" PISMO BOGU
(nadjeno u šinjelu ruskog vojnika, koji je poginuo u Velikom Otadzbinskom
ratu)
Poslušaj Bože …Još ni jednom u životu
nisam s Tobom razgovarao, ali danas
želim da Te pozdravim.
Ti znaš da su mi od detnjstva govorili
Da Tebe nema. i, ja, glupan sam poverovao
Ne sozercavajući nikada Tvoju tvorevinu.
I evo danas sam noću gledao
iz kratera koji je izbila granata
na nebo zvezdano, koje je nada mnom.
I shvatio sam odjednom, očaran tvorevinom,
Kako sam bio u velikoj zabludi.
Ne znam , Bože, da li ćeš mi dati ruku,
Ali ću ti reći i Ti ćeš me razumeti:
Nije li čudno da se usred zastrašujućeg ada
Meni odjednom otkrila svetlost i da sam spoznao Tebe?
A pored toga, moram da kažem
Samo to da sam srećan što sam Te spoznao.
U ponoć idemo u napad,
Ali se ja ne bojim: Ti nas posmatraš…
Signal. Pa šta? Moram da idem.
Bilo mi je dobro s Tobom. Još hoću da kažem,
Da, kao što znaš bitka može biti teška,
I možda ću Ti noćas pokucati.
I evo, iako Ti dosada nisam bio prijatelj
Hoćeš li mi dozvoliti da udjem, kad dodjem?
Ali, čini mi se da plačem, Bože moj. Ti vidiš,
Desilo mi se to da sam progledao.
Praštaj Bože moj, idem. I teško da ću se vratiti,
Ali kako je čudan osećaj, jer se sada smrti više ne bojim.".