Korisne duhovne pouke II

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Sveti Grigorije Bogoslov

Grigorije Bogoslov u nadgrobnoj besedi svetom Vasiliju Velikom govorio je o moći neduhovnog obrazovanja za svakog hrišćanina.
Ovako je besedio sveti Grigorije Bogoslov.

Mislim da svi koji imaju pameti priznaju da nam je obrazovanje prvo dobro. Ne samo ovo naše, plemenitije, koje sasvim nevrednim smatra kićenost i častoljublje u rečima i samo drži do spasenja i duhovnih lepota, nego i ono svetsko, koje mnogi hrišćani preziru rđavo ga videći kao podmuklo, opasno i od Boga daleko udaljavajuće.
Jer kao što nebo, zemlju, vazduh i sve te stvari ne treba da preziremo zato što neki, loše ih shvativši, mesto Boga poštuju njih, Božija stvorenja, nego da od njih uzimamo ono što je korisno kako za život tako i za užitak, a izbegavamo ono što je opasno, ne suprotstavljajući, kako čine nerazumni, tvorevinu Tvorcu, nego spoznajući Stvoritelja iz stvorenja te, kako kaže božanstveni Apostol, loveći svaku misao za Hrista; kao što znamo da vatra, hrana, gvožđe i drugo nije samo po sebi najkorisnije ili najštetnije, nego prema tome kako hoće oni koji ih koriste; kao što od otrovnih životinja pravimo lekove za isceljenje – tako od ovih (svetovnih nauka) prihvatamo metode istraživanja i razmišljanja, a odbacujemo ono što navodi na demone, zabludu i provaliju propasti; tako od njih imamo koristi za pobožnost uočavajući na gorem ono što je bolje i prihvatajući njihovu nemoć u snagu naše nauke. Ne smemo, dakle, da obezvređujemo obrazovanje jer je to nekome po volji, nego takve treba da smatramo za grube i neobrazovane, koji hoće da svi budu kakvi su oni da bi se sakrili iza mase i izbegli da budu izobličeni za svoje neobrazovanje.

Iz Nadgrobnog slova Vasiliju Velikom
 
Kako biste odmah po buđenju osjetili mir u sebi i sa svijetom oko sebe, Dalaj lama sugeriše sljedeće: "Svakog jutra razmišljajte o tome koliko ste sretni što ste se probudili, zato što imate najvredniju stvar na ovoj zemlji - ljudski život. Recite sebi: "Koristiću svu svoju energiju za rast i razvoj, za otvaranje svog srca drugim ljudima; kako bih postigao prosvjetljenje u korist svih. Moje misli će biti vedre i ljubazne, neću osuđivati ili kritikovati, ljutiti se ili loše razmišljati o nekome. Moj cilj je da učinim sve što je u mogućnosti da koristim dobru energiju. I uspjeću u tome.''
Izvor: https://sensa.story.hr/Duhovnost-i-...1dUWEtBeWZxeXliUHdvZDdYQTE4dFRoSC1tYm5vSzZ1ZQ..
 
Sveta Majka Terezija:

1. Ako ne možeš nahraniti stotinu ljudi, nahrani samo jednog čovjeka.

2. Oni koji osuđuju ljude, nemaju ih vremena voljeti.

3. Neki ljudi uđu u tvoj život kao blagoslov, a neki kao lekcija.

4. Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi.

5. Usamljenost i osjećaj da nisi voljen najveće je siromaštvo.

6. Nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš.

7. Kako bismo vratili mir, ne trebaju nam oružje i bombe. Trebaju nam ljubav i suosjećanje.

8. Mir započinje osmijehom.

9. Dočekujte jedni druge s osmijehom jer je osmijeh početak ljubavi.

10. Pronašla sam paradoks. Ako nekog voliš do bola, to znači da boli više neće biti, već samo puno ljubavi.

11. Mir ne postoji. To je zato što smo zaboravili da pripadamo jedni drugima.

12. Što možete napraviti kako biste promicali mir u svijetu? Idite kući i volite svoju obitelj.

13. Nađi vremena za igru, to je tajna vječne mladosti.

14. Svatko tko ti se približi neka ode od tebe bolji i sretniji.

15. Više je gladi u svijetu za ljubavlju i poštovanjem nego za kruhom.

Izvor:
https://www.google.rs/amp/s/zadovol...-kojih-cemo-postati-bolji-ljudi---429914.html
 
Sveti ava Justin Srpski (Popović): "Ratovi su samo poraz do poraza, ne pobede. Ljudi ginu. Izmišljotina je da su ratovi i ubijanja sredstva kojima može da se pobedi zlo u ovome svetu. Samo Bog i Božja sila može pobediti zlo u ovome svetu."
 
Patrijarh srpski Irinej (1930-2020, patrijarh 2010-2020): "Možemo stvoriti mnogo toga, ali život samo Bog daje. Zato veliki greh čine oni koji ne dozvoljavaju da se život rodi. Veliki je greh ubistvo. Zato ne ubijajte život koji Gospod daje, jer deca su veliki dar Božji".
 
Sveti Grigorije Bogoslov o potrebi svetovnog obrazovanja hrišćana

Mislim da svi koji imaju pameti priznaju da nam je obrazovanje prvo dobro. Ne samo ovo naše, plemenitije, koje sasvim nevrednim smatra kićenost i častoljublje u rečima i samo drži do spasenja i duhovnih lepota, nego i ono svetsko, koje mnogi hrišćani preziru rđavo ga videći kao podmuklo, opasno i od Boga daleko udaljavajuće.



Jer kao što nebo, zemlju, vazduh i sve te stvari ne treba da preziremo zato što neki, loše ih shvativši, mesto Boga poštuju njih, Božija stvorenja, nego da od njih uzimamo ono što je korisno kako za život tako i za užitak, a izbegavamo ono što je opasno, ne suprotstavljajući, kako čine nerazumni, tvorevinu Tvorcu, nego spoznajući Stvoritelja iz stvorenja te, kako kaže božanstveni Apostol, loveći svaku misao za Hrista; kao što znamo da vatra, hrana, gvožđe i drugo nije samo po sebi najkorisnije ili najštetnije, nego prema tome kako hoće oni koji ih koriste; kao što od otrovnih životinja pravimo lekove za isceljenje – tako od ovih (svetovnih nauka) prihvatamo metode istraživanja i razmišljanja, a odbacujemo ono što navodi na demone, zabludu i provaliju propasti; tako od njih imamo koristi za pobožnost uočavajući na gorem ono što je bolje i prihvatajući njihovu nemoć u snagu naše nauke. Ne smemo, dakle, da obezvređujemo obrazovanje jer je to nekome po volji, nego takve treba da smatramo za grube i neobrazovane, koji hoće da svi budu kakvi su oni da bi se sakrili iza mase i izbegli da budu izobličeni za svoje neobrazovanje.

Iz Nadgrobnog slova Vasiliju Velikom
 
Ruski patrijarh Aleksej Drugi (1929-2008, patrijarh 1990-2008): "Moramo misliti samo na večno. Beskonačnost večnosti je ono što čeka svakog čoveka. Idemo u susret smrti. Svi. I ostavljamo sve: bogatstvo, uspeh, moć, slavu, počasti - sve što smo nakupili na ovoj zemlji. Sve ljudsko završiće u ničemu. Ono što ponesemo sa sobom biće samo duša i dobro koje smo učinili. To je jedino bogatstvo koje će s nama preći granicu smrti. Nema druge."
Izvor: https://foma.ru/vse-chelovecheskoe-zakonchitsya-nichem-25-silnyih-tsitat-aleksiya-ii.html
 
Muslimanski prorok Muhamed:
Bog ne gleda vaš izgled, niti vaše imetke i bogatstvo, nego gleda vaša srca i vaša djela.

Za svako dobročinstvo, prema bilo kojem biću, slijedi nagrada.

Tako mi Boga, nije vjernik, tako mi Boga, nije vjernik, tako mi Boga, nije vjernik! Onaj od čijeg zla nije siguran njegov susjed.

Izvor: https://www.izrekeicitati.com/autori/1023-muhamed-muhamed
 
Sidarta Gautama - Buda:
Ono što jesmo rezultat je onoga što smo mislili. Um je sve. Što mislimo to i postanemo.

Zlodjela nastaju zbog uma. Ako promijenimo um mogu li zlodjela opstati?

Ma koliko da svetih riječi pročitate, ma koliko da ih izgovorite, kakvo dobro od njih ako ne radite po njima?

Mir dolazi iznutra. Ne tražite ga izvan.

Pas se ne smatra dobrim psom ako dobro laje. Čovjek se ne smatra dobrim čovjekom ako dobro priča.

Izvor:
https://www.mreza-mira.net/vijesti/razno/31-budina-izreka/
 
Поучна јеврејска прича:

За вријеме свог похода да освоји свијет, Александар Македонски стигао је до једног афричког народа, који је живио у удаљеном и одвојеном дијелу земље, у мирољубивим колибама, не знајући ни за рат нити за каквог освајача. Одведоше га тако до колибе свог поглавице, који га
гостољубиво прими, ставивши пред Александра златне датуље, златне смокве и хљеб направљен од злата.

"Да ли ви у овој земљи једете злато?", упита га Александар. "Чини ми се посве очигледним," одговори му поглавица," да си у својој земљи могао наћи јестивог воћа и поврћа. Због чега би, дакле, ако не због овога, дошао к нама?"

"Није ме ваше злато привукло да дођем овамо", рече Александар, "већ сам желио упознати ваше обичаје."

"Нека буде тако," одговори поглавица. "Остани код нас колико год ти се свиђа."

На крају овог разговора у колибу уђоше два човјека и обратише се поглавици као свом главном судији.

Тужилац рече: "Од овог човјека овдје купио сам комад земље и, док сам копао дубоки канал, пронашао сам благо. То благо није моје, јер ја сам купио само земљу, а не и оно што је под земљом скривено. Бивши власник ипак не жели узети то благо."

Бранилац одговори: "Од овог човјека овдје купио сам комад земље и, док сам копао дубоки канал, пронашао сам благо. То благо није моје, јер ја сам купио само земљу, а не и оно што је под земљом скривено. Бивши власник ипак не жели узети то благо."

Поглавица, који је у исто вријеме био и главни судија, понови њихове ријечи, како би обје странке могле видјети да ли их је добро разумио. Потом, након неколико тренутака размишљања, рече: "Пријатељу, ти, чини ми се, имаш сина, је ли тако?"
"Да."
"А ти," обрати се другоме, "имаш кћерку?"
"Да."
"Добро, нека онда твој син ожени твоју кћерку, а благо им дајте као свадбени поклон."
Александар је био изненађен и збуњен.
"Да ли мислиш да је моја пресуда неправедна?", упита га поглавица.
"О, не!", одговори Александар. "Само ме је изненадила.
"Добро, а како би онда овакав случај био разријешен у твојој земљи?"
"Да ти искрено кажем, "одговори му Александар, "ми бисмо обје странке затворили, а благо бисмо одузели у краљеву корист."
"У краљеву корист!" узвикну поглавица. "Да ли у твојој земљи сија сунце?"
"О, да!"
"А да ли пада киша?"
"Наравно."
"Дивно! Али, реци ми, има ли у твојој земљи питомих животиња, које се хране травом и зеленим биљкама?"
"Врло много, и то различитих врста."
"А, да онда то мора да је разлог, "рече поглавица. "Мора да због тих невиних животиња Господ Бог и даље допушта да сунце сија на твоју земљу, и да је кишне капи натапају, јер њезини су становници очигледно невриједни таквог благослова."

Из Хагаде.
 
Starac Kleopa o savesti

Rumunski duhovnik starac Kleopa o savesti kaže da je zakon savesti prvi koji je Bog položio u srce čoveka kad ga je stvarao i po tom zakonu čovek je živeo sve do pisanih pravila.

Ispričao sam vam malo o smrti. Sada ću vam ponešto reći o savesti, jer onaj koji čuva svoju savest čistom, smrt će neizostavno zateći blaženog i spremnog.
Savest je pravedni sudija, koga je Bog smestio u nas. Savest ne može biti refleksija materije za vjeki vjekov. Ona je glas Božiji u čoveku i neprestano ga prekoreva, kada greši: «Čoveče, zašto si to učinio?»

Ovaj zakon prirode postoji i u Kinezima, i u hrišćanima, i u budistima, i u hinduistima, i u muslimanima. To je prvi zakon, koji je Bog položio u srce čoveka pri njegovom stvaranju i po njemu je svet živeo do pojave pisanog zakona.

Jedan advokat nevernik me je jednom prilikom upitao:
— Oče, ja ne mogu da se složim sa idejom Strašnog Suda!
— A zašto ti ne možeš da se složiš sa njim, brate? Kako to?
— Oče, kako će mi suditi Hristos, ako sam ja, na primer, Kinez ili neko drugi, ko nije čuo za Hrista? Jer znate, oni nisu čuli za Hrista. Zar Bog može nepravedno da sudi? Pa on je pravedan. Kako će on meni suditi i kazniti me, ako ja čak nisam ni čuo za Jevanđelje Hristovo?
— Gle ti njega! Umeš protiv nekoga da namestiš proces, sačiniš protokol ili šta već ti tamo radiš. Ali, Sveto Pismo ne znaš. Ti si racionalista, proučavaš sve do tančina, a samog sebe ćeš uništiti do kraja, ako nastaviš da živiš tako kako je tebi volja.

Postoje četiri zakona, po kojima će Bog suditi celom svetu. I niko neće moći da izbegne gnev i pravednost Božiju, bilo da je Kinez, hinduista, hrišćanin, musliman ili jevrejin, jer je Bog pravedan, kako kaže apostol: «Bog je istinit, a čovek je svaki laža» (Rim. 3, 4).
 
Sveti Grigorije Bogoslov govorio je kako nikakvo služenje nije tako ugodno Bogu kao milosrđe.

Milosrđe je, kako je navodio ovaj svetitelj, najsrodnije Bogu, pred Čijim licem ide milost i istina.
Ako se hrišćaninom nazivaš u tom smislu da Hrista ispovedaš kao Boga, ispovedanje svoje dokaži delima svojim.

Nije lako među vrlinama naći najvišu i njoj dati prednost i preimućstvo, kao što u gradini mnogocvetnoj i miomirom ispunjenoj nije lako odabrati najlepši i najmirisniji cvet, pošto čas jedan, čas drugi privlači k sebi pogled i čulo mirisa, mameći namernika da ga ubere.

Svaka vrlina uzvodi ka spasenju osobitim putem, dovodeći bez sumnje u neku od večnih i blaženih obitelji. Jer kao što su različni načini života, tako je i obitelji u Boga mnogo (Jn. 14, 2), i one se raspodeljuju i svakome određuju po dostojanstvu njegovom. Stoga neka se jedan ispuni ove vrline, drugi pak neke druge, neko mnogima, a neko, opet, ukoliko je mogućno, i svima; samo neka svak korača bez zaustavljanja, neka stremi napred i neodstupno sledi stope onoga dobrog Putovođe koji put njegov usmerava pravo, izvodeći ga tesnom stazom, kroz uska vrata (Mt. 7, 14) na nepregledna prostranstva blaženstva nebesnoga.

Ali ako, poučenju Pavlovom i reči Samoga Hrista, za prvu i najveću zapovest valja držati ljubav, o kojoj visi sav Zakon i Proroci (Mt. 22, 37-40; 1. Kor. 13, 13), onda najveći deo njezin valja da čini, kako ja nalazim, ljubav prema ubogima, sažaljivost i sastradanje prema onima što su istoga sa nama roda. Jer nikakvo služenje nije tako ugodno Bogu kao milosrđe, budući da je ono najsrodnije Bogu, pred Čijim licem ide milost i istina (Ps. 88, 15) i Kome priliči dar milosti (Jakovlj. 2, 13) iznad svakoga suda.

Pravedni Darodavac, Koji postavi na merila i terazije Svoje milost (Ps. 28, 17), ni za šta neće tako nagraditi čovekoljubljem Svojim kao za čovekoljublje naše.

Stoga, shodno zapovesti koja nas uči da se radujemo s radosnima i plačemo sa onima koji plaču (Rimlj. 12, 15), dužni smo da otvorimo dveri milosrđa svima ubogima, svima koji stradaju, iz bilo kog razloga; dužni smo, kao ljudi, ljudima prinositi žrtvu dobročinjenja, ma kakva ih nužda nagonila da ištu pomoći: udovištvo ili sirotovanje, ili progon iz zavičaja, ili surovost vlastodržaca, ili oholost vladalaca, ili nečoveštvo sakupljača poreza, ili ubilačka ruka razbojnika, ili pohlepa kradljivaca, ili zaplena imanja, ili brodolom.

Jer svi takvi imaju jednako pravo na sažaljenje, i jednako pogledaju na ruke naše, kao što i mi oči svoje uzdižemo ka Desnici Božijoj, ištući kakvo dobro od Gospoda.
 
Molitva za upokojene

Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život večni,
i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje,
hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, ili delom, ili mišlju.

I useli ih u mesta svetla, u mesta svežine, u mesta odmora,
odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje,
gde gledanje lica Tvoga veseli sve od veka svete Tvoje.

Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i večnim Tvojim dobrima,
i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.

Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš,
i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim,
i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvek i uvekove vekova.

Amin.
 
Mitropolit Fotije – Po delima čete ih prepoznati

Čovek se prepoznaje po delima,
a ne po priči i pričama,
iako danas priče
vaseljenu ispuniše,
na to je ukazivao
i veliki starac Porfirije
govoreći da su danas ljudi
siti priče,
nego su im dela potrebna,
dela hrišćanska, celovita,
dela u dobru, u Hristu,
jer je rečeno
da je i vera bez dela mrtva

Sveta Jevanđelja
o Gospodu Hristu svedoče,
da je samo dobra dela činio,
bolesti isceljivao,
demone izgonio
i mrtve vaskrsavao,
i narod oduševljen bi govoreći:
– Evo Bog narod Svoj pohodi,
a fariseji i književnici
ta dobra dela i ne videše,
jer ljubavi u srcima svojim
za Boga i bližnjeg nemaše,
već tražahu kod Mojsija i u Zakonu
nešto čime bi Ga prestupnikom
mogli nazvati i osuditi

Sveti Apostoli i sveti Oci su
propoved o Hristu potvrđivali
delima, znacima i čudesima
do te mere,
da su Apostole Pavla i Varnavu,
na Kipru i u Maloj Aziji,
počeli smatrali bogovima,
a oni im rekoše,
ne, mi smo ljudi kao i vi
ali smo sluge Boga Istinitoga,
Isusa Hrista koga propovedamo
i blagodaću Njegovom na veru vašu,
znamenja vidimo

U našem srpskom narodu
niko takva znamenja
i velika dela nije učinio,
kao što to učini
naš duhovni Otac – Sveti Sava,
koji samostalnu
Srpsku Crkvu osnova
i njen prvi Arhiepiskop posta,
Srbiju crkvama i manastirima
krstoliko ispuni,
osnova sirotišta, bolnice i škole,
a narod srpski u pravoj veri
– Pravoslavlju utvrdi,
i Bogu hvala evo,
svetosavsko delo do danas
u našem narodu živi
i plodove vere, nade
i ljubavi donosi

Govoreći o poslednjim vremenima,
sveti Jevanđelisti nas upozoravaju
da će se tada pojaviti
lažni proroci, lažni hristosi,
koji će svojom propoveđu, učenjem
i lažnim čudesima,
pokušati da obmane
ako je moguće i izabrane,
ali nam Jevanđelisti ukazuju
da će se oni po delima prepoznati,
jer će dela njihova zla biti,
to je za nas velika
i značajna pouka,
da ne treba o ljudima da sudimo
na osnovu priča ili glasina,
već samo na osnovu dela,
jer već drevna mudrost reče
da dela čine čoveka,
a naš narod je to isto
svojim jezikom rekao:

– Ne čini čoveka odelo, već delo

Eparhija zvorničko-tuzlanska
 
U vreme kad te iskušava nemar koji umrtvljuje um, jezik i prste na brojanici, molim te da se ne predaješ. Uloži mali napor, kako bi Bog video tvoju rešenost i ukrepio te. Postoji nešto više što Bog želi od tebe, i On dopušta ovo vreme iskušenja da bi ti to mogao i da daš. On zna, kao što i ti znaš, da možeš da daš više.

Prema tome, prisili se što više možeš u vreme koje ti je određeno za molitvu, i izvrši svoju dužnost da bi Boga učinio svojim dužnikom. Ako ne primiš blagodat, pripremićeš se da je primiš sledeći put ili ubrzo nakon toga. U svakom slučaju, pre ili kasnije primićeš blagodat. Nemoguće je da se to ne dogodi. U stvari, uobičajeno je da Bog više daje onda kada odlaže davanje.

Njiva srca biće onoliko plodonosna koliko dobro bude uzorana molitvom, navodnjena suzama i oplevljena od korova pomisli.
Povremeno se dešava da se blagodat povuče, a da to uopšte nije naša greška. To je kao da ti Bog kaže: „Sva tvoja dela su dobra, ali nemoj misliti da sve zavisi od tebe. Ja ću doći i otići kad budem smatrao da je to potrebno, da bih te naučio da u potpunosti odsečeš samovolju i da budeš trpeljiv, da bi dobro naučio lekciju smirenja.“
Starac Jefrem Arizonski
 
Čak i ako padne hiljadu puta na dan, pravednik će se uspraviti i to će mu se računati kao pobeda.
Molitva upravo to i znači: neprestano pokajanje i neumorno prizivanje božanske milosti
Starac Jefrem Arizonski:
 

Back
Top