zrenjaninu: Jedna od najstarijih zgrada u Zrenjaninu koja je još 1970. stavljena na listu kulturne baštine, srušena zbog "lošeg stanja" (da je održavana na vreme možda ne bi došlo do toga?)
6. Novosadske trščare: Jedini preostali primerci stare panonske gradnje na prostoru Vojvodine biće porušeni uskoro, zbog izgradnje brutalističkih betonskih solitera.
Pogledajte prilog 413750
7. Ranohrišćanska grobnica: Arheološko nalazište kod Jagodine za koje se pretpostavlja da je ranohrišćanska grobnica zatrpano zbog radova na kanalizaciji, i pored svih inicijativa, žalbi itd. do sada se ništa nije promenilo.
Izvor: Beta
Ovakve pojave se u Evropi se strogo čuvaju i kažnjava se svako ko na bilo koji način ugrozi njihov opstanak, u Srbiji očigledno ne postoji nikakva svest o naselđu, umesto da se prestane sa ovakvom praksom a važni objekti zaštite (idemu li valjda u EU, ili samo od nje kopiramo najgore?), vlasti najavljuju nova rušenja širom Srbije, među kojima su i rodne kuće naših velikana, stari zaštićeni objekti itd.
Šta mislite o ovme? Opravdavate li? Ima li elemenata kulturocidnosti?