Krit - ko je bio?

Iraklio me nije nesto odusevio, Retimno je recimo mnooogo lepsi, ili npr. jug Krita.

To nikada i nije dolazilo u dilemu. Iraklio se ne može porediti sa Retimnom....

Nisam trenutno tamo, ali čujem da na Psiloritisu iznad Retimna, već ima snega.

Berg10B2.jpg
 
Baš sada čitam novine( Haniotika Nea) i glavna vest ( blago Grcima, kad nemaju veće probleme) su problemi sa Ciganima koji žive u nehigijenskim naseljima na Kritu, bez vode i struje.

Radi se o mestima:
Tsikalaria, Nerokourou, Kladisos, Mournies i Georgioupoli.

Stvarno sam mislio da toga ima samo kod nas....

A evo i članak iz Athens News, koji će možda pomoći nekim našim emigrantima...

Migrants sue for fair wages

A Supreme Court ruling sends a strong message to unscrupulous employersagainst exploiting migrant workers, including those who are in Greece illegally

KATHY TZILIVAKIS

Crafty employers are happy to hire illegal migrants because they are most vulnerable to exploitation and will work at a salary well below minimum wage. Now Greece's top court is saying that employers can't have it both ways

EMPLOYERS in Greece should think twice about exploiting migrant workers after a landmark Supreme Court ruling extended workers' rights to the undocumented.

Siding with two Albanian farm workers who claimed they had been paid much less than the minimum wage and systematically denied overtime pay before and after they secured legal residence status, Greece's highest court ruled that illegal migrants can also collect unpaid wages, plus a penalty, from their unscrupulous employers.

The facts of the case reviewed by the Supreme Court, as explained to the Athens News by Stavroula Daniil-Karpathaki, the Albanian workers' attorney, are: In 1998, the Albanian migrants came to Greece and, despite their illegal residence status, were hired to work on a farm. The Albanian migrants managed to legalise their residence status in September 2001 and continued to be employed at the farm until May 2003. They claimed they were not paid legal wages and overtime for the entire duration of their employment on the farm and that this is the reason they quit in 2003.

"The Supreme Court's decision is very important because it recognises their [the workers] rights since 1998 [despite their illegal residence status] because they were with the same employer," said Daniil-Karpathaki, adding that the ruling will have broad implications for all immigrant workers' labour rights.

Had the court ruled otherwise, it would have reduced unscrupulous employers' potential liability and made it more financially attractive to hire undocumented workers.

Chances of undocumented migrants taking their employer to court over lost wages, however, are slim to none because they would risk arrest and deportation for violating immigration law. Those who have legalised their status in Greece are fully protected under the law, even if they worked illegally in the past.

Based on the court's ruling, all workers in agriculture, fishing and livestock farming - including immigrants who have not entered into a written work contract because of their unauthorised residence status - should be protected by the country's General Collective Bargaining Agreement under which they are entitled to the monthly minimum salary of 657 euros and the right to overtime pay - "time and a half" - for each hour beyond the 40 worked in a week. These three sectors (agriculture, fishing and livestock farming) have no collective bargaining agreement of their own.

Agriculture is most heavily reliant on immigrant labour. Immigrants account for 90 percent of all hired hands on Greek farms, according to research conducted by Haralambos Kasimis, professor of rural sociology at the Agricultural University of Athens.

It is farming and other undesirable 3D sectors - the dirty, dangerous and difficult jobs shunned by middle-class Greeks - like construction and domestic work that absorb large numbers of migrant workers.

According to Alexis Mitropoulos, one of Greece's leading labour law experts, the Supreme Court ruling is "very important".

"It recognises that all workers in our country, immigrants employed in agriculture in this case, should be remunerated like Greeks employed in the same sector without any discrimination," he told the Athens News.

Mitropoulos also said immigrant workers in Greece can refer to this decision and demand legal wages based on the country's general collective bargaining agreement. "This ruling obliges employers in our country to completely adhere [to rules regulating legal wages], which means that those who do not pay economic migrants the national minimum legal wage will be breaking the law," he said.

Unionists hail ruling

"We applaud the Supreme Court ruling," George Alevizakis, secretary for immigration issues at the Confederation of Workers in Greece (GSEE), told the Athens News. "It is a very positive outcome and sends a strong message that we hope will encourage all migrant workers to seek redress from employers."

Daniil-Karpathaki agrees. "Immigrants must be informed of the ruling," she said.

According to Alevizakis, many employers knowingly hire illegal migrants so as to avoid paying minimum wages and social insurance, even though Greek legislation (law 3886/2005) explicitly states that it is illegal to employ an immigrant who does not hold a residence permit. The law also says employers are subject to a fine between 3,000 and 15,000 euros for each illegally employed immigrant and a prison sentence of at least three months.

But checks are rare, allowing employers to openly flaunt the law by hiring illegal immigrants with impunity.

The plight of illegal migrant workers in low-paying jobs is a common one, said Alevizakis.

Immigrants make up roughly 10 percent of Greece's 10.9 million population. According to the GSEE, the country's biggest trade union, the country is home to as many as 300,000 migrant workers who do not hold a valid residence permit.

Maid in Greece

While local immigrant and human rights groups are celebrating the landmark Supreme Court ruling upholding the labour rights of every worker in the country, some still feel unprotected. They are the live-in domestic workers, who are virtually unheard and unseen as they toil in Greek homes as nannies and housekeepers. They have no collective bargaining agreement of their own.

The vast majority of domestic workers in Greece are Filipino women. According to Joe Valencia, president of KASAPI-Hellas (Unity of Filipino Migrant Workers in Greece), many suffer from exploitive low wages and are threatened with deportation if they complain of overwork. Worse still is that they are not covered by any bargaining agreement.

"Live-in domestic work is not acknowledged [in any collective bargaining agreement]," said Valencia. "There is a union for cleaners and domestic helpers, but this does not really reflect what domestic workers are doing. Cleaners work for a specified number of hours, whereas the work never stops for domestic workers who live in [their employer's home]... There is [also] no minimum wage. It all depends on the employer. Some receive as little as 400 euros [a month]."

Not only are many live-in immigrant domestic workers (both legal and illegal) not paid overtime, they are almost always underpaid for the long hours they are required to work. Few enjoy employment benefits such as paid maternity leave. They also rarely enjoy a high level of job security and may be dismissed at a moment's notice.

The GSEE is currently hammering out a proposal aimed at securing the labour rights of domestic workers, according to Alevizakis. In turn, Daniil-Karpathaki said she has decided to mobilise labour law experts to find out how to establish special collective barganing agreements to cover the agriculture, livestock farming, fishing and domestic work sectors.

Immigrants wage-ing war

* In May 2005, hundreds of legal immigrant farm workers in the central Greek village of Tirnavo demanded improved wages, risking deportation. Locals made it clear they might have their residence and work permits revoked. But under mounting pressure to maintain production levels, employers agreed to pay a few euros more in daily wages.

* In June 2002, several thousand migrant vegetable-pickers in Marathon, eastern Attica, went on a two-day strike demanding overtime and 25-30 euros a day. The mass walkout came as a major blow to the 500 landowners, who were not able to supply markets in Athens. They promised to increase the wages by a few euros.

* In 1999, over 100 Albanian workers in the village of Loutra on the holiday island of Lesvos went on strike, demanding wages equal to Greek workers. Their demands were met.

* In 1998, about 200 immigrant farm hands, mainly Albanians and Romanians, in the village of Agios Georgios, northern Attica, went on strike. They demanded an eight-hour workday and wage increases. Their demands were met six days later. It was the first ever strike staged by immigrant farm workers in Greece.

ATHENS NEWS , 16/11/2007
 
Evo i od mene jedan zanimljiv članak, za ovu odličnu temu:

Ako iz delte Nila zaplovimo prema severozapadu preko Sredozemnog mora, prvo što ćemo spaziti od Evrope biće istočni rt Krita. Iza njega naći ćemo razasutu grupu malenih ostrva, Kiklada, a malo dalje kopno Grčke, naspram Male Azije preko Egejskog mora. Za arheologe egejski nije samo geografski pojam, oni su ga prihvatili da označe civilizacije koje su cvetale u ovoj oblasti tokom 3 i 2 milenijuma pre n.e., pre nego sto se razvila grčka cililizacija u užem smislu.
Ima ih tri, tesno povezane, a ipak jasno odvojene jedna od druge: kritska, nazvana minojskom po legendarnom kritskom kralju Minosu; civilizacija malenih ostrva sjeverno od Krita (kikladska), i civilizacija grčkog kopna (heladska). Svaka od njih je opet bila podeljena u tri faze, najstariju, srednju i najmladju, koje odgovaraju, veoma grubo uzeto, Starom, Srednjem i Novom Carstvu u Egiptu. Najznacajniji ostaci i najveća umjetnička dostignuća su iz druge polovine srednjeg i iz najmladjeg perioda. Pre sto godina egejska civilizacija bila nam je poznata samo iz Homerovih priča o trojanskom ratu u Ilijadi i iz grčkih legendi o Kritu. Najstarija iskopavanja (Heinricha Schliemanna tokom 1870. Godine u Maloj Aziji i u Grčkoj, sir Arthura Evansa na Kritu nešto pre 1900) bila su preduzeta zato da se utvrdi činjenično jezgro tih priča. Od tada je izneto na svetlost dana mnoštvo izvanrednog materijala mnogo više nego sto bi se očekivalo prema književnim izvorima, ali naše poznavanje egejske civilizacije je i sad mnogo ograničnije nego naše znanje o Egiptu ili starom Bliskom istoku. Na nesreću, u tumačenju arheoloskih svedočanstava dosad nismo nikako mogli da se pomognemo pisanim dokumentima Egejaca. Na Kritu je sistem pisma bio stvoren negde oko 2000.godine pre n.e., a kasni oblik tog minojskog pisma, nazvan linearni B, koji je oko šest stotina godina kasnije bio u upotrebi i na Kritu i na grčkom kopnu, nedavno je dešifrovan. Jezik linearnog B pisma je grčki, ali to očigledno nije bio jezik koji se pisao minojskim pismom pre XV veka pre n.e., tako da nam ta veština čitanja linearnog B pisma ne pomaže da razumemo ogromnu masu starijih minojskih natpisa. Štavise, tekstovi pisani linearnim B pismom su u najvećoj meri spiskovi inventara palata i administrativni izvestaji, koji otkrivaju malo podataka o istoriji i religiji naroda koji ih je ostavljao. Medju mnogim čudnim osobinama egejske umetnosti najviše nas možda zbunjuje njena svežina i neusiljenost, te zahvaljujući njima zaboravljamo koliko malo znamo o njenom značenju.


pic1.jpg



slika: (Divokoza u skoku, oko 1500 p.n.e.)
 
Uprkos činjenici da Hanja i drugi veliki urbani centri regije neizbežno vode ka modernom, tehnokratskom i kosmopolitskom načinu života, i dalje čuvaju elemente koji čine kulturnu fizionomiju kritske moderne tradicije. Slavlja i praznici, dnevne aktivnosti i bogata umetnička produkcija, koja stvara tradiciju, to je ono što Krit vezuje sa njegovom prošlošću i nasleđem.


Većina stanovnika Krita, naročito oni koji žive u gradovima i selima u unutrašnjosti pridržavaju se običaja i tradicije.

U Hanji, naročito u brdsko-planonskim i planinskim selima čak i danas se mogu sresti mnogi stariji Krićani sa tradicionalnom nošnjom (Stivania - specijalne čizme, Kilote - specijalne pantalone, crne muške košulje i kerčif - marama za glavu).

S druge strane Krićanke više ne nose tradicionalnu nošnju, iako starije generacije insistiraju na nošenju crnine i nošenju marame. Ovde su, tesne veze između porodice i rođaka, starih tradicija, muzike i pesama i dalje sačuvane, više nego u bilo kom delu Grčke.

Viola, lira i flauta, ostaju karakteristični instrumenti, kritske igre.Kao najpopularnija domaća hanjska igra ‘’Sirto’’ (prvi put je izvedena u Kisamosu, Lusakis) i dalje se igra u svakoj prilici. “Madinade” i “Rizitika” izvode se na svim proslavama.

Zanimanja koja su nestala na drugim područjima na Kritu su podnela zub vremena. Mogu se zapaziti stari načini uzgoja koji su korišćeni pre nekoliko vekova,stočari prave sireve koristeći iste jednostavne, ali efikasne, aparature, kočijaši u luci Hanje, obućari. Muzeji folklora,u Gavalahori i Lusakisu,poseduju domaću kolekciju,koju su spasili i skupili veliki broj antikviteta iz seoskog kao i iz urbanog života iz perioda koji se završio.



2005996554376903573_rs.jpg
 
Naišla sam na jedan zanimljiv putopis....


Krit je najveće grčko ostrvo otprilike veličine Bačke. To je ostrvo sa specifičnom klimom, koje se nalazi na nesto više od 200 kilometara od Afrike. Klima je izuzetno lekovita,a dosta Evropljana odlazi tamo da živi;posebno srčani bolesnici. Ostrvo obiluje ostacima starih kultura. Tu su pre svega palata u Knososu od kralja Minosa,koju preporucujem samo istorijski "potkovanim" turistima,jer sem sto ćete potrošiti oko 15 maraka na ulaznicu,nema ništa specijalno da vam pokaže ili pruži,sem da sebi kažete da ste i tamo bili. Ostrvo obiluje starim tvrđavicama,crkvama svih vera i spomenicima, a najbolja uputstva i besplatne mape i brošure cete dobiti u nekom od TOURIST OFFICE biroa koji se nalaze u centru svakog većeg mesta.



Što se tiče "kupačkog" dela ostrva,Krit obiluje hiljadama plaža,od kojih su neke izuzetno gusto posećene,sa ležaljkama,terenima za volleybeach, a bezbroj ih je bez ikoga na njima,gde možete da odete kolima ili motorićima koji su dosta jeftini,a skoro novi i dosta brzi,a uz to pružaju specifičan "feeling". Jedna od atrakcija koju ne biste trebali da propustite je najveća bašta palmi u Evropi u Vai-u, koja se nalazi na samoj plaži,a pored je odmah i plantaža banana,gde možete odmah i da kupite koji kilogramcic. Do Vai-a se dolazi najbolje rent-a carom ili motoricima,dosta je udaljen od većih gradova i nalazi se na samom istočnom kraju ostrva do koga dolazite uskim planinskim putevima preko visokih serpentina,ali divnim pogledom na more.

Jedina stvar na koju treba obratiti pažnju su tuševi, kojih jednostavno na plaži nema,nego se posebno naplaćuju stotinak metara dalje, pored parkinga. Kada i ako već odete za Vai,jedno mesto koje se nalazi tik uz put,a koje ćete zapaziti sigurno po atraktivnosti je Dionis(Dionysos). Obavezno svratite,da biste shvatili da vaše mesto iz mašte ipak postoji. Dionis je mesto ili naselje ili seoce,novo izgrađeno i završeno pre 3 godine, u planinskim zabitima odmah iza Sitie. U njemu se nalaze pastelno obojene kuće i stanovi sa izuzetnim arhitektonskim rešenjima i dizajnom, čiju izgradnju su finansirale velike Grčke i multinacionalne kompanije(jedna od kompanija je i vlasnik grčkog AEK-a). U sredini mesta se nalazi tvrđava po uzoru na stare kraljevske objekte na Kritu,gde se nalaze prodavnice,2 bazena,gostuju poznati pevači...Niže,(Dionis je rađen na padini,tako da svemu daju posebnu draz ti nivoi na kojima se nalaze građevine)se nalazi reka-bazen dužine otprilike 150 metara, ispresecan mostićima i napunjen morskom vodom.




Odmah ispod se nalazi i plaža sa palmama i izuzetno čistom vodom. Tu vam je uključena kablovska TV ,osvetljenje mesta koje se solarno puni tokom dana,a uveče automatski uključuje, ISDN priključak,obezbeđenje objekata non-stop, klima-uređaj,terasa,bašta ispred kuće kroz koju teče automatski sistem za navodnjavanje, korišćenje bazena,terena za tenis,odbojku...

Ukoliko imate decu ili želite da se i vi tako osećate obavezno morate da posetite AQUASPLASH ,najveći vodeni zabavni park u Evropi. Bezbroj tobogana,mračnih cevi kroz koje se vrtoglavo na gumi obrušavate uz krike vas ili ostalih turista iz celog sveta. Tu su i objekti za ishranu slični Macdonaldsu, prodavnice suvenira, majica... Barovi i mnoštvo ljudi koji razdragano viču. Tobogan kojim "letite" brzinom od 100 km/h i progutate 100 litara vode do dole,tobogani koji kreću sa visine od 50 metara,bazeni za talasima,jacuzzi... Šou-program i ludnica zajedno!!! Sem ovoga postoji i AQUALAND isti kao predhodni park, ali malo manji.

akvasples2.jpg




Ako ste mladi,a uz to i više nego "ludi" onda za vas nema druge nego otići uvece u Maliu. Malo mesto,ali velika i luda zabava,gde se živi 200 na sat. Malia se nalazi na pola puta između Herakliona i Agios Nikolaosa i predstavlja za Grčku isto što Ibica za Španiju. Pakleno veče sa prizorima koji su vise nego ekstremni. Svi su na "dopu",neki od alkohola,neki od ekstazija i sličnih sredstava,a neki prirodno. Glasna muzika,svlačenje odece u zanosu,igranje duž ulice,vika,prskanje penom i razno sto nije za ovaj sajt. U svakom slucaju,ako ste poklonik svega nabrojanog,zabava vam je zagarantovana.


Sušta suprotnost ovome je Agios Nikolaos, mondensko mesto,gde kao da je vreme stalo. Posle 23 časa uveče jednostavno nema vise zivota ni na ulicama,ni po kaficima i restoranima. Mesto je više nego li mirno i nekako u porodičnom duhu i za starije osobe,kako po objektima za opskrbljivanje,tako i po tipu kafića i restorana. U sredini mestašca se nalazi jezerce koje je spojeno sa otvorenim morem malim kanalčićem sa mostićem. Uveče pirka blagi povetarac i osvežava preplanulu kožu suncem nagorelu. Divan pogled se pruža sa terasa kafica iznad samog jezerceta. Preporučujem uvece jedan mali koji se dosta teško nalazi negde gore iznad jezera,a mislim da se zove Cafe Cafe sa ljubaznom poslugom u koji može da stane desetak ili nesto više ljudi, ali u kome možete da pijete kaficu i oranžadu dok vam se pruža predivan pogled na ceo Agios.
 
A evo malo i o divljoj prirodi stanovnika Krita, kao što je Galini već pisao....


Najviđenije ličnosti grčkog ostrva Krit su u potpisale deklaraciju protiv tamošnjeg običaja upotrebe oružja pri međusobnom "sređivanju računa". Potpisivanje deklaracije u najratobornijem kritskom selu Anoja - u koje policija inače ne ulazi, bila je inicijativa najpoznatijeg Krićanina - osamdesetogodišnjeg kompozitora Mikisa Teodorakisa. Ideju je pod pokroviteljstvom Vlade Grčke sproveo ministar javnog reda Jorgos Vulgarakis, takođe Krićanin. U deklaraciji piše da običaj nošenja i upotrebe oružja potiče iz vremena borbe za slobodu i nema mu mesta u slobodnoj i demokratskoj Grčkoj. Iako zabranjena, krvna osveta je i sada svakodnevica na Kritu, čiji se mnogi muški stanovnici ne odvajaju od oružja koje nose bez dozvole i smatraju "delom odeće". Iako ima i topova i teških mitraljeza, uobičajeni porodični arsenal Krićana su pištolji i lovačke puške. Razne vojničke puške, "kalašnjikovi" i drugo automatsko oružje su realtivno novi na Kritu, gde su stigli švercom, tokom sukoba u bivšoj Jugosalviji 1990-ih i anarhije u Albaniji.

A evo i relativno nova vest, od pre dve nedelje...

Greek police retreat after ambush by Cretan drug gangsters
By Daniel Howden in Athens
Published: 12 November 2007

The ambush was not wholly unexpected. More than 40 armed police officers arrived at the Cretan mountain village of Zoniana in a convoy of a dozen vehicles. But even they were shocked by the force of the response as at least 20 gunmen opened fire on them with Kalashnikov assault rifles before they could pass the first houses in the village.

The one-sided gun battle lasted a matter of minutes as the police who had come searching for drugs withdrew with three officers wounded, one seriously.

What the firefight has achieved is the lifting of a veil of silence surrounding Zoniana that appears to have been at the centre of a lawless mini-republic controlling orchards of cannabis plants, drug dealing, protection rackets and armed robbery from a mountain base among the olive trees and the shepherds.

Crete has long been famed for its independent streak. It has the highest gun ownership rates in the European Union and even a high profile weapons amnesty, led by the composer Mikis Theodorakis, who was born on the island, has failed to end Cretans' love affair with guns.

However, the lax attitude to law enforcement and the culture of non-co-operation with the state appears to have spawned a criminal enterprise in the mountains that the rest of the island can no longer tolerate.

Last week, the Greek Prime Minister Costas Karamanlis was forced to give assurances in parliament that the law does apply even above sea level in Crete: "We will no longer tolerate behaviour outside the law – the law applies to everyone and will be enforced for everyone," he said.

The ferocity of the ambush on the local police unit prompted authorities to fly in 75 officers from an elite unit in Athens who have succeeded where none of their colleagues had previously by maintaining a presence inside Zoniana for six consecutive days. Despite being home to more than 1,600 residents, neither Zoniana or any of the other villages – all within an hour's drive of the tourist resort of Rethymnon – has a police station. The bullet-ridden signposts that mark the entry and exit to the village make it clear that the law is not welcome.

By the time the main force of police arrived at the village on 7 November, up to 200 local males had disappeared and hundreds of hectares of cannabis plants had been removed from earth among the olive orchards where police sources say they were located to make use of the natural camouflage.

So far, 14 arrests have been made and a torrent of evidence from stolen cash machines to explosives has emerged to reveal the extraordinary lives led by many of the villagers.

A local man who claimed to police that he was a shepherd was found to have more than ¿1.5m (£1m) in his account. Local media claim the initial raid was prompted by the arrest of a man from Zoniana who was picked up driving a new Porsche and stated his profession as builder. Unconfirmed reports stated that the unnamed man had up to ¿6m in the bank.

On Friday, police were confronted by angry local men in who demanded the police presence be removed from the village immediately. A school has been closed until the police withdraw.
 
Evo jedan tekst iz Wikipedie

Крит - Crete (гр: Κρήτη - Kriti; лат: Candia; тур: Girit) је острво у Средоземном мору на крајњем југу Грчке. Чувен је по тзв. Минојској цивилизацији и палати у Кнососу. Највећи град на острву је Ираклион.


Истраживањима обављеним током ХХ века дошло се до сазнања да су у II миленијуму п.н.е у базену Егејског мора постојале цивилизације развијене попут Египатске, Вавилонске и многих других. До насељавања земаља Егејског мора дошло је почетком доба неолита тј. око VII-VI миленијума п.н.е., на шта указују пронађени остаци многобројних насеобина и гробова из тог доба.

Привредну основу родовских заједница представљале су сточарство и земљорадња. Према археолошким налазима неолитске родовске насеобине састојале су се од колиба прављених необрађеним каменом и биле су квадратног облика.

Почетком трећег миленијума п.н.е људи су били упознати са употребом бакра, а касније и бронзе, што је убрзало развој производних снага. Најстарије изражевине од бакра воде порекло крајем IV и прве половине III миленијума п.н.е.

У III миленијуму п.н.е критско друштво било је на већем ступњу развитка у односу на друштво континенталне Грчке и острва Егејског мора. Од најстаријих времена био је познат по плодности земље и богатим шумама. Критске висоравни биле су погодне за развој земљорадње и сточарства. Становништво се бавило риболовом и трговином са околним земљама. У другој половини III миленијума Крићани су још више развили своју трговину, тргујући са Египтом на југу, Кикладским острвима на северу и највероватније са земљама Месопотамије на истоку. Грнчарство је такође било веома развијено. Најгушће је била насељена јужна обала острва о чему сведоче многобројне родовске костурнице. Критско друштво из тог доба карактерише развијено родовско уређење. Издвајање приватне својине појединаца изазвало је прва социјално-економска раслојавања. Крајем III миленијума п.н.е дошло је до померања становништва у централне и северне делове острва.


Почетком II миленијума п.н.е започет је процес образовања класног друштва одн. распад првобитне друштвене заједнице родовског уређења. Процес образовања наследне краљевске власти започет је око XXI - XX в.п.н.е. Имовинска неједнакост је почела бити приметна. Куће сиромашнијих биле су мале, скромне и збијене једна уз другу док су код богатијих биле веће и удаљене једна од друге. Крит у периоду од XX до XVIII века п.н.е није био јединствена држава. Често су се водили ратови владара појединих области. Најмоћнији били су владари Кнососа и Фестоса.

У XVIII веку п.н.е. низ насеља и краљевских палата било је разорено. О разлозима за то постоје подељена мишљења научника. Једни сматрају да се то десило услед честих земљотреса док код других преовладава мишљење да је у питању била најезда азијских племена Хикса. Свакако да су порушена насеља касније била обновљена. Исти је случај и са палатама.

Почетком XVI века п.н.е владарима династије Кнососа пошло је за руком да завладају целим Критом. То је било доба највеће моћи Крита. Критско друштво је достигло велики напредак у економском и социјалном развоју. Порастом производних снага занатство се одвојило од пољопривреде, дошло је до унапређења размене добара а поморска трговина је била у великом успону. Мењала се и социјална структура друштва. Дошло је до поделе друштва на класе али ипак са карактеристикама првобитне заједнице. Сиромашни и занатлије бивали су експлоатисани од стране владајуђе аристократије што је условило постепен развој првобитног ропства које је ипак и даље имало патријархални карактер. Све те промене довеле су до јачања централне власти. Критски краљеви (династије из Кнососа) ширили су своју монархију на рачун суседних територија. Освојена су Кикладска острва а могуће и Атика. О томе сведоче предмети критског порекла као и споменици критског писма нађени на територијама ван острва. Крићани су по свему судећи имали јаку флоту, вероватно прву најјачу у историји чим су успели да загосподаре читавим Егејским морем. Копнену војну снагу сачињавала је пешадија која је била наоружана луковима, копљима, мачевима и ножевима. Заштитна опрема им је била шлем и штит. У борбеним колима возили су се војне старешине и владари.

Основа критске економике била је и далје пољопривреда. Употребљавао се плуг а поред осталог гајила се пшеница, јечам, маслина, грожђе итд. Развијено је било и сточарство а од највећег значаја био је узгој крупне рогате стоке. Усавршена је обрада метала (бронза), развило се грнчарство (појава грнчарског кола), обрада дрвета, каменорезачки и ткачки занат, јувелирство. За развој заната и трговине велики значај имао је сувоземни и поморски транспорт (грађени су путеви између градова а превоз се вршио колима са четири точка или лаким двоколицама са коњском запрегом). Такође је било развијено морепловство. Јачале су економске и културне везе са Египтом. Према неким научницима Крит је у XV веку п.н.е. био политички подчињен Египту. Културни утицај, у том периоду са тим тада великим и јаким царством на југу био је обостран. Он је опао крајем XV века п.н.е. због допремања великих количина робе из копнене Грчке.

Критски градови већином су се налазили на извесној удањености од саме обале. Главни град Крита у II миленијуму п.н.е. био је Кносос. Други значајни градови били су: Тилис, Фестос, Гурнија, Хагија-Тријада, Малија, Закрос и Мохлос.

Око 1400. године п.н.е. развитак критске државе био је изненада прекинут. Раније се сматрало да се опет радило о страшном земљотресу, али новија истраживања показују да дворци и насеља била између осталог и спаљена што указује да су страдала неким непријатељским нападом споља. Претпоставља се да су критску моћ у својим походима сломили Ахајци. Преживело становништво је овога пута у мањој мери обновило своја порушена насеља и дворце и почело се селити у западни део острва. Од средине XII века п.н.е. острво Крит је подпало под утицај континенталне Грчке. Део становништва је мигрирало на исток у Малу Азију, остали су се асимилирали са надирућим племенима чија културна, економска и социјална достигнућа далеко да су била на нивоу Критске цивилизације. Спрва су Критом завладали Ахајци, а касније Дорани чије становништво је касније преовладавало на Криту.
 
Evo jedna reportaža - turistička razglednica iz lista '' Danas ''

Ostrvo bogova, kraljeva i umetnika

Grčka ostrva su jedinstvena i za mnoge predeli iz snova. Krit je na krajnjem jugu Egejskog mora, najveće po površini grčko ostrvo. Ostrvo gde je rođen Zevs. Strme obale, dugačke plaže, miris borovih šuma, idilična sela sa belo okrečenim kućama prošarana bršljanom i svećem, živopisne luke sa malim plavim ribarskim čamcima, restorani sa šarenim nadstrešnicama i suncobranima samo su mali delić lepote ovog ostrva.
Heraklion je glavni grad Krita. U njemu se rodio i živeo Micotakis autor već klasičnog dela Grk Zorba, ali mnogo poznatiji kao borac za ljudska prava. Na njegovom groblju koji je na brdu iznad Herakliona piše: "Ne nadam se ničemu, Ne plašim se ničega, Slobodan sam."
U blizini glavnog grada nalazi se Knosos. To je nekad bio centar minojske kulture koja je starija i od Mikene. Legenda kaže: ovde je kralj Minos, zbog ubistva sina, sazidao palatu sa lavirintom u kome je boravio Minotaur, čudovište kome su svake godine prinošene žrtve.
Ako pominjemo legende, valja otići i do Zevsove pećine. Između stalaktita i stalagnita nalazi se jezero u koje treba baciti novčić i poželeti želju. Ako vam želje do sada nisu bile ispunjene na raznim, isto ovako atraktivnim mestima, onda ovde očekujte čudo - Zevs je vrhovni bog.
Sigurno ste umorni od silaženja u pećinu pa bi bilo dobro da se prošetate i odmorite na visoravni Lasiti na kojoj je nekad bilo mnoštvo belih vetrenjača. Tu u hladu neke kamene terase, popijete rashlađeno belo vino iz ovog kraja.
Duh i mentalitet Grčke sigurno nećete osetiti u Hersonisosu koji je nadomak glavnog grada, jer je to gradić pravljen po svim mogućim željama turista. Hoteli su luksuzni, sa velikim bazenima, sa terasama koje gledaju na more. U večernjim satima sve trepti i blješti od raznih svetlećih reklama restorana, kafića i izloga luksuznih radnji. Trotoara ponegde i nema jer su ih zauzele garniture obližnjih restorana. Na ulici vas zaustavljaju zgodni momci (obično su iz naše zemlje), koji dele propusnice za noćne klubove u okolini. Najlepše je ipak šetalište pored mora gde se čuju samo talasi, tiha muzika iz restorana i gde vam put osvetljavaju svetla čije obrise vidite na površini vode.
U blizini, između drveća smokve, nara i maslina, gde se samo zrikavci čuju nalazi se mala kuća velikog i slavnog El Greka. U kući su slike i atelje ovog slikara. Tu se mogu kupiti i njegove reprodukcije.
Krićani su ljubazni, veseli i predusretljivi ljudi. Iako je lumpovanje uz razbijanje tanjira davno prošlo, ipak se možete lepo provesti u nekoj taverni uz buzuki.
Nemojte propustiti priliku da vidite Krit. Možda zapamtite te dane za neka buduća vremena, dok u vašoj omiljenoj fotelji razmišljate o sreći. Sonja Manasijević

periskop1_2.jpg
Agios Nikolaos
 
Evo još jednog putopisa iz Kluba Putnika ....

Volim Grcku!
Kad se nje setim uvek pomislim na more, sunce, masline, feta sir, lepe (male) ljude, bogatu mitologiju i Olimpijadu. Oduvek mi je bila zelja da gledam Olimpijske igre uzivo, ali do sad nisam uspela da se organizujem.
A tako je dobra ta ideja koja je vazila u staroj Grckoj - Dok traju igre, staju ratovi!!!

Ovo je pricica o najvecem grckom ostrvu, koje obiluje divnim plazama, bujnom vegetacijom i dobrim provodom. Pretpostavljam da je svako ostrvo posebno i zato zelim sve da ih posetim pre nego donesem sud gde je najlepse.

I tako...u avgustu ove godine, posle malo premisljanja i lutanja po agencijama odlucismo da se zaputimo na Krit. Bese to dobra odluka!

Na Kritu su najpoznatiji - glavni grad Iraklion i drugi po velicini - Hanja. Za prvi kazu da je prepun mladjanih Holandjana i Engleza i da je sve predodredjeno njima. To nas je odbilo. Hanja je zanimljivija ali je luka pa nema plaza.

Tu se mi po preporuci uputismo u Platanjas, seoce 12 km od Hanje. Posto smo resili da iznajmimo rent-a-car i obidejmo ostrvo, to nam nije predstavljalo problem.
Platanjas ima fenomenalnu dugacku plazu kojim je spojen sa ostalim mestascima uz more. Odmah pored, prema Hanji je Agia Marina.
I tako, kad se probudite, ujutru ili popodne, odete na plazu uz koju su obavezno kafici sa dobrom muzikom i restorani sa jos boljom klopom. Grcku musaku i giros jednostavno morate da probate.


Mi smo vreme najvise provodili u Agia Marini, na plazi Costa costa. Plaza je nastavak ove velike, ali je nekako ususkana, a uz nju se nalaze zanimljivi kafic i restoran.

Na plazu dolaze samo mladi, pusta se super muzika, a kad vam malo dosadi plivanje neizbezno je da se oprobate u cuvenom dobacivanju lopte reketima. Iz dana u dan mozete da gledate kako se neki turisti razvijaju u prave sampione. Jeste da sam dobra u raznim oblicima 'reketiranja' moram da priznam da u ovom nisam dostigla sampionsku formu. Ali cim nabacite malo vise peska na sebe, bacite se u more (kao za loptom) i igrate sve bolje i bolje :)

Tek smo posle par dana culi da im je ovo bas popularna plaza i da za nju retko znaju turisti nego dolaze uglavnom Grci, mahom iz Atine i Soluna. Jako su druzeljubivi, komunikativni i pozitivni. Bas ono sto vam je na odmoru od ljudi i potrebno.

Uz plazu, danju obavijen platnom, a nocu otvoren za javnost je i fenomenalan nocni klub - Destil.

Deo uz plazu je otkriven, i tu je mirnija varijanta. A drugi deo je natkriven i tu je nocu zurka non-stop. Muzika je strana rok i pop, a zavrsava se sa grckom kad svi vec poskacu. Uvek su tu pesme grcke 'kraljice popa' Ane Visi i u zadnjih par godina najpoznatijeg pevaca Hadjijanisa. Ako vam je drag ovakav provod, stvarno cete uzivati. Jos da kazem da je prostor ogroman, da je fenomenalno sredjen, sa puno sankova, lampiona, separea, jastuka, barskih stolova i stolica...i naravno VIP delom (sa pretpostavljam prisutnim nekim bogatijim lokalnim individuama).

A da vam ne pricam da je toliko poseceno da vam ispred kluba uzimaju kljuceve od kola da bi ih parkirali kao sardine a daju vam broj koji po izlasku ponovo trampite za kljuc. I ne samo to, uvek je neko na ulici da vam signalizira da li idu neka kola koja ce vas omesti pri skretanju, da vas uputi na obliznji zavuceni parking ako na ovom ispred kluba nema mesta, da vas uputi na prazno mestui i posle pri izlasku da pogleda da li cete bezbedno skrenuti na glavni put. Fenomenalna organizacija.

Jos nesto, na plazama su konobari sa nekim digitalizovanim uredjajima kojim komuniciraju sa sankom, naruce vam pice i odsetaju dalje, a posle par minuta bas za suncobran sa vasim brojem stize osvezenje. Verujem da je ovo praksa jos na mnogim mestima u svetu, ali ja sam se iskreno prvi put sa tim susrela i odusevila.

Ako pored mnogobrojnih restorana na plazi i po mestascu resite da ipak malo vise uzivate u hrani i ambijentu, moja preporuka, kao i vecine koji su ovde bili je restoran Milos.

Meni su se mnogo svideli ovi aranzmani od paradajza, mada ima i rezbarenih lubenica, saranih jaja i raznih drugih zanimljivih etno ukrasa. Posle klope dobijete ona mala picenca (uzo) i korpu voca za osvezenje. Voce se u stvari dobija bukvalno u svakom restoranu, od onih na plazi, do onih ekskluzivnih, i to najcesce lubenica koja pogotovo po suncu neizmerno prija.

Obavezno je koji put posetiti i Hanju, sladak lucki gradic sa uskim ulicama, slatkim radnjama i zivopisnim starim gradom, koji nije tvrdjava, kao kod mnogih priomorskih, nego je vise u fazonu Venecije.

A ako ovde dodjete uvece u grad, trebace vam puno srece i vozackog iskustva da kroz uske ulicice i parkirana kola koja svuda strce pronadjete mesto i za svog cetvorotockasa.

Ali, uvece kad dodjete obavezno posetite najpoznatiji kafic u gradu - Sinagogi. Malo je zavucen u nekoj ulicici, ali je blizu stare luke pa pitajte nekog.

To je cini mi se jedna stara srusena sinagoga kojoj su zidovi do pola ostali citavi i koja je ukrasena raznim slikama, cupovima i detaljima tako da je ambijent nestvaran.

Nisam za to da se bogomoljama menjaju namene, ali pretpostavljam da ova nije mogla da nastavi sa svojom svrhom tako da je bar nadjen drugi nacin da se ljudi u njoj okupljaju i druze.

Toliko za sad o mom provodu na ostrvu.

Nastavak sledi...
 
Za zaljubljenike drevne Grčke i kritske civilizacije, ali i za neinformisane, za one koji žele da utole žeđ za znanjem istorije, Hanja nudi jedinstven put kroz vreme....


Osim drevnih Minojskih ostataka i istorijskih otkrića širom drevne Kidonije koja se nalaze ispod današnje Hanje, postoji još dosta gradova klasične drevne Grčke i rimskog sveta koji se pojavljuje u svakom ćošku regije istočno od Hanje. U blizini sela Megala Horafia, visoko je smeštena drevna Aptera. Osnovana je na istaknutom mestu gde se nadvija poput kule iznad zaliva Sude i kotline Armeni sa uzdižućim zagorjem planinskog venca Belih planina na jugu. Grad je procvetao u helenističkom periodu (330 – 68g. p.n.e) podpao je u ruke rimskih osvajača gde se ponovo našao u cvatu. Danas, posetioci mogu videti samo deo helenističkih stubova obrubljenih na brdu i mnogo ruševina koje datiraju iz doba rimske vladavine, sa vodenim rezervoarima i vrućim izvorima. Drevnost je predala svoje mesto vizantijskom carstvu, dok je Aptera prešla u sveti manastir Patmos.

Turska vladavina je sledila Vizantijsko carstvo, koje je osetno bilo jače, kao rezultat nametnutog prisustva Kule na severnom delu brda koje se nalazi iznad tvrđave Idžedin. Idžedin, čuvar luke Suda, je građevina koja sarađuje sa venecijanskom tvrđavom Suda, strateški lociranom preko, da bi branila zaliv.

Zapadno od Hanje i južno od Kisamosa je drevna Polirinija, još jedan drevni grad Krita, osnovan na impresivnoj lokaciji, osnovana na dominantnom položaju iznad dolina i zaliva Kisamosa. Danas su još uvek sačuvani elementi iz grčkog i rimskog perioda, mada je dopunjeno sa zidinama utvrđenja iz vizantijskog perioda. Na najzapadnijem delu, blizu jedne od najlepših plaža oblasti, nalaze se ostaci drevne Falasarne. Moćni helenistički zidovi su obezbeđivali grad, koji je imao utvrđenu luku koja je bila jedna od najjačih piratskih i pomorskih centara Krita. Metelus ga je totalno uništio 68 g. p.n.e i nikada ponovo nije bio okupiran. Četiri odbrambena tornja luke će odvratiti posetioce. Utvrđenje koje je zahvaljujući tektonskim pomeranjima zapadne obale Krita, tokom davnina, je sada oko 6,5 metara iznad nivoa mora i 100 metara daleko od obale.


Do drevnog Lisosa može se doći brodom iz Paleohore ili Suje, ili peške na oko sat vremena od Suje prelaskom živopisnog klanca uzdižući se na malu visoravan koja se spušta u lisoski zaliv. Lisos je igrao važnu ulogu kao religiozni centar i organizovao okolne gradove Hirtakinu, Eliro i Taru u konfederaciju Orio.

Danas, se mogu videti i ruševine Asklipiosa po kome je bila poznata, veličanstveni mozaični podovi i mnoge rimske grobnice.

Arheološki ostaci mogu biti viđeni na mnogim drugim mestima regije Hanje, kao drevna Minoa u Marati na Akrotiriu, hram Diktine iz Menje, helenistički ostaci Roka, rimske rezidencije sa mozaičnim podovima u Kisamosu, Posejdonovo sklonište u Ciskiana, drevni Eliros u Rodovani i drevna Tara na izlazu klanca Samarie.

1540056444_1a1089e03c.jpg


Predivan zaliv Suda slikan sa brda iz pravca sela Drapanos.....


DSC02656.JPG


I na žalost, surova stvarnost.....posle Arapa, Venecijanaca, Turaka, danas ulaz u zaliv kontrolišu novi osvajači - Amerikanci. Naime, u Sudi se nalazi najveća i najvažnija NATO baza u Grčkoj i na celom Balkanu...
 
I na žalost, surova stvarnost.....posle Arapa, Venecijanaca, Turaka, danas ulaz u zaliv kontrolišu novi osvajači - Amerikanci. Naime, u Sudi se nalazi najveća i najvažnija NATO baza u Grčkoj i na celom Balkanu...

Nekada davno, ovaj posao je obavljao Talos, bronzani div koji je bio čuvar Krita. Bio je nenaoružan, ali je pridošlice dočekivao bacanjem ogromnih kamenih gromada na brodove. Jedan od onih koji je iskusio njegovu snaguu bio je i Jason sa Argonautima... Inače, Talos je imao jednu jedinu venu koja se pružala od vrata do gležnja i na svom kraju je bila zaptivena bronzanim klinom. Mit kaže da je Talos skončao tako što ga je mitska veštica Medeja omađijala, a zatim izvadila brozani klin i ispustila krv...

Skoro sam čitao neki vodič koji sam doneo sa Krita, pa mi se ovo učinilo kao simpatična paralela...
 
Da dopunim....

Talos kako su ga zvali Grci, ili TALON na kritskom dijalektu je bio div od bronze koji je imao zadatak da čuva lepoticu Europu, koju je vrhovni bog Zevs zaveo kada se preušio u belog bika.....Njihov sin je bio Minos, legendarni kralj Krita i osnivač kritske civilizacije ....

Talos je po legendi obilazio tri puta dnevno celu obalu Krita.
Inače, ako već govorimo o kritskom dijalektu, Talos je ekvivalent Heliosa, odnosno sunca.
Krićani su ga zvali Talon, zato što je bio od bronze i sunce se tako jako reflektovalo o njegovo telo, da nisu mogli da gledaju u njega. Zato su ga nazvali Talon = Sunce ....

Eto toliko za ovaj put, da ne preteram ....


600px-Didrachm_Phaistos_obverse_CdM.jpg


Div Talon (Talos) sa Krita
 
Morfologija predela i položaj Krita u centru Mediterana ima direktan uticaj na klimu regije, koja je okarakterisana kao blaga mediteranska sa suvim toplim letima, sa 70% osunčanih dana godišnje.


Zima je blaga, i vreme od novembra do marta se karakteriše kao hladno, ne ledeno, ali vlažno. Beli snežni pokrivač može često biti viđen kako pokriva vrhove područja Belih planina od početka novembra i traje sve do kraja maja, ali retko može biti zapažen u dolinama.

Vreme u aprilu je nežno i prijatno i retko se dešava da Sunce zameni iznenadna lagana kiša.

U oktobru retko pada kiša, vreme je i dalje toplo i blago i kupanje u moru je i dalje prijatno.

Maj i septembar su obično sunčani, ali ne preterano topli. Leto je ipak dosta toplo i suvoparno sa junom i julom kao najtoplijim mesecima godine bez padavina.

U brdovitim i planinskim regijama ove oblasti temperature su niže dok su na južnim obalam i unutrašnjim dolinama ostrva takođe povećane temperature. Još jedna važna osobina ove regije je činjenica da temperatura mora južne obale tokom zime je skoro ista kao temperatura mora severne Evrope tokom leta, tako da je, zimsko kupanje postalo popularno tokom poslednjih godina.
Morfologija i klima ostrva čine zemlju idiličnom gde vlada prirodni balans bez i malo monotonije.

Regiju sjedinjuju visoki i oštri planinski predeli sa plodnim dolinama, velikim lukama sa neobičnim zalivima, sneg i kišu sa bogatom sunčevom svetlošću. Neosporno može biti okarakterisana kao “ostrvo Makaresa” ili “Raj” po rečima drevnih Grka.
 
Nasla sam za sad samo u jednoj agenciji. Cene su negde oko 500 evra po osobi sa prevozom. Za Olimpic II nemam cenu.
Dakle, isla bih u junu (muz, dete 3 godine i ja) 10 dana.
Ako je neko bio da udeli neki komentar, koju sliku...
 

Back
Top