Jacob
Buduća legenda
- Poruka
- 49.567
Kćeri crnogorskog kralja Nikole - Jelena, Zorka, Milica i Anastasija, više su doprinijele slavi malene kraljevine u Evropi nego svi njeni slavni muški predstavnici
Kralj Nikola - "tast Evrope"
Pri pomenu istorije Crne Gore uvijek se pomisli na Njegoša, Marka Miljanova, knjaza Nikolu, čojstvo i junaštvo, tek na kraju ljestvice, negdje u zapećku, stoje likovi četiri ćerke knjaza Nikole Petrovića Njegoša. Njih cetiri, Milica, Anastasija, Zorka i Jelena više su doprinijele slavi ove malene kraljevine i dinastije u Evropi nego svi njeni slavni muški predstavnici. Četiri kćeri knjaza Nikole zaposjele su srpski, ruski i italijanski dvor i na njima ostavile svoj pečat za sva vremena. Mnogi su skloni da tvrde da su one presudno uticale na istoriju Evrope.
Kneginja Jelena
Kneginja Zorka
Njihova slava i vrijednost nikako se nisu uklapale u sliku crnogorske žene zatvorene u kuci iza šporeta. Njihovi likovi pripadali su savremenom svijetu i savršeno su se uklapali u sliku o slobodnoj ženi koja sama bira svoj put.
"Ženske" tajne u Smoljnom
U liceju u Smoljnom školovale su se gospodice plave krvi sa svih evropskih dvorova. U strogom manastirskom režimu, po kome je škola radila, gospodice su učene lijepom ponašanju, pobožnosti i raznovrsnim naukama. Medutim, davane su im i druge lekcije, važnije od pomenutih, kako se tada smatralo. Učene su kako da zavedu i natjeraju muškarca da ih zaprosi, a da on pri tom misli da je sve to u stvari njegova inicijativa.
Četiri žene, princeze i majke, živele su onako kako su htjele, borile se za ono u šta su vjerovale ne osvrćući se na laganja i ogovaranja kukavica. U tome su na sreću imale podršku svog mudrog i savremenog oca kralja Nikole Petrovića.
Njihov život, patrijarhalni Crnogorci su gledali sa negodovanjem. Ono što su radile bio je za njih skandal, nedolično i nemoralno ponašanje.
Anastasijino kršenje društvenih kodeksa i vjenčanje za brata muža svoje sestre, pa zatim razvod u 40. bili su "grijesi" koje tadašnji čuvari morala nijesu željeli ili htjeli da prihvate ili makar oproste.
Kneginja Anastasija - Stana
Kneginja Milica
Slicno je bilo i sa Milicom i njenom inicijacijom u ezoterijske evropske krugove i veze sa magovima toga vremena.
Treća sestra Jelena skrenula je pažnju na sebe prelaskom u rimokatoličku vjeru, što je dovelo da konflikata i na međunarodnoj sceni, a što ni jedan slavni potomak junaka sa Cetinja nije mogao da shvati. Ali ono što je posebno uzbudivalo Evropu bio je tajanstveni odnos sa Musolinijem.
Najstarija Zorka žarko je željela da postane kraljica. Uspjela je, medutim, da postane žena prestolonaslednika Srbije Petra i majka osnivača Kraljevine Jugoslavije, Aleksandra Karadordevića.
Medutim, prije nego što su zaposjele najuticajnije evropske dvorove zadale su mnogo glavobolje ocu Nikoli.
"Kud cu jadan sa ovolikim kćerima", pitao se kralj Nikola kada je shvatio da mu je kuca puna ženske djece, a naslednika niotkuda. Zabrinut, kuda ce i kako zbrinuti Zorku, Milicu, Stanu, Jelenu, Mariju i Anu nije ni slutio da ce umjesto velikog i nerješivog problema, njegova ženska čeljad postati nepobjedivo oružje njegove diplomatije.
Upravio zato se u Crnoj Gori dugo prepricavala anegdota prema kojoj je jedan strani diplomata kralja Nikolu pitao: "Šta vi uopšte možete da izvozite iz ove siromašne zemlje?" na šta mu je on odgovorio: "Vi potcjenjujete moje kćeri".
Tajnoviti manastir
Svoj naum da izgradi manastir, a pogotovo svrhu u koju ga gradi, knjaz Nikola je brižljivo cuvao. Tako je usred jezera i vazduha punog vlage i komaraca, nicala kula kojoj se narod čudom čudio. Godine su prolazile i Nikola je postao sve zabrinutiji i svoju muku je jedino uspjeo da podijeli sa "sinom", najstarijom kćerkom Zorkom.
Potcjenjivao ih je i on. Tokom 1882. godine, zabrinut nad nerešivim pitanjem gdje da nade toliko dostojnih muževa za knjaževske kćeri, Nikola Petrović je u najvecoj tajnosti smislio plan da na usamljenom ostrvu Vranjina na Skadarskom jezeru, sagradi crkvu i pored nje kulu i konak u kome su trebale da budu smještene princeze i život provedu kao monahinje.
O ovom planu knjaza Nikole Petrovica znalo je svega nekoliko njegovih saradnika. Ni rijec o tome nijesu znale ni kćerke ni majka Milena, koja mu je podarila ukupno 12 dece, ne racunajuci mrtvorodene i umrle odmah po rodenju.
U jurnjavi za prijestolonaslednikom, muškim djetetom koje ce nastaviti lozu Petrovića, rodile su se prvo četiri čuvene kcerke. Knjaz je bio sklon da povjeruje da je u pitanju prokletstvo. On je čak umislio da do naslednika prijestola nije došao zato što je sa ženom živeo u čuvenoj Biljardi. Mislio je da mu je kuća ukleta, pa je riješio da sagradi novu gdje mu je Milena zaista i rodila sina Danila. Ali kćeri su se i dalje radale.
Sudbonosni korak u životu knjaževske porodice bilo je slanje Zorke, Milice, Stane, Marije i Jelene u elitni licej u Smoljnom u Rusiji. Mnogi istoricari tvrde da je ovo ostavilo trajne posledice u njihovim životima, da bi njihove sudbine i dogadaji na evropskim dvorovima tekli potpuno drugacije bez uticaja ruskog obrazovanja.
"Blago od Boga"
Sve ono što su naučile u Smoljnom dovelo je do izražaja i spojilo njihovu ljepotu i inteligenciju naslijedenu od predaka iz krševite Crne Gore. Napravio je od njih najfatalnije zavodnice s početka 20. vijeka kojima se klanjala cijela Evropa. Kada su se prefinjene, uzdignuta čela, u lijepim haljinama i šeširima okićenim perjem iz Petrograda vratile na Cetinje njihov otac je zapao u tešku muku i dilemu kako i za koga da ih uda.
Kako da u siromašnoj Crnoj Gori za ove ponosne i razmažene djevojke pronade Crnogorce dovoljno razumne da ih zadrže u kuci, poštuju i ispunjavaju njihove želje.
Bolestan od brige da ce mu ukoliko ostanu usjedelice uništiti budžet i istovremeno biti ogroman teret državi, knjaz Nikola je tek poslije nekoliko godina shvatio da mu je Bog podario neprocjenjivo blago. Udaje njegove četiri kćeri slavljene su sa više pucnjave i radosti nego najslavnije crnogorske bitke i pobjede. Četiri princeze pronosile su Evropom slavu predaka i potpuno izludjele kraljeve, prinčeve, grofove, predsjednike i sveštenike.
Paradoksalno, ali istinito, u Crnoj Gori u kojoj se smatralo da nije muško ko bar jednog Turcina nije posjekao i gdje se plakalo kad se rodi žensko dijete, kneževina u kojoj djevojka koja rodi vanbracno dijete ili prevari muža biva čerečena sa četiri konja, poslala je u Evropu četiri princeze, dame koje su svojom umnošcu u njoj zauzele mnogo viša mjesta nego svi njihovi slavni muški sunarodnici.
Kralj Nikola - "tast Evrope"
Pri pomenu istorije Crne Gore uvijek se pomisli na Njegoša, Marka Miljanova, knjaza Nikolu, čojstvo i junaštvo, tek na kraju ljestvice, negdje u zapećku, stoje likovi četiri ćerke knjaza Nikole Petrovića Njegoša. Njih cetiri, Milica, Anastasija, Zorka i Jelena više su doprinijele slavi ove malene kraljevine i dinastije u Evropi nego svi njeni slavni muški predstavnici. Četiri kćeri knjaza Nikole zaposjele su srpski, ruski i italijanski dvor i na njima ostavile svoj pečat za sva vremena. Mnogi su skloni da tvrde da su one presudno uticale na istoriju Evrope.
Kneginja Jelena
Kneginja Zorka
Njihova slava i vrijednost nikako se nisu uklapale u sliku crnogorske žene zatvorene u kuci iza šporeta. Njihovi likovi pripadali su savremenom svijetu i savršeno su se uklapali u sliku o slobodnoj ženi koja sama bira svoj put.
"Ženske" tajne u Smoljnom
U liceju u Smoljnom školovale su se gospodice plave krvi sa svih evropskih dvorova. U strogom manastirskom režimu, po kome je škola radila, gospodice su učene lijepom ponašanju, pobožnosti i raznovrsnim naukama. Medutim, davane su im i druge lekcije, važnije od pomenutih, kako se tada smatralo. Učene su kako da zavedu i natjeraju muškarca da ih zaprosi, a da on pri tom misli da je sve to u stvari njegova inicijativa.
Četiri žene, princeze i majke, živele su onako kako su htjele, borile se za ono u šta su vjerovale ne osvrćući se na laganja i ogovaranja kukavica. U tome su na sreću imale podršku svog mudrog i savremenog oca kralja Nikole Petrovića.
Njihov život, patrijarhalni Crnogorci su gledali sa negodovanjem. Ono što su radile bio je za njih skandal, nedolično i nemoralno ponašanje.
Anastasijino kršenje društvenih kodeksa i vjenčanje za brata muža svoje sestre, pa zatim razvod u 40. bili su "grijesi" koje tadašnji čuvari morala nijesu željeli ili htjeli da prihvate ili makar oproste.
Kneginja Anastasija - Stana
Kneginja Milica
Slicno je bilo i sa Milicom i njenom inicijacijom u ezoterijske evropske krugove i veze sa magovima toga vremena.
Treća sestra Jelena skrenula je pažnju na sebe prelaskom u rimokatoličku vjeru, što je dovelo da konflikata i na međunarodnoj sceni, a što ni jedan slavni potomak junaka sa Cetinja nije mogao da shvati. Ali ono što je posebno uzbudivalo Evropu bio je tajanstveni odnos sa Musolinijem.
Najstarija Zorka žarko je željela da postane kraljica. Uspjela je, medutim, da postane žena prestolonaslednika Srbije Petra i majka osnivača Kraljevine Jugoslavije, Aleksandra Karadordevića.
Medutim, prije nego što su zaposjele najuticajnije evropske dvorove zadale su mnogo glavobolje ocu Nikoli.
"Kud cu jadan sa ovolikim kćerima", pitao se kralj Nikola kada je shvatio da mu je kuca puna ženske djece, a naslednika niotkuda. Zabrinut, kuda ce i kako zbrinuti Zorku, Milicu, Stanu, Jelenu, Mariju i Anu nije ni slutio da ce umjesto velikog i nerješivog problema, njegova ženska čeljad postati nepobjedivo oružje njegove diplomatije.
Upravio zato se u Crnoj Gori dugo prepricavala anegdota prema kojoj je jedan strani diplomata kralja Nikolu pitao: "Šta vi uopšte možete da izvozite iz ove siromašne zemlje?" na šta mu je on odgovorio: "Vi potcjenjujete moje kćeri".
Tajnoviti manastir
Svoj naum da izgradi manastir, a pogotovo svrhu u koju ga gradi, knjaz Nikola je brižljivo cuvao. Tako je usred jezera i vazduha punog vlage i komaraca, nicala kula kojoj se narod čudom čudio. Godine su prolazile i Nikola je postao sve zabrinutiji i svoju muku je jedino uspjeo da podijeli sa "sinom", najstarijom kćerkom Zorkom.
Potcjenjivao ih je i on. Tokom 1882. godine, zabrinut nad nerešivim pitanjem gdje da nade toliko dostojnih muževa za knjaževske kćeri, Nikola Petrović je u najvecoj tajnosti smislio plan da na usamljenom ostrvu Vranjina na Skadarskom jezeru, sagradi crkvu i pored nje kulu i konak u kome su trebale da budu smještene princeze i život provedu kao monahinje.
O ovom planu knjaza Nikole Petrovica znalo je svega nekoliko njegovih saradnika. Ni rijec o tome nijesu znale ni kćerke ni majka Milena, koja mu je podarila ukupno 12 dece, ne racunajuci mrtvorodene i umrle odmah po rodenju.
U jurnjavi za prijestolonaslednikom, muškim djetetom koje ce nastaviti lozu Petrovića, rodile su se prvo četiri čuvene kcerke. Knjaz je bio sklon da povjeruje da je u pitanju prokletstvo. On je čak umislio da do naslednika prijestola nije došao zato što je sa ženom živeo u čuvenoj Biljardi. Mislio je da mu je kuća ukleta, pa je riješio da sagradi novu gdje mu je Milena zaista i rodila sina Danila. Ali kćeri su se i dalje radale.
Sudbonosni korak u životu knjaževske porodice bilo je slanje Zorke, Milice, Stane, Marije i Jelene u elitni licej u Smoljnom u Rusiji. Mnogi istoricari tvrde da je ovo ostavilo trajne posledice u njihovim životima, da bi njihove sudbine i dogadaji na evropskim dvorovima tekli potpuno drugacije bez uticaja ruskog obrazovanja.
"Blago od Boga"
Sve ono što su naučile u Smoljnom dovelo je do izražaja i spojilo njihovu ljepotu i inteligenciju naslijedenu od predaka iz krševite Crne Gore. Napravio je od njih najfatalnije zavodnice s početka 20. vijeka kojima se klanjala cijela Evropa. Kada su se prefinjene, uzdignuta čela, u lijepim haljinama i šeširima okićenim perjem iz Petrograda vratile na Cetinje njihov otac je zapao u tešku muku i dilemu kako i za koga da ih uda.
Kako da u siromašnoj Crnoj Gori za ove ponosne i razmažene djevojke pronade Crnogorce dovoljno razumne da ih zadrže u kuci, poštuju i ispunjavaju njihove želje.
Bolestan od brige da ce mu ukoliko ostanu usjedelice uništiti budžet i istovremeno biti ogroman teret državi, knjaz Nikola je tek poslije nekoliko godina shvatio da mu je Bog podario neprocjenjivo blago. Udaje njegove četiri kćeri slavljene su sa više pucnjave i radosti nego najslavnije crnogorske bitke i pobjede. Četiri princeze pronosile su Evropom slavu predaka i potpuno izludjele kraljeve, prinčeve, grofove, predsjednike i sveštenike.
Paradoksalno, ali istinito, u Crnoj Gori u kojoj se smatralo da nije muško ko bar jednog Turcina nije posjekao i gdje se plakalo kad se rodi žensko dijete, kneževina u kojoj djevojka koja rodi vanbracno dijete ili prevari muža biva čerečena sa četiri konja, poslala je u Evropu četiri princeze, dame koje su svojom umnošcu u njoj zauzele mnogo viša mjesta nego svi njihovi slavni muški sunarodnici.
Poslednja izmena: