Evo još jednog putopisa iz Kluba Putnika ....
Volim Grcku!
Kad se nje setim uvek pomislim na more, sunce, masline, feta sir, lepe (male) ljude, bogatu mitologiju i Olimpijadu. Oduvek mi je bila zelja da gledam Olimpijske igre uzivo, ali do sad nisam uspela da se organizujem.
A tako je dobra ta ideja koja je vazila u staroj Grckoj - Dok traju igre, staju ratovi!!!
Ovo je pricica o najvecem grckom ostrvu, koje obiluje divnim plazama, bujnom vegetacijom i dobrim provodom. Pretpostavljam da je svako ostrvo posebno i zato zelim sve da ih posetim pre nego donesem sud gde je najlepse.
I tako...u avgustu ove godine, posle malo premisljanja i lutanja po agencijama odlucismo da se zaputimo na Krit. Bese to dobra odluka!
Na Kritu su najpoznatiji - glavni grad Iraklion i drugi po velicini - Hanja. Za prvi kazu da je prepun mladjanih Holandjana i Engleza i da je sve predodredjeno njima. To nas je odbilo. Hanja je zanimljivija ali je luka pa nema plaza.
Tu se mi po preporuci uputismo u Platanjas, seoce 12 km od Hanje. Posto smo resili da iznajmimo rent-a-car i obidejmo ostrvo, to nam nije predstavljalo problem.
Platanjas ima fenomenalnu dugacku plazu kojim je spojen sa ostalim mestascima uz more. Odmah pored, prema Hanji je Agia Marina.
I tako, kad se probudite, ujutru ili popodne, odete na plazu uz koju su obavezno kafici sa dobrom muzikom i restorani sa jos boljom klopom. Grcku musaku i giros jednostavno morate da probate.
Mi smo vreme najvise provodili u Agia Marini, na plazi Costa costa. Plaza je nastavak ove velike, ali je nekako ususkana, a uz nju se nalaze zanimljivi kafic i restoran.
Na plazu dolaze samo mladi, pusta se super muzika, a kad vam malo dosadi plivanje neizbezno je da se oprobate u cuvenom dobacivanju lopte reketima. Iz dana u dan mozete da gledate kako se neki turisti razvijaju u prave sampione. Jeste da sam dobra u raznim oblicima 'reketiranja' moram da priznam da u ovom nisam dostigla sampionsku formu. Ali cim nabacite malo vise peska na sebe, bacite se u more (kao za loptom) i igrate sve bolje i bolje
Tek smo posle par dana culi da im je ovo bas popularna plaza i da za nju retko znaju turisti nego dolaze uglavnom Grci, mahom iz Atine i Soluna. Jako su druzeljubivi, komunikativni i pozitivni. Bas ono sto vam je na odmoru od ljudi i potrebno.
Uz plazu, danju obavijen platnom, a nocu otvoren za javnost je i fenomenalan nocni klub - Destil.
Deo uz plazu je otkriven, i tu je mirnija varijanta. A drugi deo je natkriven i tu je nocu zurka non-stop. Muzika je strana rok i pop, a zavrsava se sa grckom kad svi vec poskacu. Uvek su tu pesme grcke 'kraljice popa' Ane Visi i u zadnjih par godina najpoznatijeg pevaca Hadjijanisa. Ako vam je drag ovakav provod, stvarno cete uzivati. Jos da kazem da je prostor ogroman, da je fenomenalno sredjen, sa puno sankova, lampiona, separea, jastuka, barskih stolova i stolica...i naravno VIP delom (sa pretpostavljam prisutnim nekim bogatijim lokalnim individuama).
A da vam ne pricam da je toliko poseceno da vam ispred kluba uzimaju kljuceve od kola da bi ih parkirali kao sardine a daju vam broj koji po izlasku ponovo trampite za kljuc. I ne samo to, uvek je neko na ulici da vam signalizira da li idu neka kola koja ce vas omesti pri skretanju, da vas uputi na obliznji zavuceni parking ako na ovom ispred kluba nema mesta, da vas uputi na prazno mestui i posle pri izlasku da pogleda da li cete bezbedno skrenuti na glavni put. Fenomenalna organizacija.
Jos nesto, na plazama su konobari sa nekim digitalizovanim uredjajima kojim komuniciraju sa sankom, naruce vam pice i odsetaju dalje, a posle par minuta bas za suncobran sa vasim brojem stize osvezenje. Verujem da je ovo praksa jos na mnogim mestima u svetu, ali ja sam se iskreno prvi put sa tim susrela i odusevila.
Ako pored mnogobrojnih restorana na plazi i po mestascu resite da ipak malo vise uzivate u hrani i ambijentu, moja preporuka, kao i vecine koji su ovde bili je restoran Milos.
Meni su se mnogo svideli ovi aranzmani od paradajza, mada ima i rezbarenih lubenica, saranih jaja i raznih drugih zanimljivih etno ukrasa. Posle klope dobijete ona mala picenca (uzo) i korpu voca za osvezenje. Voce se u stvari dobija bukvalno u svakom restoranu, od onih na plazi, do onih ekskluzivnih, i to najcesce lubenica koja pogotovo po suncu neizmerno prija.
Obavezno je koji put posetiti i Hanju, sladak lucki gradic sa uskim ulicama, slatkim radnjama i zivopisnim starim gradom, koji nije tvrdjava, kao kod mnogih priomorskih, nego je vise u fazonu Venecije.
A ako ovde dodjete uvece u grad, trebace vam puno srece i vozackog iskustva da kroz uske ulicice i parkirana kola koja svuda strce pronadjete mesto i za svog cetvorotockasa.
Ali, uvece kad dodjete obavezno posetite najpoznatiji kafic u gradu - Sinagogi. Malo je zavucen u nekoj ulicici, ali je blizu stare luke pa pitajte nekog.
To je cini mi se jedna stara srusena sinagoga kojoj su zidovi do pola ostali citavi i koja je ukrasena raznim slikama, cupovima i detaljima tako da je ambijent nestvaran.
Nisam za to da se bogomoljama menjaju namene, ali pretpostavljam da ova nije mogla da nastavi sa svojom svrhom tako da je bar nadjen drugi nacin da se ljudi u njoj okupljaju i druze.
Toliko za sad o mom provodu na ostrvu.
Nastavak sledi...