Krstenje - cin nasilja?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Овде конкретно причамо о чину крштења а не о обавезном одласу у Цркву недељом или о школовању у католичким школама и животу у интернатима.

многи родитељи који су атеисти врло радо уписују децу у католичке школе, зато што су бесплатне и пружају завидан ниво образовања,
па деци касније отварају врата школовању на универзитетима и бољем избору професије.. тако је у Британији нпр.
значи, католичке школе на западу су данас нешто што родитељи обавезно узимају у обзир кад одлучују где ће да купе стан.
 
Па то ме занима, те технике, пошто ја још нисам никога упознао да је "индуковао осећање кривице и страха" ни међу пријатељима, доминантно православним, ни међу познаницима, нити сам од некога чуо за масовност такве појаве.
А волео бих да знам да тако нешто постоји и ван ових страница....
Или је то оно : "Пааа....испунио је сва обећања која је обећао!"?
:D

Treba da se koncentrišeš samo na pravovslavne prijatelje i poznanike koji redovno pred obrok očitaju očenaš. (sa ili bez one formule koja se završava sa triput "Gospodi pomiluj" :mrgreen: )
E, međ takvima pitaj njihovu malu decu šta će se desiti ako urade nešto loše.
 
Aj sad i ja...
Primer iz moje okoline:
bracni par adventista ima tri deteta. Koliko sam upoznata, krsteni su odmah po rodjenju.
Nekoliko godina kasnije, bracni par je prestao da zivi zajedno ali se nisu razveli. I dalje zajedno (porodicno) redovno idu u crkvu i glumataju da su u braku. Deca su sad vec poodrasla. Zive s majkom. Iako su vaspitavani u duhu svoje verske zajednice, najstarije dete - dvadesetogodisnjak, zeli da pristupi drugoj crkvi. On se, naime, razocarao. (Pretpostavljam da je pre rec o razocaranju u ponasanje roditelja nego u ono sto propoveda njegova vera, tj o neskladu izmedju njihovog ponasanja i propisanih obrazaca ponasanja.) Ali oba roditelja ga ucenjuju: odreci ce ga se, stici ce ga bozija kazna itd.
I sta u ovakvim slucajevima?

p.s. Ovaj post nema nameru da vredja pripadnike adventisticke crkve, vec je akcenat na pitanju: sta ako se neko predomisli po pitanju pripadnosti vere (a krsten je u odredjenoj crkvi jos kao dete), i sta ako taj cin izazove turbulencije u porodici?
Ko je kriv?
 
Aj sad i ja...
Primer iz moje okoline:
bracni par adventista ima tri deteta. Koliko sam upoznata, krsteni su odmah po rodjenju.
Nekoliko godina kasnije, bracni par je prestao da zivi zajedno ali se nisu razveli. I dalje zajedno (porodicno) redovno idu u crkvu i glumataju da su u braku. Deca su sad vec poodrasla. Zive s majkom. Iako su vaspitavani u duhu svoje verske zajednice, najstarije dete - dvadesetogodisnjak, zeli da pristupi drugoj crkvi. On se, naime, razocarao. (Pretpostavljam da je pre rec o razocaranju u ponasanje roditelja nego u ono sto propoveda njegova vera, tj o neskladu izmedju njihovog ponasanja i propisanih obrazaca ponasanja.) Ali oba roditelja ga ucenjuju: odreci ce ga se, stici ce ga bozija kazna itd.
I sta u ovakvim slucajevima?

p.s. Ovaj post nema nameru da vredja pripadnike adventisticke crkve, vec je akcenat na pitanju: sta ako se neko predomisli po pitanju pripadnosti vere (a krsten je u odredjenoj crkvi jos kao dete), i sta ako taj cin izazove turbulencije u porodici?
Ko je kriv?

Verovatno ne poznajes dovoljno protestanske ogranke, adventisti, baptisti, JS, metodisti...se u tom pitanju razlikuju bitno od velikih crkvi kao sto su PC i KC, jer se deca "krstavaju" tek sa 14 godina ili vise:neutral:, tzv. sama odlucuju:cool:, inace, daleko vise su "uvucena" u...privrzenost veri nego velike crkve.
Izvinjavam se za upad:rumenko:
 
Aj sad i ja...
Primer iz moje okoline:
bracni par adventista ima tri deteta. Koliko sam upoznata, krsteni su odmah po rodjenju.
Nekoliko godina kasnije, bracni par je prestao da zivi zajedno ali se nisu razveli. I dalje zajedno (porodicno) redovno idu u crkvu i glumataju da su u braku. Deca su sad vec poodrasla. Zive s majkom. Iako su vaspitavani u duhu svoje verske zajednice, najstarije dete - dvadesetogodisnjak, zeli da pristupi drugoj crkvi. On se, naime, razocarao. (Pretpostavljam da je pre rec o razocaranju u ponasanje roditelja nego u ono sto propoveda njegova vera, tj o neskladu izmedju njihovog ponasanja i propisanih obrazaca ponasanja.) Ali oba roditelja ga ucenjuju: odreci ce ga se, stici ce ga bozija kazna itd.
I sta u ovakvim slucajevima?

p.s. Ovaj post nema nameru da vredja pripadnike adventisticke crkve, vec je akcenat na pitanju: sta ako se neko predomisli po pitanju pripadnosti vere (a krsten je u odredjenoj crkvi jos kao dete), i sta ako taj cin izazove turbulencije u porodici?
Ko je kriv?
Ja misim da je kriva neka žemska. :mrgreen:
 
Aj sad i ja...
Primer iz moje okoline:
bracni par adventista ima tri deteta. Koliko sam upoznata, krsteni su odmah po rodjenju.
Nekoliko godina kasnije, bracni par je prestao da zivi zajedno ali se nisu razveli. I dalje zajedno (porodicno) redovno idu u crkvu i glumataju da su u braku. Deca su sad vec poodrasla. Zive s majkom. Iako su vaspitavani u duhu svoje verske zajednice, najstarije dete - dvadesetogodisnjak, zeli da pristupi drugoj crkvi. On se, naime, razocarao. (Pretpostavljam da je pre rec o razocaranju u ponasanje roditelja nego u ono sto propoveda njegova vera, tj o neskladu izmedju njihovog ponasanja i propisanih obrazaca ponasanja.) Ali oba roditelja ga ucenjuju: odreci ce ga se, stici ce ga bozija kazna itd.
I sta u ovakvim slucajevima?

p.s. Ovaj post nema nameru da vredja pripadnike adventisticke crkve, vec je akcenat na pitanju: sta ako se neko predomisli po pitanju pripadnosti vere (a krsten je u odredjenoj crkvi jos kao dete), i sta ako taj cin izazove turbulencije u porodici?
Ko je kriv?

Зар није обрнуто, да су турбуленције изазвале одлуку о промени вере?
 
Verovatno ne poznajes dovoljno protestanske ogranke, adventisti, baptisti, JS, metodisti...se u tom pitanju razlikuju bitno od velikih crkvi kao sto su PC i KC, jer se deca "krstavaju" tek sa 14 godina ili vise:neutral:, tzv. sama odlucuju:cool:, inace, daleko vise su "uvucena" u...privrzenost veri nego velike crkve.
Izvinjavam se za upad:rumenko:

Ako ... :cmok2:

Vidis, oni su okolo pricali da su krstili decu, jos dok su deca bila mala.
Sad se pitam zasto su to govorili. :confused:
Ali, ok, ostaje moje pitanje: sta ako se dete (makar krsteno u 14-oj) kasnije predomisli?
I ajde, ne moraju biti adventisti. Spomenula sam ih jer, u konkretnom slucaju, poznajem ljude.
 
:D

Treba da se koncentrišeš samo na pravovslavne prijatelje i poznanike koji redovno pred obrok očitaju očenaš. (sa ili bez one formule koja se završava sa triput "Gospodi pomiluj" :mrgreen: )
E, međ takvima pitaj njihovu malu decu šta će se desiti ako urade nešto loše.

Оче наш који си на небесима,
да се свети име твоје;
да дође царство твоје;
да буде воља твоја и на земљи као на небу.
Хљеб наш насушни дај нам данас;
и опрости нам дугове наше као и ми што опраштамо дужницима својим;
и не уведи нас у искушење,
но избави нас од злога.
Јер је твоје царство и сила и слава, Оца и Сина и Светога Духа, сада и увијек и у вјекове вијекова. Амин.

Може ли објашњење шта ће се десити деци верника који пре ручка прочитају Оченаш? Мора да сам пропустио тај час у школи....
 
Оче наш који си на небесима,
да се свети име твоје;
да дође царство твоје;
да буде воља твоја и на земљи као на небу.
Хљеб наш насушни дај нам данас;
и опрости нам дугове наше као и ми што опраштамо дужницима својим;
и не уведи нас у искушење,
но избави нас од злога.
Јер је твоје царство и сила и слава, Оца и Сина и Светога Духа, сада и увијек и у вјекове вијекова. Амин.

Може ли објашњење шта ће се десити деци верника који пре ручка прочитају Оченаш? Мора да сам пропустио тај час у школи....
Mnogi pročitaju očenaš. Ima još jedan dodatak koji tek poneki očitaju pre ručka, a nakon Očenaša. To sam video samo par puta u životu, pa ne znam tekst.

Vic je u tome da pitaš decu šta će se desiti, pa ćeš videti indukovanje krivice i straha. Čitavo avramsko nasleđe bazira se na ta dva elementa.
 
Зар није обрнуто, да су турбуленције изазвале одлуку о промени вере?

Pa jesu. Sve pocinje od porodice.
Ali turbulencije ce se nastaviti i odnosi, verovatno, dodatno zakomplikovati ... Zbog čega? Ako su roditelji krstili svoje dete a ono, razočarano (u njih), kasnije poželelo da promeni veru, da li je početna greška bilo krštenje deteta koje još ne shvata taj čin, ili je greška u roditeljima koji su iskazali licemerje ... ili je greška u vaspitanju (dete nije "ispalo" onako kako su planirali, za razliku od drugo dvoje dece)?
I šta je sad tu preče: pripadnost određenoj crkvi ili porodici?
Ovo ozbiljno pitam.
 
I sta u ovakvim slucajevima?

p.s. Ovaj post nema nameru da vredja pripadnike adventisticke crkve, vec je akcenat na pitanju: sta ako se neko predomisli po pitanju pripadnosti vere (a krsten je u odredjenoj crkvi jos kao dete), i sta ako taj cin izazove turbulencije u porodici?
Ko je kriv?
To je najveći problem kod svih crkvi, što svi stavljaju akcenat na njihovu crkvu, da će se ljudi spasti samo kroz njihovu crkvu, da je njihova crkva Hristova i sl. Iz pomenutog teksta se može zaključiti da razlog zašto se nisu razveli je taj što to Biblija zabranjuje. Pa misle ako se nisu razveli da žive ugodno pred Bogom. Ako u braku nema ljubavi, ako partneri nisu skladni ne treba potpisati nikakav papir da bi bili u Božjim očima razvedeni. "Krštenje" koje se danas praktikuje ne vezuje nikog za ništa, to je samo razlog da neko izgleda "reigiozno". Krštenje o kom Biblija govori ima mnogo dublji smisao i nema dodirnih tačaka sa savremenim "krštenjem". Ne treba ti da se krstiš da bi Bog pogledao na tvoja dobra dela, na tvoju istinsku religioznost. Bog od nas hoće da vidi ljubav prema Njemu, ali da mu to pokazujemo pre svega delima, ne rečima, ne deklarisanjem. Prema tome, dete koje je proizašlo iz ove porodice, ima dovoljno godina da izabere pravi put, roditeji ga ne mogu sprečiti da živi moralno i pobožno. To ne znači da se okrene protiv roditelja, da ih odbaci, već da ih poštuje u domenu koji neće narušiti njegov put ka Bogu, a taj put je sazidan na moralu i pobožnosti.
 
To je najveći problem kod svih crkvi, što svi stavljaju akcenat na njihovu crkvu, da će se ljudi spasti samo kroz njihovu crkvu, da je njihova crkva Hristova i sl. Iz pomenutog teksta se može zaključiti da razlog zašto se nisu razveli je taj što to Biblija zabranjuje. Pa misle ako se nisu razveli da žive ugodno pred Bogom. Ako u braku nema ljubavi, ako partneri nisu skladni ne treba potpisati nikakav papir da bi bili u Božjim očima razvedeni. "Krštenje" koje se danas praktikuje ne vezuje nikog za ništa, to je samo razlog da neko izgleda "reigiozno". Krštenje o kom Biblija govori ima mnogo dublji smisao i nema dodirnih tačaka sa savremenim "krštenjem". Ne treba ti da se krstiš da bi Bog pogledao na tvoja dobra dela, na tvoju istinsku religioznost. Bog od nas hoće da vidi ljubav prema Njemu, ali da mu to pokazujemo pre svega delima, ne rečima, ne deklarisanjem. Prema tome, dete koje je proizašlo iz ove porodice, ima dovoljno godina da izabere pravi put, roditeji ga ne mogu sprečiti da živi moralno i pobožno. To ne znači da se okrene protiv roditelja, da ih odbaci, već da ih poštuje u domenu koji neće narušiti njegov put ka Bogu, a taj put je sazidan na moralu i pobožnosti.

Otprilike najobjektivniji stav sto se tog pitanja tice iz ugla jednog Hriscanina objasnjen.
Inace, moje misljenje o tome je vec poznato ali postujem tudja:D

Borac:cmok:
 
Да те питам нешто.
Иду мајка и дете улицом и дете види огроман камион-играчку у излогу неке радње. Стане на сав глас да кука и запомаже да му мајка купи играчку, изражавајући на тај начин своју вољу. Има дете вољу да поседује камион. После дужег временског периода плакања и запомагања, може се десити да дете добије и по туру јер је мајци јасно да конвенционално објашњавање о недостатку пара, о поседовању већ три иста таква камиона и о замени камиона за сладолед, не помаже.
Зашто се деци не дозволи да изразе своју вољу у вези куповине ствари? Колики је стрес за дете свака таква шетња поред излога (10 минута плакања и евентуалне батине, без остварења његове воље, на крају)?
Да се неко залаже да деца спроводе своју вољу у свему, па да кажемо да је принципијелан. Овако....

Baviš se posledicom u primeru koji si naveo. Naime, ta majka se nije na vreme bavila vaspitavanjem deteta. Da jeste ne bi se desila traumatična scena. Moja deca nikad nisu napravila ništa slično tome. Nisu krštravani, vaspitavani su da budu časni i pošteni ljudi. Sada su među najuspešnijma, svako u svojoj generaciji. Ponosim se njima. Kad su već odrasli objasnio sam im da nisu krštravani ali da ukoliko izraze želju biće podržani od roditelja jer bi to sada bila njihova želja.
 
многи родитељи који су атеисти врло радо уписују децу у католичке школе, зато што су бесплатне и пружају завидан ниво образовања,
па деци касније отварају врата школовању на универзитетима и бољем избору професије.. тако је у Британији нпр.
значи, католичке школе на западу су данас нешто што родитељи обавезно узимају у обзир кад одлучују где ће да купе стан.

па то је лицемерство или
родитељ атеиста крсти дете - "јелте за сваки случај"
 
није могуће. зато што је воља детета подређена вољи његових родитеља који над њим врше законска права.
док не стекне пунолетство, дете није (правно) способно да доноси одлуке које би утицале на његов статус.
према томе, родитељи у његово име и за његов рачун доносе одлуке, без обзира што се дете можда изричито противи томе.

Naravno da roditelji donose odluke u ime deteta. Samo, postoje odluke koje utiču pozitivno na razvoj deteta i one druge u koje spada tema naše razmene mišljenja. Recimo, odluka da dete ide u školu je dobra po njega i ta odluka mora da se donese na vreme pre nego što dete postane punoletno. U slučaju odluke o učlanjenju u interesnu grupu ili organizaciju stvari ne stoje tako. NEMA razloga da se žuri sa učlanjenjem u religioznu zajednicu. Ta odluka može i treba da čeka do uzrasta kada dete postane sposobno da razumno i svojevoljno donese odluku o tome.
 
Poslednja izmena:
Pa jesu. Sve pocinje od porodice.
Ali turbulencije ce se nastaviti i odnosi, verovatno, dodatno zakomplikovati ... Zbog čega? Ako su roditelji krstili svoje dete a ono, razočarano (u njih), kasnije poželelo da promeni veru, da li je početna greška bilo krštenje deteta koje još ne shvata taj čin, ili je greška u roditeljima koji su iskazali licemerje ... ili je greška u vaspitanju (dete nije "ispalo" onako kako su planirali, za razliku od drugo dvoje dece)?
I šta je sad tu preče: pripadnost određenoj crkvi ili porodici?
Ovo ozbiljno pitam.

а ја бих да те питам рецимо
родитељи страшно желе да им дете буде "чика доктор" кад порасте, а он постане разносач пица?:)
форма, а и суштина понашања родитеља које си ти навела иста.
 
Mnogi pročitaju očenaš. Ima još jedan dodatak koji tek poneki očitaju pre ručka, a nakon Očenaša. To sam video samo par puta u životu, pa ne znam tekst.
Vic je u tome da pitaš decu šta će se desiti, pa ćeš videti indukovanje krivice i straha. Čitavo avramsko nasleđe bazira se na ta dva elementa.

темељ хришћанске вере јесте учење да је Бог постао човек, да би човек постао бог :)
и где је ту ''индуковање страха и кривице''? у идеји да је човек биће такве важности, да је и Бог пожелео да постане човек,
или у идеји да у сваком људсном бићу видимо брата и да га поштујемо као живу слику Живога Бога.
 
Poslednja izmena:
Dobro, rečeno je da na ružan način je definisano, zato sam stekao utisak da se organska glad posmatra u kontekstu...ružnog.
Naravno, glad sama po sebi nije ništa ružno, itd. itd......
Tu postoji veoma jasna granica, otuda i jasna granica između onoga što jeste seks i onoga što jeste Ljubav.
Ne bih se upustao u komentarisanju tvoje vidjenje o “organskoj gladi” ili “sitosti”, niti sta su fizicko-hemijske reakcije, ili poricao preterano idealizovanje pojma “ljubav”, jer i ti i ja smo za te oblasti laici, a sustinu vidimo korz sopstvene naocare. Medjutim, neka elementarna znanja, nadam se, bi trebalo da posedujemo. Osnovno je, ipak, da covek svakodnevno mora da unese u svoj organizam odredjene materije radi njegovog odrzavanja, kao i da izbaci otpad. To su fizicko-hemijske reakcije sasvim razlicite od seksualnog cina kojeg covek moze i da ne dozivi do kraja zivota. Seks je zasnovan na instinktu za odrzavanje vrste, sto je eminentno svim zivim organizmima. Naravno da seks izaziva odredjene hemijske procese u organizmu i odredjenu fizicku aktivnost.

Ljubav, koju ti tako zarko zagovaras, je odnos koji se zasniva na telesnoj privlacnosti i nagonu za odrzavanje vrste. Ja ne znam za zajedncki zivot, tj. ljubav muskarca i zene koji nije zasnovan na seksulanim odnosima, na “organskoj gladi”. Malo je bracnih parova koji svoj brak nisu unparedili u porodicu, tj. koji su ostali bez poroda, uglavnom zbog zdravstvenih problema reproduktivnih organa. Prema tome, ostavimo se odnosa muza i zene, hajde da se preusmerimo na porodicne odnose, prvenstveno na odnose roditelja prema deci i uticaju, uglavnom negativnom, crkve na deciju psihu i njihovo buduce opredeljenje. Takodje i na pitanje kakva je uloga crkve u zivotu deteta od rodjenja pa do njegovog zrelog doba.

Recimo, imaju li roditelji moralno pravo da unapred odredjuju religiju svojoj deci, da li su ovlasceni da ih samo neguju i podizu, ili imaju pravo da im oduzmu zivot, kao sto je slucaj koji sam iznad izneo? Da li drzava ima pravo i duznost da stiti porodicu, a prvenstveno da obezbedi pravilno fizicko, mentalno i umno podizanje novog narastaja? Ili je to u nadleznosti verskih organizacija? :rtfm:
 
I šta je sad tu preče: pripadnost određenoj crkvi ili porodici?
Ovo ozbiljno pitam.

наравно да је породица као субјект на првом месту јер је иста стуб друштва и креатор социјалног и друштвеног живота. они који се ваде да им дете уватила нека секта, бед гај итд је слабост и несхватање озбиљност значења оног најбитнијег
 
људи на западу нису толико оптерећени атеистичким страстима као наше колеге на форуму :)

да се разумемо, атеизам је итекако организован као и разне верске секте, а примера и доказа има на изволте.
а њихово трућање како су они слободумни појединци, са том тврдњом могу обрисат педу.
 
темељ хришћанске вере јесте учење да је Бог постао човек, да би човек постао бог :)
и где је ту ''индуковање страха и кривице''? у идеји да је човек биће такве важности, да је и Бог пожелео да постане човек,
или у идеји да у сваком људсном бићу видимо брата и да га поштујемо као живу слику Живога Бога.
Od čoveka postaje bog. Ili gorivo. Naročito se insistira na gorivu. Tu ti je strah.
A krivica? Otprilike sve ostalo je opisivanje te krivice, rastezanje krivice, snošenje krivice, kažnjavanje krivice.
Zapravo, prilično mračno kad bolje razmislim.
 
да се разумемо, атеизам је итекако организован као и разне верске секте, а примера и доказа има на изволте.
а њихово трућање како су они слободумни појединци, са том тврдњом могу обрисат педу.
Aha. Ateisti imaju ateističkog patrijarha, a sastaju se svakog utorka u podne u zgradama sa petokrakom da bi se rugali bogovima.
 
Od čoveka postaje bog. Ili gorivo. Naročito se insistira na gorivu. Tu ti je strah.
A krivica? Otprilike sve ostalo je opisivanje te krivice, rastezanje krivice, snošenje krivice, kažnjavanje krivice.
Zapravo, prilično mračno kad bolje razmislim.

све зависи од тога коко ми ствари желимо да видимо.. па то онда тако и пројектујемо,
и на сопствени живот и на децу.. дакле, све је до наше свести.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top