obaveza vjerovanja da čovjek ima slobodan izbor da čini dobro ili zlo i da će odgovarati i biti nagrađen ili kažnjen za svoje djelo. I sloboda ljudskog izbora je u skladu s Božijom voljom i određenjem. Obje postavke imaju potvrdu u više kur'anskih ajeta. Način djelovanja Božije volje i određenja nije nam poznat, osim po spoljnim manifestacijama, ali nam je dobro poznato da nas ništa ne prisiljava da odaberemo dobro ili zlo mimo naše slobodne volje.
Uzvišeni je rekao: "I reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!". (El-Kehf, 28)
"Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti". (Ed-Dehr, 3)
Božija univerzalna volja (irade kevnijje) obuhvata sve, a Njegova šerijatska volja usmjerena je na ljudska djela sa zahtjevom da čine samo ono što je dobro. Niko nema pravo da se poziva na sudbinu opravdavajući svoja loša djela. To je pokušaj bijega od odgovornosti za njih, koji je unaprijed osuđen na neuspjeh. "Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga, a ko uradi koliko trun zla vidjet će ga", kaže Uzvišeni u suri Ez-Zilzal.
