Korisne duhovne pouke II

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
(psalam)

Молитва за праштање гријехова.​

Пјесма за пењање.​

130. Из дубине вичем к теби, Господе!

2. Господе! чуј глас мој. Нека пазе уши твоје на глас мољења мојега.

3. Ако ћеш на безакоње гледати, Господе: Господе, ко ће остати?

4. Али је у тебе праштање, да би те се бојали.

5. Чекам Господа; чека душа моја; уздам се у ријеч његову.

6. Душа моја чека Господа већма него страже јутрње, које страже јутром.

7. Нека чека Израиљ Господа; јер је у Господа милост, и велик је у њега откуп.

8. И *он ће откупити Израиља од свијех безакоња његовијех.

*Мат. 1, 21.
 
Sveti Jovan Zaltousti

Kada vidiš da se navršila godina, zablagodari Gospodu što te proveo kroz taj godišnji period. Budi skrušen u srcu, odmeri vreme svoga života i sam sebi reci: dani jure i prolaze, vreme se navršava, veliki deo svoga puta već smo prešli, a šta smo uradili? Zar ćemo odavde otići prazni i lišeni svakog dobrog dela?
Sud je pred vratima, a život nezadrživo hrli ka starosti?
Ovoga se sećaj kad se smenjuju godine.
 
Hrišćanine! Ne boj se mržnje sveta prema tebi, kroz šta se god ona projavljivala. Strele sveta, usmerene protiv tebe, zaista su, po rečima Psalmopojca, 'strele dečije'. Ove strele mogu da rane samo onog ko je slab u veri – one nikada neće moći da povrede nepokolebljivog hrišćanina, koji ima um Hristov.

Drugog se boj! Boj se da ne postaneš rob sveta! Kao što se plašiš da ne budeš odbačen od sveta, tako treba da se plašiš da ne dođe do toga da te Bog odbaci. Jer, po reči Spasiteljevoj, 'niko ne može dva gospodara služiti, i koji hoće prijatelj svetu da bude, neprijatelj Božiji postaje'.

(Iz knjige: "Duhovnik Carske porodice – Sveti Teofan Poltavski, Novi Zatvornik", str. 102-103)
 
Ljudi su nerazumni, nelogični i egocentrični.
Ipak ih voli.

Ako činiš dobro, ljudi će te optužiti da imaš sebične, skrivene motive.
Ipak čini dobro.

Ako si uspešan steći ćeš lažne prijatelje i prave neprijatelje.
Ipak treba uspeti.

Dobro koje činiš, sutra ce biti zaboravljeno.
Ipak čini dobro.

Poštenje i iskrenost učiniće te ranjivim.
Budi ipak pošten i iskren.

Ono što godinama stvaraš, može preko noći biti uništeno.
Ipak stvaraj.

Ljudima je stvarno potrebna pomoć, ali bi te mogli napasti ako im pomogneš.
Ipak pomaži ljudima.

Ako daš svetu najbolje od sebe, zauzvrat ćeš možda dobiti samo udarce.
Ipak daj svetu najbolje od sebe.

Majka Tereza
 
26196453_1893326724330277_2656084443017501448_n.jpg
 
Svaki čas spominju ime Božije

Srednjovekovni misionar i pisac Konstantin Filozof (1380-1431) o Srbima je govorio s puno poštovanja i pohvala.
Konstantin Filofof, najpoznatiji po žitiju srpskog despota Stefana Lazarevića, o Srbima kao narodu napisao je sledeće:

“Ovi ljudi su, dakle, tako hrabri da takav glas u vaseljeni niko drugi nema; a od toga, po Solomonu, nema ničega časnijeg među ljudima.
A dobropotrebni su i u poslušnosti da im nema ravnih u vaseljeni. Gde je potrebno brzi su na poslušnost a spori na govor (Sr. Jak. 1, 19); a gde je potrebno obratno, oni su brzi na odgovor svakome koji pita, naoružani oružjem i s desna i s leva.
Telesnom pak čistotom prevazilaze druge narode; a isto tako i lakom i svetlom krvlju.
A uz to su i milostivi i druželjubivi.

Ako bi ko od njih osiroteo u potrebama, ostali mu sve potrebno daju, ne samo pojedinima, no svakome i svagda, i ne samo običnim davanjem nego dvostrukom milostinjom, tako da se na njih može primeniti reč Solomonova: „Poštujući ništega, čine milostinju“ (Priče 14, 31).

Život pak u celoj toj zemlji je kao crkva Božja, i ljudi ne žive kao ostali narodi skotski i protiv prirode, i ne spominju uzalud svaki čas ime Božje, nego je ustanovljeno da se svi od maloga do velikoga mole više od dva puta na dan.

Dostojno je ljubavi i časti kod njih to što sin, iako je u domu svome, kada je zajedno sa roditeljima stoji kao sluga pred njima. A ovo se može videti ne samo kod bogatih, već i kod najgrubljih i kod poslednje sirotinje.

Gde se čulo kod njih da je neko zlostavljao oca svoga ili mater? Zaista niko i nikako, jer se kod njih vrši zakon po Hristu i oni čine jedan drugoga većim i boljim od sebe, gospodinom nazivajući otkrivene glave, kao što je u starini bilo i kao što je sada u južnim zemljama. Jer je rečeno: „Izuj obuću sa nogu tvojih, zemlja na kojoj stojiš sveta je“ (2 Moj. 3, 5).“
 
Не цитирам никога. Препоручио бих свима да се сваки дан моле за душе упокојених родитеља, предака, родбине, кумова, пријатеља, комшија. То Бог јако цени. Тако помажете и њима и себи.
 
Kolika je to čast kada ti govori „da te niko ne vidi kad se moliš, a kada te ja budem udostojio časti, ceo svet ću prizvati za svedočanstvo Moje dobrote“.

Pouka svetog Jovana Zlatoustog na osnovu svetih Jevanđelja, u kojima se ističe da Gospod vraća javno onda kad se tajno moliš.

Kad nas muka natera da nešto moramo da tražimo i od ljudi, prvo se uvek (kao što svi znate) moramo sresti sa njihovim vratarima, njihove čankolisce i laskavce moramo moljakati i daleki put preduzimati.

Kod Boga, pak, svega toga nema, jer On prima molbe i bez posrednika, bez naplate i bez svakog troška se odaziva na našu molbu. Dovoljno je samo zavapiti srcem i suze proliti pa ćemo Ga odmah pridobiti za sebe.

I kada čoveka molimo, obično pazimo da ne bi kakav naš neprijatelj ili protivnik ili baš i prijatelj, koji se tamo dodvorio, pošto bi o našoj nameri razmislio, suprotno tome se izjasnio i ono što je pravedno kao nepravedno prikazao, dok se kod Boga tako nešto ne može ni zamisliti. Jer ako hoćeš, govori On, da se moliš ti dođi sam kad nikog drugog nema, tj. srcem progovori ne govoreći usnama. Uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svome koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, vratiće tebi javno (Mt 6, 6). Primeti, dakle, kolika je to čast kada ti tako govori: „da te niko ne vidi kad se moliš, a kada te ja budem udostojio časti, ceo svet ću prizvati za svedočanstvo Moje dobrote“.

Uostalom, slušajmo Njega i nemojmo se moliti za žalost (neprijatelja) ili na štetu naših neprijatelja, a naročito nemojmo tražiti način na koji da nam se pomogne. Jer kad ljudima koji se o nama staraju i kod sudova nas brane, samo gotovo delo saopštavamo, a o sredstvima ništa ne govorimo, tek pred Bogom ne smemo tako postupati. Jesi li Mu potrebu svoju iskazao, jesi li rekao o tome kako si postradao, nemoj govoriti o načinu na koji treba da ti se pomogne, jer On vrlo dobro zna, šta je za tebe korisno.

Ima mnogo i takvih koji umesto molitve čitave stihove čitaju pa naglašavaju: Gospode! daj mi zdravlje telesno, udvoji moje imanje, uzvrati mome neprijatelju i slično, a sve je ovo sasvim bezumno. Zato ti prezri sve kao carinik koji je govorio: Bože, milostiv budi meni grešnome! (Lk 18, 13), moli se, a On će već znati na koji način će ti pomoći. Nego ištite, rekao je, najpre Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se dodati (Mt 6, 33).

Tako dakle, ljubljeni, razumno i sa svakom skrušenošću i smernošću treba da se molimo, bijući prsa svoja kao carinik pa ćemo dobiti ono što ištemo. Jer ako se sa gnevom i uznemirenim duhom molimo, bićemo pred Bogom mrski i prezreni. Zato skrušimo srce svoje, smirimo duše naše i pomolimo se kako za sebe same, tako i za one koji nas ožalostiše. Takvom ćeš molitvom zadobiti sudiju Boga da bude u pomoći duši tvojoj i na tvojoj strani da se nađe. Jer je takav običaj kod ovog sudije. On više čuva i molitve ispunjava onima koji se za svoje neprijatelje mole, koji ne zlopamte i na neprijatelje se svoje ne podižu.
 
Badnji dan-Prepodobna mucenica Evgenija

Naveče Badnjeg dana, na Badnje veče, loži se badnjak. Ovo mlado drvo, obično hrastovo, simvoliše Hrista i njegov ulazak u svet. Loženje badnjaka predstavlja toplinu Hristove ljubavi. Zatim, badnjak je podsećanje na drvo koje su pastiri doneli u pećinu i koje je pravedni Josif založio kako bi se tek rođeni Bogomladenac zagrejao u hladnoj pećini. Ima još jedno tumačenje: badnjak je nagoveštaj Hristovog stradanja i NJegovog Krsta. Slama koja se unosi u kuću podsećanje je na onu slamu iz jasala na koju je Presveta Bogorodica položila tek rođenog Gospoda. Tamjan kojim se kadi kuća, kao i darovi koji se stavljaju u slamu, podsećanje su na darove koje su doneli mudraci sa Istoka i njima darovali Novorođenog Hrista.

Prepodobna mučenica Evgenija

Ćerka Filipa, eparha celog Misira. Rođena u Rimu. U to vreme behu hrišćani izgnani iz Aleksandrije i življahu van grada. Devica Evgenija posećivaše hrišćane i svim srcem primi veru njihovu. Odbeže od svojih roditelja sa dva verna evnuha svoja, krsti se od episkopa Elije i prerušena u muško odelo stupi u muški manastir, gde primi monaški čin. Toliko očisti srce svoje podvigom svojevoljnim, da primi od Boga blagodat isceljenja bolnih. Tako isceli i neku bogatu ženu Melantiju. No posle ova žena hoćaše izvući Evgeniju na telesni greh, i ne sluteći, da je Evgenija žensko. Pa kako bi odlučno odbijena od strane Evgenije, ova zla žena iz osvete ode eparhu i okleveta Evgeniju onako isto kao nekad žena Pentefrijeva celomudrenog Josifa. Eparh naredi te sve monahe okovaše i u tamnicu vrgoše zajedno s Evgenijom. No kada bi izvedena na sud, sveta Evgenija pokaza se svome ocu kao njegova ćerka. Obradovani Filip tada krsti se sa celim domom svojim. I bi Filip izabran za episkopa aleksandrijskog. Čuvši za ovo, rimski car posla nekog opakog vojvodu Terencija koji, došavši u Aleksandriju, tajno ubi Filipa. Tada se sveta Evgenija preseli u Rim sa majkom i braćom svojom. U Rimu je neustrašivo i revnosno prevodila neznabošce u veru pravu, naročito devojke. Tako prevede u veru i neku krasnu devicu Vasiliju. Uskoro Vasilija bi posečena za Hrista, kako joj Evgenija i predskaza. Tada biše posečeni i oba ona evnuha, Prot i Jakint. Najzad dođe mučenička končina i svetoj Evgeniji. Od njene blizine pade hram Dijanin i razruši se. Mučitelji je baciše najpre u vodu, potom u oganj, no Bog je spase. Javi joj se sam Gospod Isus u tamnici i reče joj, da će ona postradati na sam dan NJegovog Roždestva. Tako i bi. Mačem je posekoše 25. decembra 262. godine u Rimu. Posle smrti javi se Evgenija materi svojoj u velikoj slavi, i uteši je.
 
Поверење
Поверење више вреди него капитал. Вели трговац.
Поверење у поларну звезду више вреди него знање пута. Вели морепловац.
С поверењем и ти дајеш мени руку, пријатељу, и ја те донекле водим.
Но човек може часом умрети, и трговац штетовати. Поларна звезда може се часом скрити за црни облак, и морепловац залутати. А ја сам, пријатељу, прегршт прашине, коју ветар смрти може часом развејати.
Ко ће те повести даље од станице мога гроба?
Коме ћеш путовођи тада поклонити поверење?
Поклони га и тада и сада Исусу, који је развејао смрт као шаку прашине. Он је пријатељ, који не умире, и на кога никакав црн облак не сме да наиђе.
- Свети владика Николај Велимировић
 
BESEDA NA BOŽIĆ
Oprostimo jedni drugima, pomirimo se jedni sa drugima, zagrlimo jedni druge i idimo tim svetim putem božanske ljubavi…

Ovo je beseda mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija na Svetoj liturgiji u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, na Božić 2017. godine.

Cjelivao nas je Gospod svojom ljubavlju, podario nam je sebe kao vječnu Ljubav, rodivši se od Duha Svetoga i Presvete Djeve u Vitlejemu. Pa je i nas udostojio da i mi Njega cjelivamo, da primimo Njega kao vječnu Ljubav, primajući Tijelo i Krv Gospodnju, Njegovu ljubav primajući, i na taj način sjedinivši se sa živim vječnim Bogom i sjedinivši se vječnom ljubavlju jedni sa drugima.
Ta ljubav je ona koja nam se podarila na ovaj sveti dan, na Hristov rođendan. Od tada mi znamo ko je Bog, šta je vječna istina, šta je vječni život, vječna mudrost i smisao ljudskoga života. Znamo, u isto vrijeme, i ko smo mi. Bog je postao naš brat, a mi Njegova braća i sabraća, i braća jedni drugima.
Jedan drevni mudrac je rekao: Vidio si brata svoga, vidio si Boga svoga. U licu brata, u licu svakoga čovjeka stvorenog po liku i podobiju Božijem, otkriva nam se velika i sveta tajna, naročito tajna Hristovog rođenja, tajna Boga kao vječne Ljubavi. Zato ako je Bog zagrlio sve ljude i sve narode i svu svoju tvorevinu sobom kao vječnom Ljubavlju, i uselio se u nas pun blagodati i istine, onda i mi zagrlimo ljubavlju Božijom jedni druge. Oprostimo jedni drugima, pomirimo se jedni sa drugima, zagrlimo jedni druge i idimo tim svetim putem božanske ljubavi, nju svjedočeći, njome živjeći, i njome i u ime nje odnoseći se prema svakom stvorenju, naročito prema svakome čovjeku koji se na zemlji rađa.

U to ime, neka je blagosloven ovaj sveti Božiji dan, neka je blagosloven rođendan Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, najljepšega između sinova ljudskih. Neka bi mir Njegov, ljubav Njegova, On kao Ljubav, prosvijetila i osvetila svako stvorenje i svako ljudsko biće. Neka bi se taj mir nebeski, višnji mir uselio u sve ljude i u sve zemaljske narode, da bi svi ljudi mogli da žive tom božanskom ljubavlju – ljubavlju prema Bogu i jednih prema drugima; da bi mogli da se klanjaju Božijoj istini: da znaju, i da se tako i upravljaju, da je čovjek biće stvoreno za besmrtnost, za neprolaznost, za vječnost.
Svakom ljudskom biću za vječnost stvorenom neka Bog podari mir, radost, pomirenje, oproštaj, bratsku ljubav i bratsku slogu i slobodu u vjekove vjekova. Amin.
Mir Božiji, Hristos se rodi!

Blagosloven vijenac ljeta Gospodnjega, na zdravlje i spasenje svima nama, i svima ljudima na zemlji, i svakom stvorenju! Amin, Bože daj!
 
BOŽIĆ BOŽIĆ BLAGI DAN

Božić, Božić, blagi dan,
Blagog Hrista rođendan,
Božić, Božić, svetli dan
Sav svetlošću obasjan.

Djeva Hrista rodila,
Pelenama povila,
U pećini Hristos spi,
Sveta Djeva nad Njim bdi.

Slama lepo miriše,
Bogomajka uzdiše,
Utom zvezda zasija,
Pećina se zagrija.

Anđeli se spustiše,
Pastirima javiše:
Vesel’te se svi noćas,
Rodi nam se Hristos Spas!

Kad to čuli pastiri,
Srce im se umiri,
Pa kliknuše svi u glas:

Nek’ se slavi Hristos Spas!
Nek’ mir svuda caruje,
Nek’ se srce raduje,
Nek’ se svako popravlja
I Gospoda proslavlja.
Pa, gle i mi Srbčići,
K’o srebrni zvončići,
Bogomajku hvalimo,
Hrista Boga slavimo.

Božić, Božić, blagi dan,
Blagog Hrista rođendan,
Božić, Božić, svetli dan,
Sav svetlošću obasjan
 
Sveti Vladika Nikolaj

HRISTOS SE RODI !
VAISTINU SE RODI !

Ne hvalimo se kad kažemo da je naš pravoslavni narod u ogromnoj većini čestit i pošten narod, pobožan i rodoljubiv, vredan i umeren, milostiv i velikodušan.
Bog vidi da ste takvi i svi, koji ste jutros poranili da u hramu Božijem proslavite Rođenje Sina Božijeg, da mu se poklonite kao nekada učeni zvezdari persijski i prostodušni čobani vitlejemski.
Da mu zahvalite što se spustio u ovaj svet s prestola večne slave radi spasenja ljudi, i da mu otvorena srca i grla zapevate :
Roždestvo Tvoje, Hriste Bože naš, zasijalo je u svetu kao svetlost razuma !
Ko oseća da nije takav, i da sebe ne može da stavi u onu dobru većinu našeg naroda, neka se još danas pokaje i otpočne popravljati.
To pokajanje grešnika, uz klicanje pravednika, jeste dar koji Hristos najradije prima u ovaj dan Svoga Rođenja.

O Božiću 1939.godine
417391913_396454296075653_8520493066305937953_n.jpg
 
Kada su mudraci otišli, anđeo Gospodnji se javi Josifu u snu i reče: Ustani, uzmi dete i majku njegovu, i beži u Egipat, i ostani tamo dok ti ne kažem: jer će Irod tražiti dete. da ga pogubi. I ustade, uze dete i majku njegovu noću i ode u Egipat. I on bi tu do smrti Irodove – da ispuni ono što je Gospod rekao preko proroka koji je rekao: Iz Egipta dozvah sina svoga. Tada Irod, videći da su ga mudraci prevarili, veoma se razgnevi i obide i pogubi svu decu u Vitlejemu i svuda oko njega od dve godine i niže, prema tačnom vremenu koje je saznao od mudraca. Tada se ispuni ono što je rekao prorok Jeremija, koji je rekao: Glas se čuo u Rami, plač i plač i naricanje mnogo, Rahela oplakuje decu svoju, i neće se utešiti, jer ih nema. A posle smrti Irodove, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josifu u Egiptu. I reče: Ustani, uzmi dete i majku njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su umrli oni koji su tražili dečju dušu. I ustade, uze dete i majku njegovu, i dođe u zemlju Izrailjevu. Ali čuvši da Arhelaj caruje u Judeji umesto Iroda, njegovog oca, uplaši se da ode tamo, ali, primivši zapovest u snu, otide u krajeve Galileje. I došavši, nastani se u gradu koji se zove Nazaret, da se ispuni ono što su rekli proroci, da se nazove Nazaret. (Mt. 2:13-23)

417200092_397022052685544_8696396291499218291_n.jpg
 
Sabor Presvete Bogorodice

Drugi dan Božića Crkva hrišćanska odaje slavu i hvalu Presvetoj Bogomateri, koja rodi Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista. Saborom se njenim naziva ovo praznovanje zato, što se toga dana sabiraju svi verni, da proslave nju, Mater Bogorodicu, i što se toržestveno, saborno, služi u čast NJenu. U Ohridu je od starine bio običaj, da se uoči drugog dana Božića večernja služi samo u Svetoj Bogorodici zvanoj Čelnica. Sve sveštenstvo sa narodom tu je saborno proslavljalo Prečistu Bogomater.

Tropar (glas 4):

Tvojim rođenjem Hriste Bože, zasija svetu svetlost bogopoznanja, jer se u toj svetlosti zvezdom učahu oni koji zvezdama služe, da se klanjaju Tebi, Suncu Pravde, i da poznaju Tebe sa visine Istoka, Gospode, slava Ti!
 
Čitanje na Božić

Kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo. Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao: I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja. Onda Irod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvijezda. I poslavši ih u Vitlejem, reče: Idite i raspitajte se dobro za dijete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim, a oni, saslušavši cara, pođoše, i gle, zvijezda, koju su vidjeli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gdje bješe dijete. A kad vidješe zvijezdu, obradovaše se veoma velikom radosti. I ušavši u kuću, vidješe dijete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje prinesoše mu dare: zlato, tamjan i smirnu. I primivši u snu zapovjest da se ne vraćaju Irodu, drugim putem otidoše u zemlju svoju. (Mt. 2:1-12)
 
Božićna priča

Živeo jednom jedan obućar. Ostao je udovac, ali je imao malog sina. I gle, uoči praznika Hristovog Rođenja dečak reče svom ocu:
- Danas će nam Spasitelj doći u goste.
- Ma hajde, nije poverovao obućar.

- Evo, videćeš, doći će. Lično mi je to rekao u snu. Dečak čeka dragog gosta, gleda kroz prozor, a nema nikog. I odjednom vidi – u dvorištu, napolju, dvojica dečaka tuku jednog dečačića, a ovaj se čak ni ne suprotstavlja. Istrčao je obućarev sin napolje, rasterao je napadače, a pretučenog dečaka je doveo u kući. Otac i on su ga nahranili, umili, očešljali, i tada je obućarev sin rekao:
- Oče, imam dva para čizama, a mom novom drugu prsti ispadaju iz obuće. Hajde da mu dam svoje valjane čizme, jer je napolju užasno hladno. Osim toga, danas je praznik!
- Neka bude po tvom, složio se otac. Dečačiću dadoše valjane čizme i on je radostan, ozaren, krenuo kući. Prošlo je neko vreme, a obućarev sinčić nikako ne odlazi od prozora, čeka Spasitelja da dođe u goste.

Prolazi prosjak pored kuće, moli:
- Dobri ljudi! Sutra je Božić, a tri dana ništa nisam okusio, dajte mi da jedem Hrista radi!

Otac i on su nahranili i napojili starca, otišao je od njih radostan. A dečak je stalno čekao Hrista, već je počeo da se brine.
Nastupila je noć, napolju su se upalili fenjeri, duvala je mećava. I odjednom obućarev sin povika:
- Jaoj, tatice! Neka žena stoji pokraj stuba i to s malim detetom. Vidi kako im je hladno, siromasima!
Obućarev sin je istračao napolje, doveo je ženu i dete u kuću. Nahranili su ih, napojili i dečak reče:
- Kako će da idu na mraz? Tata, neka prenoće kod nas.
- Pa gde će kod nas da prenoće? pita obućar.
- Evo gde: ti ćeš na kauč, ja ću na sanduk, a oni će na našem krevetu.
- Pa dobro, neka bude tako. Na kraju su svi legli da spavaju.

I dečak sanja da kod njega napokon dolazi Spasitelj i nežno mu kaže:
„Čedo Moje milo! Budi srećan celog svog života.“
- Gospode, a ja sam Te danju očekivao, začudi se dečak.

A Gospod kaže:
„Pa, dolazio sam kod tebe tri puta, dragi Moj. I tri puta si Me primio. I to tako da se lepše ne može ni zamisliti.“

- Gospode nisam znao. Ali kad?
„Nisi znao, ali si Me svejedno primio. Prvi put nisi spasio dečaka iz ruku dečaraca - huligana, već si Mene spasio. Nekada sam od zlih ljudi primio pljuvanje i rane, slično kao ovaj dečak... Hvala ti, rođeni Moj"
- Gospode, a kad si drugi put dolazio kod mene? Ceo dan sam gledao kroz prozor, upita obućarev sin.
„A drugi put – uopšte nije prosjak, već sam Ja dolazio kod tebe na trpezu. Ti i otac ste jeli samo korice, a Meni ste dali praznični kolač"
- A treći put, Gospode? Možda bih Te makar treći put prepoznao?
„A treći put sam čak noćio kod tebe sa Svojom Majkom.
- Kako to?
„Kao kad smo morali da bežimo u Egipat od Iroda. Tako si ti i Moju Majku kod stuba, kao u egipatskoj pustinji našao i pustio si nas pod svoj krov. Budi srećan, rođeni moj,zauvek!"

Dečak se probudio ujutru i prvo je upitao:
- A gde su žena i dete?
Gleda – a u kući nema više nikog. Valjane čizme koje je juče poklonio dečaku ponovo se nalaze u uglu, na stolu je netaknut praznični kolač. A na srcu mu je neizreciva radost, kakve nikad nije bilo.
 
Sveti Avva Justin Popovic

"Žitija svetih za decembar" "26. decembar",
str. 745, Beograd, 1988.

"Drugi dan Božića Crkva hrišćanska odaje slavu i hvalu Presvetoj Bogomateri, koja rodi Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista. Saborom se njenim naziva ovo praznovanje zato što se toga dana sabiraju svi verni da proslave Nju, Mater Bogorodicu, i što se toržestveno, saborno, služi u čast Njenu. Presveta Bogorodica Marija je, rađanjem Gospoda Isusa Hrista od Nje, najviše poslužila našem spasenju i spasenju celoga sveta i sve tvari. Zato i priliči, i dolikuje, i dostojno je izuzetno praznovati Nju uvek, a pogotovu odmah sutradan po rođenju Hristovu, kao Majku Bogoroditeljku Hrista Boga i Spasa našeg."
 
Sveti Isak Sirin

U iskušenjima, u onom času velike duševne bure, čini nam se da su nas svi napustili i nema ni sa koje strane nade za spasenje. Sve nam izgleda crno i mračno. Ali, ne gubimo hrabrost i ne očajavajmo! Posle nevremena nastupa tišina. Dobri Bog ustrojava tako lepo svakome od nas, tako da neće dozvoliti da naiđu na nas iskušenja koja prevazilaze naše snage. U iskušenjima su pomešane uteha i nevolja, svetlost i tama, tuga i sreća. Iskušenja su pokazatelji duhovnog napredovanja čovekovog. U času iskušenja imamo pomoćnika – živoga Boga! Zašto dakle, da se plašimo?
 
Sveti Justin Ćelijski

Odlomak iz besede na Sabor Presvete Bogorodice (drugi Božić),

1966. godine u manastiru Ćelije.

Danas, drugi dan Božića NJen je dan. Ona, naročito kroz Čudesnog Gospoda, i ne znajući do kraja Koga će zapravo roditi, eto, Ona je prva ispunila sebe Bogom. Prva je osetila tu istinu: šta znači Gospod Hristos, šta znači to kad Bog postane Čovek. U NJoj je Bog postao Čovek. Ona Ga je rodila kao Bogočoveka, i prva doživela svu punoću Božanstva, prva doživela sav Raj, sva blaženstva, sva bogatstva koje Bog donosi svetu, doživela celo Evanđelje Gospoda Hrista, doživela sav Večni Život, svu Večnu Istinu, svu Večnu Pravdu. Ona je posle Gospoda Hrista oličenje Večne Pravde, oličenje Večne Ljubavi, oličenje Večnoga Života.
 

Back
Top