Na tvoju veliku žalost, ja ne lažem. Istorijska je činjenica da među Crnogorcima sve do Njegoša nije bilo Kosovskog mita. Epski ciklus naše srpske narodne poezije vezane za Kosovo, Njegošu je preneo Vuk Karadžić, a nešto pre toga Simo Sarajlija je Njegoša prvi put upoznao sa Kosovskim mitom. Pre Vuka i Sima, Njegoš o Kosovskom mitu nije znao ništa. Iz prostog razloga jer Crnogorci nisu učestvovali u Kosovskom boju. Sve narodne legende i pesme o Kosovskom boju, Obiliću i drugim legendarnim kosovskim junacima potiču iz Srbije, a u koju Crnogorac Njegoš za celog svog života nije nogom kročio.
Crnogorski vladika Vasilije Petrović u svojoj knjizi Istorija o Černoj Gori, izdatoj u Moskvi 1754. godine, navodi da se preci Crnogoraca nisu borili na Marici 1371. niti 1389. na Kosovu. Citiram ga: “Baoša, kojega prije spomenuh, treći dan stiže na Kosovo poslije one bitke…”.
Među članovima SANU koji su proučavali naše srpsko srednjovekovlje - Sima Ćirković, Momčilo Spremić, Ivan Božić, Nikola Radojčić i drugi - nepodeljeno je mišljenje da Balšići i ostali Crnogorci nisu bili na Vidovdan 1389. godine na Kosovu polju.
Crnogorci ni našeg srpskog kneza Lazara sve do kraja 15. veka nisu smatrali za sveca.
Znaš, istorija je egzaktna nauka, pa tako istorijska činjenica da do kraja 15. veka Crnogorci ne slave srpskog kneza Lazara kao sveca, znači još nešto: da je još tada Crnogorska pravoslavna crkva bila nezavisna, kao i da Crnogorci nisu Srbi.