KRETANJE NE POSTOJI

Ljubo2

Iskusan
Poruka
5.532
Stavimo čeoveka na stolicu da sedne i postavimo pitanje da li čovekovo kretanje postoji? Naravno, odgovor će da glasi da be postoji. Postoji samo čovek koji sedi. Čovekovo kretanje bi postojalo samo u slučaju kada bi mogli da opazimo istovremeno i čobeka koji sedi i njegovo kretanje, koje se kreće odvoojeno od čoveka koji sedi. A to, niti je logično, niti je moguće.

Zatim recimo ćoveku da istane sa stolice i da počne da se kreće. Pa se upitajmo da li sada čovekovo kkretanje postoko? Odgovor će opet da bude negativani, Gasiće da ne postoji nikakvo čovekovo kretanje, Već da sada postoji samo čovek kao kretač koji se kreće. Isto kao što je i ranije , dok je čovek sedeo, postojao samo ćovek koji sedi, a ne čovekovo sedenje.

Možda će ova tema na prvi pogled da izgleda besmislena, ali šta ako po ovoj logici, po kojoj kretanja ne može da bude bez kretača, dođemo do zaključka da ni čovek ne postoji, jer i ceo njegov organizam je sačinjen od kretanja čestica i polja energije koja se kreće. I da čovek nestaje kao da ga nikad nije ni bilo, kad te čestice i polja u njegovom organizmu prestanju da se kreću i rade.

A da je problem još i mnogo veći, tu je i činjenica da su i čestice i polja od kojih se sastoji i čpvekovo teli i ceo univerzum, samo oblici kretanja i rada i ddam kad one prestanu da se kreću i rade nestaje i ceo Univerzum i ne ostaje ništa koje bi mogli da identifikujemo kao kretača koji se kretao. Ostaje samo prazan prostor, koji fizičari zovu imenom "Kvantni vajuum" koji je postojao i pre neko se nešto u njemu pokrenuli i svojim kretanjem i radom izgradilo ceo univerum i čoveka u Univerzumu,

Sve se ovo u fizici več zna i zato fizičari i kažu: "sve je kretanje". A pošto je logično da kretanja ne može da bude bez kretača, a noikakvog kretača nikkada niko nije opazio i dokazai da postoji, pitanje na koje vi sada treba da odgovorite glasi: ko ili šta je kretač koji se kreče i svojim kretanjem gradi ceo Univerzum i život u Univerzumi i gde se on nalazi? Izvolite!
 
Zemlja se rotira oko svoje ose, kruži oko Sunca. Solarni sistem kruži oko centra galaksije a galaksija putuje u jednom pravcu itd što znači da čak i kad sedi, čovek se kreće, nikad ne ispunjava isti prostor niti se ikad vraća na isti prostor.
 
Iz koje su ti škole ove aporije* Ljubo ?
To je logika - filozofija, pomoću koje se jedino mogu rešiti tri najveće svetske tajne, koje do danas nisu rešene. To su Kvantni vakuum, Svest i Bog. Ta tri fenomena su jedan i isti fenomen. Krenimo od Kvantnog vakuuma.

Iz nematerijalogi kvantnog vakuuma, koji izgleda kao ništa i kao da ne postoji, po načinu njegovog samopokretanja, nastao je Univerzum, koji se sastoji od čiulno i vančulno opažljivih i spoznatljivih fizičkih i psihičkih radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, miđljenja i razumevanja. Te radnje vrše čestice i polja Kvantnog vakuuma. Ali ne možemo da ih opazimo kao takve, jer ome kad se napregnu i pokrenu, poprimaju fizička svojstva sile i mase i tada polinjemo da ih opažamo kao energiju, odnosno, kao kretanje i rad. I tako saznajemo šta je energija za nas kap posmatrače iz vana. A ne možemo da saznamo da je energija za sebe i u sebi Svest ili pak, kako vernici veruju, Bog koji je stvorio svet iz ništa, koji se nalazi svudge i na svakom meti i kojeg mžemo da spoznamo samo u sebi.

Ovde je mudrost shvatiti da mi da su Svest ili pak Bog kao kretač i njegovo kretanje nedeljivi jedno od drugog. I kada mi opažamo energiju i Univerzum, mi tada,zapravo, opažamo Svest, odnosno Boga . Već postoji filozofski pracac, pamteizam, koji stoji na stabovištu da su Bog i Univerzum jedno i isto. Dakle, treba samo da razumemo da je Bog= Svest. Uostalom, šta bi Bog bio kad ne bi bio svest, tj. kad ne bi bio svestan ničega? Nebi bio ništa.
 
Tvoj prst se kretao pogrešno Ljubo pa je napravio barem sto pedeset tipografskih i gramatičkih grešaka tokom kucanja ovog upisa.

Probaj sledeći put da pokreneš prst pravilno, da izbegneš greške kad pišeš o tome da ne postoji kretanje prsta.
Žao mi je zbog greški. Obnevideo sam i moj vid se više ne može popraviti. Ali dobro je ako makar donekle može da se razumešta sam hteo da kažem.
 
Zemlja se rotira oko svoje ose, kruži oko Sunca. Solarni sistem kruži oko centra galaksije a galaksija putuje u jednom pravcu itd što znači da čak i kad sedi, čovek se kreće, nikad ne ispunjava isti prostor niti se ikad vraća na isti prostor.
Da, sve se kreće I čovekov organizam jje sačinjem od kretanja. Ali je problem što kretanje ne postoji, već uvek o samo kretač koji se kreće, koji je nedeljiv od svog kretanja. Mi tog kretača nikada nismo opazili i ne možemo ga opaziti, iako samon postoj, bilo da se kreće ili ne kreće. Kad se kreće vidimoga kao kretanje koje nema značenje postojanja. A kad se ne kreće me vidimo ga uopšte
 
Može da se donekle razume (jasno ti je zašto sam pomenuo Aporije,?).
Odakle ti te teorije ? Ili aporije
Ovo da je Bog = svest, (mož-da bidne, al' ) kakve veze sa kretanjem?

Kvantni vakum ?
Po čemu bi se razlikovao od nekvantnog vakuma ?
 
Odakle ti te teorije ? Ili aporije
Nisu to nikakve teorije, već samo logičko povezivanje svega onoga što znamo uz pomoć nauke o stvarnosti u kojoj živimo ili što nam je iz ličnog iskustva poznato.
Ovo da je Bog = svest, (mož-da bidne, al' ) kakve veze sa kretanjem?
Sa kretanjem ima veze nematerijalni, neopažljivi i nespoznatljivi Kvantni vakuum, po tome, jer on se pokrenuo i postao materijalan, opažljiv i spoznatljiv. Pa ako želimo da saznamo istinu o postojanju stvarnosti, moramo da saznamo istinu o Kvantnom vakuumo, jer on je Uzrok materijalne stvarnosti, a stvarnost je njegova Posledica. Isto kao što je Kretač uzrok svog kretanja, koji je nedeljiv od svog kretanja. Kada možemo da tvrdimo da kretanje ne postoji, već uvek i samo kretač koji se kreće.

Ovde je logika prosta i ona glasi, ako iz nešto koje postoji kao Prvo, nastaje nešto Drugo, tada to Drugo i ne postoji, već i dalje postoji to Prvo, koje je samo promenilo svoj oblik ili stanje, pa sada samo izgleda kao da se pojavilo i da postoji nešto Drugo. To je, kao na primer, kada od vode nastaje ledm pa u tom slučaju led i ne postoji, več i dalje postoji, voda, koja se samo zaledila. Kad primenimo ovi logiku na Kvantni vakuum i Univerzum koji je iz Kvantnog vakuuma nastao, tada je logično da Univerzum i ne postoji, već i dalje postoji Kvabtni vakuum, koji sada više ne miruje, već se kreće.

Ali problem je što kretanje ne može da postoji bez kretača koji se kreće, a to su čestice i polja Kvantnog vakuuma, to podrazumeva da Univerzum i ne postoji, već i dalje postoji Kvantni vakuum koji se kreće. Pa alp želimo da saznamo Istinu o postojanju Univerzuma, ne možemo je saznati tako što ćemo da kažemo da je Univerzum kretanje, jer kretanje ne postoji, več da je Univerzum sam kretač koji se kreće i da ne možemo da saznamo Itinu o Univerzumu kao kretanju, sve dok ne saznamo istinu o kretaču koji se kreće, a to je u svim mogućim slučajema nematerijalni Kvantni vakuum. O kojem pomoću Univerzuma možemo da saznamo samo da je on nematerrijalno polje koje se ne kreće, koje raspolaže fizičkom, sposobmošću naprezanja i kretanja i tako iz nematerijalnog stanja pređe u pokretno i materijalno.

Naravno, nije divoljno znati samo da je Kbantni vakuum nešto što je sposobno i da miruje i da se kreće, sve dok ne shvatimo da se Univerzum ne sastoji samo od fizičkih sposobnosti naprezanja i kretanja, već da su tu i psihičke sposobnosti i radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, koje takođe, isto kao i fizičke radnje, ne mogu da postoje same po sebi bez vršioca tih radnji, koji ne može da bude niko drugi, do opet Kvantni vakuum.

I kad na kraju shvatimo da je Kvantni vakuum nešto koje je sposobno da vrši sedam fizičkih i psihičkih radnji - naprezanja, kretanja, opažanja tog svog naprezanja i kretanja, zatim osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, tada ćemo lako da razumemo da je Kvantni vakuum polje nematerijalbe Svesti, jer tih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji su osnovni faktori Svesti, bez kojih Svest ne bi mogla da dovede sebe u stanje svesnosti i bude to što jeste - Svest.

Sve ovo već znamo iz iskustva sebe samih kao Svesti, čije telo , kao i ceo Univerzum, se ne sastoji ni od čega drugog do od čestica i polja Kvantnog vakuuma koje se naprežu i kreču, koje opaažaju svoje naprezanje i kretanje, osećaju, pamte, misle i razumeju.
Kvantni vakum ?
Po čemu bi se razlikovao od nekvantnog vakuma ?
To što bi mogao da bude "nekvantni vakuum", to je beskrajni nebeski prostor, shvaćen kao praznina iz koje nikada ne može da nastane nešto. A Kvantni vakuum je nematerijalna Svest, koja egzistra u prostoru kao praznini, koja sa stanovišta fizike izgleda kao nišra, ali koja nije ništa jer raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, koja pomoću njih može da se napregne i pokrene (teorija "Velikog prasla") i tako postane Univerzum, tj, postane Neto.
 
Kvantni vakum ?
Po čemu bi se razlikovao od nekvantnog vakuma ?
u klasicnoj fizici vakum je prazan prostor u kojem nema nista.

Kvantni vakum nije prezan vec je idealan medijum.


Evo sta kaze AI Gemini:

Prema kvantnoj teoriji polja, sav prostor, čak i onaj za koji mislimo da je potpuno prazan, prožet je kvantnim poljima. Stanje sa najnižom mogućom energijom u ovim poljima naziva se kvantni vakuum. Međutim, zbog Hajzenbergovog principa neodređenosti, energija u nekom delu prostora nikada ne može biti apsolutna nula tokom nekog vremenskog perioda. Umesto toga, ona neprestano fluktuira.


Ove fluktuacije dovode do spontanog nastanka i nestanka parova "virtuelnih" čestica i antičestica (na primer, elektron-pozitron parovi). Oni se pojavljuju nakratko, a zatim se anihiliraju (poništavaju) vraćajući se u vakuum, a sve to se dešava u tako kratkom vremenskom periodu da se ne mogu direktno posmatrati.
 
Poslednja izmena:
u klasicnoj fizici vakum je prazan prostor u kojem nema nista.

Kvantni vakum nije prAzan vec idealan medijum.


AI Gemini:

Prema kvantnoj teoriji polja, sav prostor, čak i onaj za koji mislimo da je potpuno prazan, prožet je kvantnim poljima. Stanje sa najnižom mogućom energijom u ovim poljima naziva se kvantni vakuum. Međutim, zbog Hajzenbergovog principa neodređenosti, energija u nekom delu prostora nikada ne može biti apsolutna nula tokom nekog vremenskog perioda. Umesto toga, ona neprestano fluktuira.


Ove fluktuacije dovode do spontanog nastanka i nestanka parova "virtuelnih" čestica i antičestica (na primer, elektron-pozitron parovi). Oni se pojavljuju nakratko, a zatim se anihiliraju (poništavaju) vraćajući se u vakuum, a sve to se dešava u tako kratkom vremenskom periodu da se ne mogu direktno posmatrati.
Razumeo sam. Hvala :ok:
 
Evo sta kaze AI Gemini:

Prema kvantnoj teoriji polja, sav prostor, čak i onaj za koji mislimo da je potpuno prazan, prožet je kvantnim poljima. Stanje sa najnižom mogućom energijom u ovim poljima naziva se kvantni vakuum. Međutim, zbog Hajzenbergovog principa neodređenosti, energija u nekom delu prostora nikada ne može biti apsolutna nula tokom nekog vremenskog perioda. Umesto toga, ona neprestano fluktuira.
Sa stanovišta fizike, to je tačno. Međutim fizika i dalje nema odgovor na pitanje šta je energoja. Kad fizičari definišuenergiju i kaži: "da je emergija sposobnost kretanja u rada"., oni i dalje ne znaju ništa o energiji, jer ne znaju da kretanje ne postoji, već uvek i samo kretač koji se kreće. Natavno, zaj kretač, to su čestice i polja nematerijalnog Kvantnog vakuuma, koje, kad se napregnu i pokrenu, poprimaju fizička svostva sile i mase i tako posanu opažljive i sposznatljive. A šta su te čestice i polja Kvantnog vakuuma za sebe i u seu i šta je Kvantni vakuum, fizičari i dalje ne znaju.
Ove fluktuacije dovode do spontanog nastanka i nestanka parova "virtuelnih" čestica i antičestica (na primer, elektron-pozitron parovi). Oni se pojavljuju nakratko, a zatim se anihiliraju (poništavaju) vraćajući se u vakuum, a sve to se dešava u tako kratkom vremenskom periodu da se ne mogu direktno posmatrati.
Pitanje i dalje ostaje otvoreno, jer i dalje ne znamo šta je to koje se pokrene, pa postane opažljivo i postaje neopažljivo kad pretane da se kreće?

A to može da se saszna samo kd budemo razumeli da kretanje ne postoji, već samo kretač koji je sposoban da se kreće ili ne kreće.

Naravno, da bi saznali Itinu o postojanju kretača, treba u proces logičkog razmišljanja uzeti u obzir da se Univerzum ne sastoji samood čulno opažljivih fizičkih radnji naprezanja i kretanja, već i od vančulno opažljivih psihičkih radnji opažanja, osežanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja tog naprezanja i kretanja. Koje takođe ne mogu da postoje same po sebi, bez vršica koji raspolaže sposobnostima psihičke radnje da vrši. Tako, na primer, nije logično da tvrdimo da psihička radnja mišljenja postoji, već uvek i samo mislilac koji misli. Imajući na umu da su mislilac i njegovo mišljenje nedeljivi jedno od drugog, isto kao kretal i njegovo kretanje.

Ali ovde je takođe i nešto drugo logično, a to je da i su kretač koji se kreće i mislilac koji misli o svom kretanju, jedan i isti prirodni fenomen, za koji mi jš uvek ne zamo ko ili šta je on. Pa se postavlja pitanje kako to može da se sazna?

Odgovor na ovo pitanje opet može da nam da samo logika, tj. filoziofija, a ne nauka, prosto iz razloga što nauka priznaje da su valjane samo empirijske metode, tj. da je istinito samo ono što je opažljivo, merljivo i i eksperimentom dokažljivo, a to su samo fizičke i donekle psihičke radnje, a njihov vršilac nam i dalje ostaje neipažljiv i nespoznatljiv, jer nije materijalan.

Ovaj problem može da se reši samo logički, tj. filozofski. Naime, pošto si fizičke i psihičke radnje nedeljive od vršioca fizičkoh i psihičkih radnji, a imajući na umu da se ni čovekov organizam, isto kao ni ceo Univerzum, ne sastoji ni od čega drugog do od fizičkih i psihičkih radnji, logično je da sam čovek već zna ko je u njegovom telu vršilac fizičkih i psihičkih radnji. I ako želimo to da saznamo, jednostavno možemo čoveku da postavimo pitanje: ko ili pta je to što u čovekovom organizmu postojim koje u njemu sve fizičke i psihičke radnje vrši?

I kad to pitanje i postavimo, iz čovekovih usta ćemo da dobijemo odgovor koji glasi: pa JA sam taj koji sposobnostima vršenja tim fizičkim i psihičkim radnjama raspolaže. I nama preostaje još samo da odgonetnemo ko ili šta je to koje se oglasilo iz čoveka o sebe nazvalo omenom "JA".

Naravno, svi ljudi sveta već znaju da je to čovekovo JA, ono što zovemo imenom "Svest". Ali ako pokušamo čulno i naučno ili vančulno da u čovekobom organizmi pronađđemo i opazimo to čovekovo JA", u tome nikada nećemo uspeti. Prosto iz razloga što to čovekovo "JA" nije materijalno i opažljivo. Jer to "JA" je upravo ono menaterijalnio, koje fizičari zovu imenom "nematerijalni kvantni vakuum", koj,i kad se napregne i pokrene postaje, opažljiv i spoznatljiv. Ali ne kao Svvest", već kao ebergija koja se kreće i radi. Koja nestaje kad Svest kao Kretač prestane da se napreže i kreće. To i jeste glavni problem što naučnici još uvek nisu u stanju da reše problem zvani "Svest". Jer kad opažaju Svest iz vanjske strane, obi je vide kao energiju. A kad ta ista energija opaža samu sebe u sebi, ona sebe ne može da spoznaje kao energiju, vek kao Svest.

Pa se postavlja pitanje kako se može rešiti problem Svest?

Jednostavno, treba da krenemo od činjenice i logičnosti da je upravo čovekova Svest ta koja pokušva da reši proble, svog postojanja, na načim što želi sebe da opazi. A ne zna da to nije moguće jer Svest nije materijalna. Naravno, , ona može da se napregne i pokrene i tako postane materijalna , opažljiva i spoznatljiva, ali ne kao Svest, več kao energija. I baš u tome je problem što ona hoće sebe da opazi kao Svest, a ne kao ebergiju, a ne zna da to nije moguće. I ne zna da ona, kad opaža energiju, zapravi opsža samo sebe, jer ona je unutrašnje, subjektivno, psihičko i suštinsko stanje onoga što zovemo imenom "energija".

A najlakše ćemo da shvatimo da je energija za sebe i u sebi Svest, tek kad damo ispravnu definiviju Svesti, koja glasi da je svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti I da Svest može u tome da uspe samo ako raspolaže psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja u razumevanja. Pod uslovom , s obzirom da nije materijalna i i opažčkova, da raspolaže i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, pomoću kojih poprima fizička svojstva sile i mase i tako postaje opažkova, tj, postaje sama predmerom svoje spznaje i svoje svesnori.

Sve ovo podrazumeva da nikakvo naučno dokazivanje postojanja svesti nije ni potrebno, jer Svest već ionako zna da postoji. Zna tako što u vreme kad vrši svoje hizičke i psihičke radnje, pomoću kojih dovodi sebe u stanje svesnosti, ona je tada svesna, ne samo svojih fizičkih i psihičkih radnji koje vrše, neć je svesna i sebe kao vršioca tih svojih fizičkih i psihičkih radnji, I ona uvek u vreme vršenja fizičkih i psihičkih radnji uvek možen na osnovu njih, da izvede logički zaključak o svom posojanju i sebi kaže sledeće; "Naprežem se i krećem se, opažam, osećam, pamti, mislim i razumen svoje naprezanje i kretanje, dakle, ja Svest, postojim"

Ovu metodu samodokazivanja postojanja Svesti otkrio je još pre 400 godina francuski filozof Dekart kada je rekao "Nislim daklem postojim" i to je sve što ose o postojanju, ne samo Svesti, već i Božijem postojanju, kao i postojanju Kvantnog vakuuma, miože znati i reći i sva dalja istraživanja ovog fenomena buć nedelotvorna i uzaludna.

Eto, jednim potezom smo lako rešili i problem postojanja inematerijalnog Kvaktnog vakuuma i Svesti i Boga, za kojeg se veruje da je nestvoriv i neuništiv, da je sveznajući i svemočan, da je stvorio svet iz ništa, da je svugde i na svakom mestu i da ga možemo spoznati samo u sebi.
 
Zašto ne bi postojalo čovekovo sedenje kao što postoji i čovekovo kretanje? Sve su to samo verbalni konstrukti...
Nisu to "verbalni konsrukti", već logički, koje izražavamo rečima.Imajući na umu da ono što treba i može da ima znjer je razumljivo da ta istina ne može da bude samo verbalna, velć u prvom redu logička. A to podrazumeva da nnje logično, niti istinito, ako kažemo da čovekovo sedenje ili kretanje postoje, već samo ako kažemo da postoji čovek koji sedi ili se kreće. U širem smisli to znači da ne postoji ni Univerzum koji se sav sastoji od opažljivog kretanja, već neopažljiva Svest kao kretač koji se napreže i kreće. i to je jedini način na koji možemo da rešimo tajnu postojanja Svesti, koja još uvek naučno nije rešema, Niti naučno, pomoću empirijskih metoda može da bude rešena, jer Svest nije materijalna, a samim tim ni opažljiva, merljiva i elsperimentom dokažljiva. Jerini način na koji psoblem Svesti može da se reši je logika i zato je nušno potrebno da ta logika bude ispravno verbalno izrečena. A to svakako nije ako kađemo da postoji čovekovo ili bilo kakvo drugo kretanje, ceć samo ako kažemo da postoji uvek i samo Svest koja se napreže i kreće. Koja uvek sebe zove imenom "JA", ma o kakvoj vrsti kretanja i rada u Univerzumu da je reč.
 

Back
Top