KULINARSKO ĆOŠE

  • Začetnik teme Začetnik teme smeh
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ma nema tu šta kome da bude žao. Kako se spremao za prijemni, tako je i prošao. Konkurisao je na žurnalistiku. Najveći problem je što on nema, niti je imao plan B, a nije spremao prijemni. :( On ne želi ništa druge, nigde drugde, a mislio je da će se to položiti samo od sebe. Još nije ustao, da čujem šta je smislio, jer ja puštam sve kako hoće, zato što znam da dok ga ne zvekne po glavi i ne dođe mu iz guzice u glavu, nema ništa od trzanja.

A tvoje dete, gde konkuriše?
 
Ha, izgleda da su sva ova danasnja deca ista!! Mi smo imali tu situaciju prosle godine, hteo je PSIHOLOGIJU ili DEFEKTOLOGIJU, a posto su prijemni bili istog dana , odlucio se za Psiho...mada sam ja znala da je prolazak tu ravan sedmici na lotou! Odlicno je uradio prijemni, ali je imao 35 bodova iz skole, a velika vecina ostalih 40! Bio je 8. ispod crte, primali 66, a listu nisu prosilivali.I tako je pauzirao godinu, radio, a sad konkurise na DEFEKTOLOSKOM...Zeli da radi sa decom ometenom u razvoju, svi se cude kako ima zeludac za to...Slala sam ga nekoliko dana u dnevni boravak za dec sa spec potrebama, nebi li shvatio sta ga ceka i odustao, ali on se vratio jos uvereniji u svoju zelju da radi bas to!! I sta cu, tu sam da ga podrzim...
 
Jeste, baš tako. I mi smo tu da podržimo, ali da bi uspeo mora sam da sazri ia da mu sine. Ovako, naša priča ništa ne vredi.

Ja imam sopstveno iskustvo, nažalost loše, što se toga tiče. I zbog toga sam pokušavala da mu objasnim da znam više no što on zna, ali ne vredi. Ja sam bila ekstra đak, upisala fakultet koji sam htela bez problema, studirala sa visokim prosekom, i samo jednom odustala, jer sam uvrtela u svoju mladu ludu glavu da ne mogu naučiti marksizam ni za šesticu. I batalila. Roditelji su mi bili očajni, jer imam dosta stariju sestru koje je bila udata i imala svoju porodicu, pa sam rasla kao jedinica. Mogli su finansijski da izdrže da studiram 10 godina, ali ja sam rekla ne i odustala. I kada sam se udala, hteli su da finansiraju moje studiranje, ali za mene je to bila gotova priča.

Sada pokušavam njemu da pomognem da ne napravi grešku kao ja, ali sve je to džaba, kada sam u njegovim godinama i ja isto mislila da sam najpametnija na svetu, kao što on misli sada.

Žao mi njega, njegovih mladih godina da se zarobi u nekoj firmi za neku bednu platu, ali šta mu mogu.
 
Jeste, baš tako. I mi smo tu da podržimo, ali da bi uspeo mora sam da sazri ia da mu sine. Ovako, naša priča ništa ne vredi.

Ja imam sopstveno iskustvo, nažalost loše, što se toga tiče. I zbog toga sam pokušavala da mu objasnim da znam više no što on zna, ali ne vredi. Ja sam bila ekstra đak, upisala fakultet koji sam htela bez problema, studirala sa visokim prosekom, i samo jednom odustala, jer sam uvrtela u svoju mladu ludu glavu da ne mogu naučiti marksizam ni za šesticu. I batalila. Roditelji su mi bili očajni, jer imam dosta stariju sestru koje je bila udata i imala svoju porodicu, pa sam rasla kao jedinica. Mogli su finansijski da izdrže da studiram 10 godina, ali ja sam rekla ne i odustala. I kada sam se udala, hteli su da finansiraju moje studiranje, ali za mene je to bila gotova priča.

Sada pokušavam njemu da pomognem da ne napravi grešku kao ja, ali sve je to džaba, kada sam u njegovim godinama i ja isto mislila da sam najpametnija na svetu, kao što on misli sada.

Žao mi njega, njegovih mladih godina da se zarobi u nekoj firmi za neku bednu platu, ali šta mu mogu.

Znas, ja sam prosle godine gundjala da ne uci dovoljno, stvarno sam tako mislila, valjda sto sam ja streber...a on me demantovao tako sto je odlicno odradio prijemni...e sad, vise je razloga sto nije upisao, ali on je na samom prijemnom dao sve od sebe...Tesko je roditelju da bude objektivan, ili ih precenjujemo ili potcenjujemo...I jos nesto, uvek sam bila protiv veza i protekcija, ali kad sam prosle godine videla da je njegov drug iz gimnazije, daleko ispod njega po uspehu sa prijemnog u oktobru imao indeks bas tog fakulteta....pocela sam ozbiljno da sumljam u svoje principe!!!!
 
A sto se sazrevanja tice, to je individualno i primera je koliko hoces! Evo mog: moja sestra je upisala i zavrsila medicinu, dobila specijalizaciju koju je zelela, radi u prestiznoj ustanovi, ima odlicnu platu i ...u 30. god je izjavila da se gadno zeznula sto je to studirala!!!! Sada vec godinama masta da sve to ostavi, da upise ENGLESKI JEZIK, da osnuje bend i peva BLUZ...!!! Zivot je cudo!!
 
E ZD baš mi je žao :(
Toni držim ti fige da sve prodje kako treba.
Nafilovala tortu i neka me čeka do večeras u frižideru.A moj mili sin u želji da mi pomogne,očistio mi je 1 kg pečenih lešnika od ljuskica.e sad imamo vremena da se mazuljmo dok ne krenem na posao
 
Slušam Vas , pa mi prispelo nešto loše . Mi smo danas bili po knjižice prvi put . Sin mi je završio prvi osnovne i imaju one glupe opisne ocene . Hvali ga učiteljica , ali ja dok ne vidim ocene ne znam na čemu sam . A gde je tek ostalo i koliki put još moramo preći . Majko mila ! Svaka Vama čast što ste i ovo do sad uradili . Skidam kapu ! :ok:
 
E kad cujem sve ove price o prijemnom odmah mi muka u stomaku, sjetim se sebe i tog dana, one velike hale na sajmu sa duuugaaaackim redom stolova i stolica, pa trenutak kad dobijes onaj test!!!
Ali polozila sam i upisala, zavrsila! Najbitnija je volja, naravno, ne znam kako su moji roditelji mene uspjeli nauciti tome da sam pri upisu u srednju jos znala da cu ici na fax i da cu se na sve nacine truditi da ga zavrsim. Evo gledam sad sebe kao roditelja i kako i ZD kaze, mozes pricati koliko god hoces, dok njima iz dupeta ne dune u glavu, dzaba prica, pa i mom sinu koji ima 9 godina, a kamo li kad udje u teen godine.
Bas neki dan kao je po TV-u prica o prijemnima sad glavna tema, ja s njim malo gledala moje albume iz studenstkih dana, zezanja i sva ta druzenja. Kazem kako mi je to najljepse zivotno doba, jeste da su bile krizne 90-te godine, para se nije imalo, nije se moglo nikud putovati... ali opet ta prijateljstva su mi za citav zivot. Opet, naravno, trebalo se truditi, zivot u st. domu, citaonica, ucenje, ucenje, trcanje na fax... I nakon svega toga kaze on meni:"Jeste mama, ti si zavrsila fakultet pa se opet mucis, radis na jednom poslu, pa poslije i po citavu noc da bi mi mogli da zivimo!"
:sad2:
 
Kato, nema tu svaka čast. To je roditeljstvo, nosi ogromnu radost, ali i brige.

Opet, naravno, trebalo se truditi, zivot u st. domu, citaonica, ucenje, ucenje, trcanje na fax... I nakon svega toga kaze on meni:"Jeste mama, ti si zavrsila fakultet pa se opet mucis, radis na jednom poslu, pa poslije i po citavu noc da bi mi mogli da zivimo!"

Daco, tebi tvoj kaže tako. A moj meni, kada sam mu govorila da sprema prijemni i da se uozbilji, je govorio: "Šta tebi vredi što si ga upisala, kada ga nisi završila."

Ono što mene zbunjuje u celoj priči ej činjenica da je on dosta zreo za svoje godine, ali po pitanju školovanja nikako da se opasulji.
 
Poslednja izmena:
Zakljucak: nije lako biti roditelj!!! Pogotovu kad si sam, pa i zasluzan i kriv za sve!!ZD je u pravu, deca su danas bez radnih navika skroz, sve im je lako cemo, ...evo, moj je imao godinu dana da spremi biologiju, a on mi pre neki dan kaze: MNOGO JE TESKA!! Ja, naravno, poludim...Ej, pa to je godina dana...da je na i na kineskom ja bih je naucila napamet...Ali, ja bih, a on....njemu je teska...cak mu ni upis na fax koji jedino zeli nije dovoljna motivacija...Odgovorno tvrdim da je nase skolstvo palo na tako niske grane, da je to ispod svakog nivoa...Radila sam 10 god u jednoj gimnaziji i ne mogu da shvatim da jedan maturant gimnazije u ukrstenim recima popunjava kiseonik K i vodonik V !!!!!!!!!!!! Ne mogu i ne zelim da shvatim! UZAS!
 
Kato, nema tu svaka čast. To je roditeljstvo, nosi ogromnu radost, ali i brige.

Daco, tebi tvoj kaže tako. A moj meni, kada sam mu govorila da sprema prijemni i da se uozbilji, je govorio: "Šta tebi vredi što si ga upisala, kada ga nisi završila."

Ono što mene zbunjuje u celoj priči ej činjenica da je on dosta zreo za svoje godine, ali po pitanju školovanja nikako da se opasulji.

A sta da mu kazes kad si ga zavrsila a ne mozes od njega da zivis kao normalan covjek, ne znam???

Jeste, kako rastu samo nove brige, mi smo dobili knjizicu u drugom razredu i ima jednu 4 iz srpskog, isto kao i na polugodistu kad smo se lijepo dogovorili da ce se truditi da je do kraja godine ispravi! Dobro, jos je to OK, ali sve kad se sabere, zakljucak je da mu nije bas do truda i strpljenja! Nekako je brzoplet, nemaran, sve mu je u onom fazonu:"Ma nema veze, znam ja to ali nisam pazio!"
Uvijek je bio stidljiv tip, povucen, u igraonicama na rodjendanima kad djeca posjedaju oko torte i pjeva se pjesma za slavljenika, samo sam ja od roditelja na tim slikama, jer on nece da sjedi gdje je neka guzva ako ja nisam tu. E to je bilo do skole, a od skole druga prica, povodljiv i skuplja sve mangupske fazone, uciteljica ga ni ne hvali, ni ne kudi bas, nego kaze da treba da jos radi da bi sve doslo na svoje mjesto.
Tako da ne znam ni sta ce kod nas biti po pitanju OPASULJIVANJA u vezi skole. Moja mama kaze on ej jos mali, sve ce doci an svoje mejsto, ne znam ja bas, kako rastu samo vise mogucnosti za skretanja
 
Drage moje i ja sam mama dva decaka. Moj staz nije toliko veliki kao nekih od vas, ali potpuno mi je jasno o cemu pricate. Od septembra imam jednog petaka i jednog prvaka. Jezim se od tog septembra. Kao i ZD i ja sam studirala( biologiju) i napustila na pola. Usijana glava.To je ono za cim zalim i dan danas. Cesto kazem mami sto me nisi izmlatila i zakljucala u sobu da se opametim. Tesko je i pitam se kako cu, ali znam da cu dati sve od sebe da zavrse ono sto vole. Da se pre svega pronadju. Mojoj deci sam rekla da im se necu u izbor mesati. Neka odaberu ono sto vole (frizer, krojac automehanicar.....)nije vazno sta je ,ali moraju biti majstori u svom poslu. Ne osrednji nego najbolji. Volela bi da studiraju i trudicu se da ih tako usmerim,ali ko zna i da li cu moci da finansiram.Za sad su mi dobra deca. Stariji je odlican sa svim peticama, odlican matematicar.Mislim da treba pricati pricati i pricati.... do besvesti. Ostane nesto sigurno.
 
Sad ja treba da stanem malo na stranu dece pošto sam student. :D Iskreno, ja nisam imala problema ni sa prijemnim za srednju školu, ni za faks, bila sam odličan djak, studiranje se malo oteglo ali torte, folklor, crtanje, učenje... Nešto mora da trpi. Ali i pored toga što sam upisala ono što sam želela i imam solidan prosek, sto puta sam se pitala gde mi je bila glava kad sam upisivala fakultet. Kad vidim kako neki prolaze ljudi koji su se stvarno mučili da završe fakultete, a da neki drugi završe a ne znaju ni gde im je fakultet i mnogo bolje prodju u životu, pripadne mi muka. Kao što je pre dve gdine dolazila kod mene na časove devojčica koja završava osmi razred, dok ja pričam ona bulji kroz prozor, ne zna skoro ništa, na pitanje koliko je 4 na kvadrat ona odgovara 6... I kad sam je jadnom pitala zašto dolazi kod mene kad niti sluša, niti vežba kod kuće to što joj pokažem i kako misli da upiše srednju školu, ona je odgovorila: "Ma tera me mama, a meni se baš i ne dolazi. I naravno da ću da upišem školu, meni je baba sekretarica u školi!" I dete stvarno upisa školu koju je htelo, za koju je izuzetno jaka konkurencija. A zbog nje verovatno nije upisalo neko dete koje se trudilo i učilo ali nije imalo vezu. I kako da se onda dete koje uči ne zapita zašto se uopšte trudi i muči?
 
Sve ovo ja razumem, jer živimo u sistemu poremećenih vrednosti, ali...Svesna sam ja da ni kada bi on završio to što želi, opet bi možda radio na viljuškaru, jer novinar danas može biti ko hoće. Ali, opet mislim možda se nešto promeni, popravi, a obrazovanje nikada nije na odmet.
 
citam vas i dize mi se kosa na glavi...mene sve to ceka sledece godine...ali ovom mom je samo kosarka u glavi,u nogama i rukama.ova i sledeca godina nam je presudna i prelomna...Vrlo dobar je ucenik ali ga ocene ne doticu,nema radne navike sto se tice intelektualnog dela njegovog zivota kao i vecina danasnje dece..Radije bi se znojio sa loptom u balonu ceo dan nego dva sata sedeo nad knjigom.Ima dosta prica gde decu nisu doticale studije dok im sto kaze domacica nije doslo odande dovde i onda bez problema upisali zeljenje fakultete i bili odlicni studenti...Sistem vrednosti je poremecen i oni nisu ni malo naivni i sve to vide vec sa devet kao dacin sin a kamoli sa osamnaes devatnaest...cesto sebi kazem da ne treba da se vodim krilaticom da su mi zivi izdravi pa cemo lako,ali kako svakodnevno vidjam svasta u ovom nasem zdravstvu neka su mi stvarno zivi i zdravi i srecni ...nije covek pametan sta da kaze...u ovoj prici se setim teta ire i njenog sina koji je na kraju uspeo i nasao se u onom sto voli
 
Slušam Vas , pa mi prispelo nešto loše . Mi smo danas bili po knjižice prvi put . Sin mi je završio prvi osnovne i imaju one glupe opisne ocene . Hvali ga učiteljica , ali ja dok ne vidim ocene ne znam na čemu sam . A gde je tek ostalo i koliki put još moramo preći . Majko mila ! Svaka Vama čast što ste i ovo do sad uradili . Skidam kapu ! :ok:


I moj je djače prvače
 
Pozdravljam vas drugarice. Konacno sam malo dosla sebi od subote ali prezivela sam i svi su prezadovoljni sto je najvaznije ali bilo je djavolski naporno. Jos posle u nedelju krenem na pijaci opet padnem koliko sam dugacka i sva se razbijem. Sreca pa sam tapacirana i nisam nista polomila. cak ni jaja koja sam nosila u rukama :) Evo sada mi od sutra dolazi filmska ekipa u stan da snima film pa ce biti veselo ali sta dase radi moramo pomoci deci jer za njih zivimo. Pisemo se kad mi malo prodje guzva
 
Evo da i ja dam doprinos na temu dece i prijemnih ispita. Moja starija ćerka je pre dve godine polagala prijemni , spremala se za stomatologiju cele godine mada sam je ja ubeđivala da to nije za nju (poznajem svoje dete) da razmišlja o nekoj rezervnoj varijanti ali ona je bila uporna. No, srećom ne položi prijemni i upiše se na Tehnološki fakultet- prehrambeno inžinjerstvo i sada je na drugoj godini- budžet zadovoljna i ni malo ne žali što nije uspela na stomatologiji. A da je htela na vreme da me posluša poštedela bi sebe silnih trauma oko priprema i polaganja prijemnog na stomatologiji jer je to za nas sve u porodici bilo strašno. A ove godine mlađa se "sprema" ( ako se to može nazvati spremanjem jer u proseku uči 2-3 sata dnevno!?)za PMF- geografija. Pa, videćemo kako će proći naravno nema rezervnu opciju ....:confused::confused: Prijemni je u 02.07. pa ćemo videt. Ona je skroz opuštena što je možda i dobro!:think::think:
 

Back
Top