Inace, juce sam ih docekala na aerodromu. Bila sam toliko luda, da sam platila taksi iz Novog Sada do aerodroma.
Kako su to divni momci, LJUDI MOJI!!! Apsolutno sa svakim mozes stati i popracati.
Kada smo rekli Marku Keselju da je bio ubedljivo najbolji, i da je rasturio, decko se izgubio. Skroman i neteatralan. I naravno, rekao je da se prvo devojke slikaju sa njim, pa onda ostali.

Naravno, njegovo ime je publika skandirala.
Kada nas je Duda video u onolikom broju, covek nije znao gde se nalazi, kosarkasi su bili presrecni. Nije hteo mnogo da prica, nije hteo ni da se slika, rekao je da ce biti prilika za to. A STA TO ZNACI? TO ZNACI DA OSTAJE!!!

"Ivkovic Dusan, jedan je Ivkovic Duuuusan!"

Savanovic nije skidao osmeh sa lica, najduze je ostao medju narodom, zahvalio se sto smo tu, i nije dozvolio da se prica o kradji na utakmici. "Savke majstore, Savke majstore."
Novica je bio jako tuzan i razocaran. Nije mu bilo ni do cega, samo se pokupio i otisao. "Novica ubica, Novica ubiiiica..."

Bjelica se zahvalio sto smo se slikali sa njim.
Teodosic je imao strpljenja za svaki autogram, za svako slikanje, za apsolutno svakoga ko je hteo da prica sa njim.
Krsic je takodje bio vrlo raspolozen i pristupacan. "Krstic kapiten, jedan je Krstic kapiiiiten."

Paunic takodje.
Markovic, Macvan, Rasic i Perovic nisu bili raspolozeni za pricu, pa su uglavnom odmah otisli sa izlaza sa carine.
Ovo je jedan od najboljih dozivljaja u mom zivotu. Docekali su ih maestralno, i to je najmanje sto su zasluzili.