Косовка битка

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
eto ne valja sad ni Sima Ćirković ni Relja Novaković
ma Deretić je pravi zar ne
Ево нешто о Босни из Венеције али не могу превести, па ако можеш преведи изгледа интересантно, акт неке трговине или уговор о нечему?Покушао сам са гуглом и ево шта ми је дао.


Дужд Сандал у великом војвода Босне. Након канцеларије Грубацио Добреавицх амбасадор је војвода венецијански Сигнориа аццонсеуте да се помири са Балше Стразимир Стразимир је Ђорђо де 'Балси следећи услови: - То потврдили вечити мир с њим Балше; Сандал врата испоручи исту Улцињ и Будва са својим правима и аппуртенанцес у име Сигнориа, ко ће платити за то Балше и наследници у недоглед Дуц. 1000 злато 'годину на приходе од' Албаниа.Тутти сајтова продатих Ђорђо Стразимир на Сигнориа рестерано без контраста. Дужду лишће ће Сандал има места Будви и Улцињу и одбора, имајући њен амбасадор обећао да Балша ратификују и поштују сва питања. Балша и његова неће молестерано нити ће оштетити предмете Венеције, нити је импациера ствари да ће добри грађани Будве и Улциња, нити злостављати их за оно што су урадили против луи.Се цонтраверра у ком тренутку чак од ових услова, вратите Будва и Улцињ на Сигнориа, што војвода да оно помоћ прикладно, и пензија ће престати. Чим је ратификација овог номиналне дела Балша дође у руке реитори Улциња и Будве или капетан код Скадра, те две земље ће бити предат на захтев војвода, и почне пензију.
Подаци у Кнежеву Двору у Венецији.

The doge Sandal in great Voivode of Bosnia. Following offices Grubacio Dobreavich ambassador it voivod the Venetian Signoria acconseute to make peace with the Balsa Strazimir Strazimir was Giorgio de 'Balsi the following conditions: - It confirmed perpetual peace with it Balsa; Sandal door deliver the same Ulcinj and Budva with their rights and appurtenances in the name of the Signoria, who will pay for it Balsa and heirs in perpetuity duc. 1000 gold to 'year on revenues of' Albania.Tutti sites sold by Giorgio Strazimir to the Signoria resterano without contrast. The doge leaves will Sandal have the places of Budva and Ulcinj and board, having its ambassador promised that Balsa ratify and observe all matters. Balsa and its not molesterano nor will damage the subjects of Venice, nor is impacierà of the things that, it will good citizens of Budva and Ulcinj nor molest them for what they had done against lui.Se contraverrà in no time even to a of these conditions, please return Budva and Ulcinj to the Signoria, which the Voivode to give what aid appropriate: and the pension will cease. As soon as the ratification of this par part of Balsa come into the hands of reitori of Ulcinj and Budva or captain of Scutari, those two lands will be handed over at the request of the voivod, and commence retirement.
Data in the Ducal Palace in Venice.

Il doge a Sandal gran voivoda di Bosnia. In seguito ad uffici di Grubacio Dobreavich ambasciatore d’esso voivoda la veneta Signoria acconseute a far pace con Balsa Strazimir del fu Giorgio Strazimir de’ Balsi alle seguenti condizioni: - E confermata pace perpetua con esso Balsa; Sandal portà consegnare al medesimo Dulcigno e Budua con loro diritti e pertinenze in nome della Signoria, la quale pagherà ad esso Balsa ed eredi in perpetuo duc. 1000 d’oro all’ anno sulle rendite dell’ Albania.Tutti i luoghi venduti da Giorgio Strazimir alla Signoria le resterano senza contrasto. Il doge lascia in arbitrio di Sandal il disporre dei luoghi di Budua e Dulcigno e della pensione, avendo il suo ambasciatore promesso che Balsa ratificherà ed osserverà tutto ciô. Balsa ed i suoi non molesterano nè danneggerano i sudditi di Venezia, nè si impacierà delle cose di quella ; esso tratterà bene i cittadini di Budua e Dulcigno nè li molesterà per ciô che avessero fatto contro di lui.Se contraverrà in alcun tempo anche ad una di queste condizioni, dovrà restituire Budua e Dulcigno alla Signoria, alla quale il voivoda darà per ciô gli aiuti opportuni : e gli cesserà la pensione. Appena la ratificazione del presente par parte di Balsa giungerà in mano dei reitori di Dulcigno e di Budua o del capitano di Scutari, quelle due terre gli saranno consegnate a richiesta del voivoda, e decorrerà la pensione.
Data nel palazzo ducale di Venezia.
 
Kada je rec o Kosovskom boju najkrace receno - Srbija je satrvena na Kosovu. Ono sto je unelo zabunu jeste da su zvona Bogorodicne crkve u Parizu zvonila u cast pobede srpske vojske, a i nasa knjizevnost opevava boj na Kosovu kao veliku pobedu.
Opevavanje kroz narodnu pesmu i pripovedanje kroz bricu je imalo veliki znacaj za duh naroda, ali svakako ne odgovara stvarnom stanju - stanju poraza. Pariz kao i cela Francuska slave pobedu srpske vojske - tako se na oko cini, ali oni su sustinski slavili nesto drugo...
Naime i turska vojska je bila satrvena na Kosovu i nisu mogli dalje...
Francuska je slavila to sto turska vojska nece stici do njih, a mi smo se pesmom i predanjem hrabrili da bi lakse podneli svekoliko zlo koje je nastupilo.

Zamislite koliko je Kosovski boj bio vazan za celu Evropu :) ? Sta mislite da li bi Austrija bila to sto jeste, Francuska to sto jeste, Namacka to sto jeste da su 500 godina radili za Otomansko carstvo? Ne bi :) Svi oni su slavili svoj spas na Kosovu...a mi nismo Evropa.
 
Kada je rec o Kosovskom boju najkrace receno - Srbija je satrvena na Kosovu. Ono sto je unelo zabunu jeste da su zvona Bogorodicne crkve u Parizu zvonila u cast pobede srpske vojske, a i nasa knjizevnost opevava boj na Kosovu kao veliku pobedu.
Opevavanje kroz narodnu pesmu i pripovedanje kroz bricu je imalo veliki znacaj za duh naroda, ali svakako ne odgovara stvarnom stanju - stanju poraza. Pariz kao i cela Francuska slave pobedu srpske vojske - tako se na oko cini, ali oni su sustinski slavili nesto drugo...
Naime i turska vojska je bila satrvena na Kosovu i nisu mogli dalje...
Francuska je slavila to sto turska vojska nece stici do njih, a mi smo se pesmom i predanjem hrabrili da bi lakse podneli svekoliko zlo koje je nastupilo.

Zamislite koliko je Kosovski boj bio vazan za celu Evropu :) ? Sta mislite da li bi Austrija bila to sto jeste, Francuska to sto jeste, Namacka to sto jeste da su 500 godina radili za Otomansko carstvo? Ne bi :) Svi oni su slavili svoj spas na Kosovu...a mi nismo Evropa.

Никад звона Богородичине цркве у Паризу нису звонила због Косовског боја.
 
Kada je rec o Kosovskom boju najkrace receno - Srbija je satrvena na Kosovu. Ono sto je unelo zabunu jeste da su zvona Bogorodicne crkve u Parizu zvonila u cast pobede srpske vojske, a i nasa knjizevnost opevava boj na Kosovu kao veliku pobedu.
Opevavanje kroz narodnu pesmu i pripovedanje kroz bricu je imalo veliki znacaj za duh naroda, ali svakako ne odgovara stvarnom stanju - stanju poraza. Pariz kao i cela Francuska slave pobedu srpske vojske - tako se na oko cini, ali oni su sustinski slavili nesto drugo...
Naime i turska vojska je bila satrvena na Kosovu i nisu mogli dalje...
Francuska je slavila to sto turska vojska nece stici do njih, a mi smo se pesmom i predanjem hrabrili da bi lakse podneli svekoliko zlo koje je nastupilo.

Zamislite koliko je Kosovski boj bio vazan za celu Evropu :) ? Sta mislite da li bi Austrija bila to sto jeste, Francuska to sto jeste, Namacka to sto jeste da su 500 godina radili za Otomansko carstvo? Ne bi :) Svi oni su slavili svoj spas na Kosovu...a mi nismo Evropa.
Nisi Lucia u pravu skoro ni za šta... niti su zvona Bogorodičine crkve zvonila (mislim da si tu pomiješala događaj sa srpskim pobjedama u Cerskoj i Kolubarskoj bici), niti je Francuska slavila, niti Kosovska bitka ima neki veliki značaj za srednju i zapadnu Evropu...

Turci su početkom 16. vijeka bili 100 puta jači nego krajem 14. pa opet nisu stigli do Francuske...

Ljudi vole da postave neki događaj kao prekretnicu i kao nešto što je prelomilo... ja mislim da što se tiče turskih osvajanja nije bilo ključnog događaja, čak mislim i da su Turci zauzeli Beč u dvije opsade, sve bi bilo isto...

Inače već u 18. vijeku totalni poraz Osmanlijskog carstva je bio neminovan i zapadne države (Englska prije svega) su naredna 2 vijeka vještački održavali ovu državu u životu zbog svojih ciljeva i čuvene Velike igre sa Rusima...
 
Nisi Lucia u pravu skoro ni za šta... niti su zvona Bogorodičine crkve zvonila (mislim da si tu pomiješala događaj sa srpskim pobjedama u Cerskoj i Kolubarskoj bici), niti je Francuska slavila, niti Kosovska bitka ima neki veliki značaj za srednju i zapadnu Evropu...

Turci su početkom 16. vijeka bili 100 puta jači nego krajem 14. pa opet nisu stigli do Francuske...

Ljudi vole da postave neki događaj kao prekretnicu i kao nešto što je prelomilo... ja mislim da što se tiče turskih osvajanja nije bilo ključnog događaja, čak mislim i da su Turci zauzeli Beč u dvije opsade, sve bi bilo isto...

Inače već u 18. vijeku totalni poraz Osmanlijskog carstva je bio neminovan i zapadne države (Englska prije svega) su naredna 2 vijeka vještački održavali ovu državu u životu zbog svojih ciljeva i čuvene Velike igre sa Rusima...

Da, samo sto ovo nije moja licna teorija, vec podatak na koji sam naletela...ako me razumes? Ne borim se da budem u pravu :)
Brojne su istorijske knjige, izvori kao i predvidjanja kakav bi bio koji deo sveta da je neki dogadjaj imao drugaciji ishod.

:bye:
 
Jesu, jesu...nisu o nasoj istoriji pisali samo nasi istoricari, pisali su i neki strani.
Nemam motiv da tako nesto izmislim.
Necu se vracati ovde da odgovram vise, prosto mi je neprijatno kada pokusavas da me ubedis da nije tacno nesto sto sam saznala pouzdano da jeste.

:bye:

Ма немам ја шта да те убеђује али звона Богородичине цркве у Париз нису звонила у част српске победе на Косову пољу 1389. године.
 
Зато што не постоје релевантни извори о томе.
Такве тврдње су заступљене у публицистичкој историји.
За већи део историје не постоје релевантни извори него прихваћена мишљења. Кад их неко оповргава онда треба убедљиво образложити зашто. Убедљиво је да нису звонила 15-ог ни 16-ог јуна, а можда ни неколико недеља после битке, али кад је глас стигао у Парис о исходу битке онда је убедљивије да су звонила без разлике на исход саме битке, него да нису звонила, јер је обичај да се звона огласе на значајне догађаје, да би се народ окупио и чуо вести.
 
За већи део историје не постоје релевантни извори него прихваћена мишљења. Кад их неко оповргава онда треба убедљиво образложити зашто. Убедљиво је да нису звонила 15-ог ни 16-ог јуна, а можда ни неколико недеља после битке, али кад је глас стигао у Парис о исходу битке онда је убедљивије да су звонила без разлике на исход саме битке, него да нису звонила, јер је обичај да се звона огласе на значајне догађаје, да би се народ окупио и чуо вести.
Историја се никад није бавила прихваћеним мишљењем као методом, већ на основу поузданих доказа, до којих се долази проучавањем историјских извора.Па и ти сам демантујеш прихваћено мишљење, по коме се тврди да су звона Богородичине цркве у Паризу звонила 16. јуна 1389. године (по Јулијанском календару) и да је чину присуствовао сам француски краљ Карло VI. Занемарује се да је у ХIV веку проток информација спро као и то да су Парвославни на католичком Западу ословљани као шизматици.
 
Poslednja izmena:
Историја се никад није бавила прихваћеним мишљењем као методом, већ на основу поузданих доказа, до којих се долази проучавањем историјских извора.Па и ти сам демантујеш прихваћено мишљење, по коме се тврди да су звона Богородичине цркве у Паризу звонила 16. јуна 1389. године (по Јулијанском календару) и да је чину присуствовао сам француски краљ Карло VI. Занемарује се да је у ХIV веку проток информација спро као и то да су Парвославни на католичком Западу ословљани као шизматици.
Имали смо дискусију о томе на једној другој теми и закључак је био да су разни докази прихваћена мишљења од већине. Па ако ти мислиш да нису онда то требаш објаснити зашто нису,
 
Историја се никад није бавила прихваћеним мишљењем као методом, већ на основу поузданих доказа, до којих се долази проучавањем историјских извора.Па и ти сам демантујеш прихваћено мишљење, по коме се тврди да су звона Богородичине цркве у Паризу звонила 16. јуна 1389. године (по Јулијанском календару) и да је чину присуствовао сам француски краљ Карло VI. Занемарује се да је у ХIV веку проток информација спро као и то да су Парвославни на католичком Западу ословљани као шизматици.

Ако постоји могућност да је звоњава у част хришћанске победе у Паризу игде записана, онда претпостављам да то могу бити само хронике калуђера из Сен-Денија.Поводом битке код дунавског Никопоља 1398, те се хронике помињу..а ево , на википедији, илустрација никопољског сукоба из 15 века у белгијској хроници
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Nicopol_final_battle_1398.jpg

Морао је проток информација да буде ограниченији и спорији него данас, али ипак је постојао.
Други могући извор за евентуалну потврду звоњаве in two works by the French writer, Philippe de Mezieres;
Mezieres' sources are discussed by M. Dinid, "Dva savremenika o boju na Kosovu," Glas srpske kraljevske akademije, CLXXXII (1940) 133-48.

наводи се у овом делу
http://cmes.arizona.edu/sites/cmes.arizona.edu/files/Background -Battle of Kosovo poetry.pdf
Погрешно је уписано презиме аутора М.Динид, ради се о Михајлу Динићу
http://books.google.rs/books/about/Dva_savremenika_o_boju_na_Kosovu.html?id=P32ZHAAACAAJ&redir_esc=y
Ко има времена, нека претражује. Можда је било, можда није.
 
Poslednja izmena:
Ако постоји могућност да је звоњава у част хришћанске победе у Паризу игде записана, онда претпостављам да то могу бити само хронике калуђера из Сен-Денија.Поводом битке код дунавског Никопоља 1398, те се хронике помињу..а ево , на википедији, илустрација никопољског сукоба из 15 века у белгијској хроници
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Nicopol_final_battle_1398.jpg

Морао је проток информација да буде ограниченији и спорији него данас, али ипак је постојао.
Други могући извор за евентуалну потврду звоњаве in two works by the French writer, Philippe de Mezieres;
Mezieres' sources are discussed by M. Dinid, "Dva savremenika o boju na Kosovu," Glas srpske kraljevske akademije, CLXXXII (1940) 133-48.

наводи се у овом делу
http://cmes.arizona.edu/sites/cmes.arizona.edu/files/Background -Battle of Kosovo poetry.pdf
Погрешно је уписано презиме аутора М.Динид, ради се о Михајлу Динићу
http://books.google.rs/books/about/Dva_savremenika_o_boju_na_Kosovu.html?id=P32ZHAAACAAJ&redir_esc=y
Ко има времена, нека претражује. Можда је било, можда није.

Прочитао сам скоро све и у оном главном наводу сам нашао две неистине поред многих увеличавања са обе стране. Прва да је Лазар са сином био заробљен и погубљен, а друга да је 15 јун дан битке био у четвртак, уместо уторак и да је битка завршена у петак око подне. И нисам нашао ништа ново.
 
Poslednja izmena:
Obzirom da su pisani podatci veoma oskudni jedini nacin je sagledavanje stvari iz vise uglova i realno. Ono sto se cesto izostavlja je da srpska vojska nije bila sama na Kosovu. Turski izvori govore o hriscanskoj vojsci. Misljenje da je osmanska vojska toliko stradala da je odustala od daljeg napredovanja mislim da ne pije vodu jer da je bila toliko uzdrmana ona bi bila i dokrajcena.
Ono sto mnogi ne uzimaju u obzir je da je Konstantinopolj u to vrijeme bio glavni cilj svake islamske vojske. Ono sto mnogi ne znaju je da je pad Konstantinopolja najavio sam Muhamed a.s i jos bitnija cinjenica je da je za vojsku koja ga osvoji rekao da ce biti blagoslovljena. E sad ako prihvatimo cinjenicu da Osmanlije nisu bile budale i napadali sve naokolo tek tako vec da su vjerovatno stvarali uslove za osvajanje Konstantinopolja onda dolazimo do zakljucka da je njihov cilj na Kosovu bila hriscanska vojska a ne sama Srbija jer staviti u opsadu Konstantinopolj dok u blizini imas jaku vojsku koja ce sigurno krenuti u pomoc je bilo van pameti. Ovo je vjerovatno razlog zbog koga nisu zavladali Srbijom jer realno nista ih nije drugo sprjecavalo. Zasto bi drzali vojsku u Srbiji ako im treba oko Konstantinopolja. Drugi razlog je pogibija Murata i normalno Bajazitova borba za vlast. I treci je gubitci koje nisu ocekivali.
Jednostavno tesko mi je da povjerujem da im je osvajanje Srbije bilo bitnije od osvajanja Konstantinopolja. Pa svaki sultan je sanjao o tome da osvoji Konstantinopolj i ispuni prorocanstvo i samim tim podigne ugled kod svih Muslimana.
 
Obzirom da su pisani podatci veoma oskudni jedini nacin je sagledavanje stvari iz vise uglova i realno. Ono sto se cesto izostavlja je da srpska vojska nije bila sama na Kosovu. Turski izvori govore o hriscanskoj vojsci. Misljenje da je osmanska vojska toliko stradala da je odustala od daljeg napredovanja mislim da ne pije vodu jer da je bila toliko uzdrmana ona bi bila i dokrajcena.
Ono sto mnogi ne uzimaju u obzir je da je Konstantinopolj u to vrijeme bio glavni cilj svake islamske vojske. Ono sto mnogi ne znaju je da je pad Konstantinopolja najavio sam Muhamed a.s i jos bitnija cinjenica je da je za vojsku koja ga osvoji rekao da ce biti blagoslovljena. E sad ako prihvatimo cinjenicu da Osmanlije nisu bile budale i napadali sve naokolo tek tako vec da su vjerovatno stvarali uslove za osvajanje Konstantinopolja onda dolazimo do zakljucka da je njihov cilj na Kosovu bila hriscanska vojska a ne sama Srbija jer staviti u opsadu Konstantinopolj dok u blizini imas jaku vojsku koja ce sigurno krenuti u pomoc je bilo van pameti. Ovo je vjerovatno razlog zbog koga nisu zavladali Srbijom jer realno nista ih nije drugo sprjecavalo. Zasto bi drzali vojsku u Srbiji ako im treba oko Konstantinopolja. Drugi razlog je pogibija Murata i normalno Bajazitova borba za vlast. I treci je gubitci koje nisu ocekivali.
Jednostavno tesko mi je da povjerujem da im je osvajanje Srbije bilo bitnije od osvajanja Konstantinopolja. Pa svaki sultan je sanjao o tome da osvoji Konstantinopolj i ispuni prorocanstvo i samim tim podigne ugled kod svih Muslimana.

Циљ им јесте била Србија и ширење на запад, већ су пре косовског боја и предузимали неке походе у србске земље.
Турски извори су настали доста после битке и преувеличавају ствари па су из тог разлога непоуздани.
Турска војска јесте тешко страдала на Косову, не као србска али су им губици били велики, те губитке би они брзо санирали да им тада није погинуо и султан па је Бајазит био заузет једно време док не учврсти власт што је дало Србији мали предах.
Ја не видим да је Бајазит икада нападао Цариград уз то ни Косово није баш близу Цариграда,тачније тадашња турска предстолница Једрене (Адрианопољ) је још ближа.
 
Циљ им јесте била Србија и ширење на запад, већ су пре косовског боја и предузимали неке походе у србске земље.
Турски извори су настали доста после битке и преувеличавају ствари па су из тог разлога непоуздани.
Турска војска јесте тешко страдала на Косову, не као србска али су им губици били велики, те губитке би они брзо санирали да им тада није погинуо и султан па је Бајазит био заузет једно време док не учврсти власт што је дало Србији мали предах.
Ја не видим да је Бајазит икада нападао Цариград уз то ни Косово није баш близу Цариграда,тачније тадашња турска предстолница Једрене (Адрианопољ) је још ближа.
To sto Bajazit nije napadao Carigrad ne znaci da nije zeleo i da nije radio u tom pravcu. Svaki muslimanski vladar je sanjao o tome. Na kraju Bajazit nije doveo vojsku na Kosovo nego Murat.Ta daljina Carigrada o kojoj ti govoris nije velika ako znas da Carigrad nije mogao pasti za nekoliko dana opsade, Turci su znali da ga nece zauzeti lako i da u vrijeme dok ga opsjedaju srpska vojska lako moze doci u pomoc.
 
Лекизан, Бајазит Први је управио био први османски владар који је опсео Цариград...

Још у Серу Јован VII је султану указивао на нелојалност цара Манојла II. Пошто је Бајазит у пролеће 1394. био превасходно заинтересован за освајање Тесалије и Мореје, Манојло II се вратио у Константинопољ. Према историчару Халкокондилу, Бајазит је позвао на свој двор Манојла II, али је цар одбио да се појави. Сада је Бајазит послао великог везира Али-пашу цару, државника од раније наклоњеног василевсу. Велики везир је пренео Манојлу ултиматум—султан је захтевао предају Константинопоља—док је приватно упозорио цара да не иде на Бајазитов двор. Суочен са пропашћу вишедеценијске политике задовољавања захтева Османлија, Манојло је изабрао отпор. Цар је прво од Млечана, а затим од западних владара почео да тражи помоћ у борби против султана. Како је цар променио своју туркофилску политику, Бајазит је наложио опсаду Цариграда. Опсада је почела у септембру 1394. године и Бајазит се наводно заносио мишљу да по освајању града претвори саборну цркву Свете Софије у своју палату. Међутим, после првог великог јуриша и употребе опсадних справа постало је јасно да султан просто не може да заузме град који су штитиле древне зидине Теодосија II, али је Константинопољ био подвргнут блокади која је, уз прекиде, потрајала чак осам година.[50][51]

http://www.istorijskabiblioteka.com/art:bajazit-i#toc13

Извори из 14. века говоре о српској восци кнеза Лазара, краља Стефана Твртка Првог и господина Вука Бранковића. Византинци нису учествовали у Косовској бици. Између остатака Византије и српских земаља које још нису признавала врховну османску власт налазиле су се или територије под директном влашћу султана или територије султанових вазала.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top