Konstruktivna kritika

Znam za taj jadac, ali kritika nije bila baš konstruktivna i samo je delimično bila osnovana , tako da bi se mogla podvesti pod #kritičarenje" ( izmislila sam termin). Da, reakcije su bile prenaglašene. :D
Bila je nedobronamerna, glupa, preneta s ciljem provokacije. I onda kao šmrc, zovu me vakim i nakim. Tako da su reakcije na malicioznost opravdane jer ih je "žrtva" baš i tražila. Mada baš zato što provokator-žrtva to traži, ne treba mu pružiti zadovoljstvo. Mene je jednom zaebao da uopšte komentarišem gluposti.
 
Ne, ne sir patula nije zlonameran. Upecam se uvek ali meni je to simpatično jer nikada ne znam kada je ozbiljan :D
Stvarno ne bih da se upuštam u analizu ličnosti, ograničavam se na ono što se vidi u temi. I smešno mi je da se žali na "uvrede" a bukvalno je cilj postavljanja teme provokacija jer je kritika glupa, naduvana, nedobronamerna. I kad ljudi s razlogom reaguju na laž i glupost (neko i pretera), on se kao iza ćoška smeje hihihi al ste se upecali. To je podhebavanje a ne kritika ni zezanje i ne mogu da budem tolerantna i korektna da kažem kako mi je to kul.
 
Stvarno ne bih da se upuštam u analizu ličnosti, ograničavam se na ono što se vidi u temi. I smešno mi je da se žali na "uvrede" a bukvalno je cilj postavljanja teme provokacija jer je kritika glupa, naduvana, nedobronamerna. I kad ljudi s razlogom reaguju na laž i glupost (neko i pretera), on se kao iza ćoška smeje hihihi al ste se upecali. To je podhebavanje a ne kritika ni zezanje i ne mogu da budem tolerantna i korektna da kažem kako mi je to kul.
Ne žali se, nego se šali. Posle je bio ozbiljan. :D
 
Jeste teška bolest jer utiče i na fizičko zdravlje alkoholičara i na psihičko zdravlje. Ta zavisnost ne pogađa samo osobu koja je bolesna, već celu porodicu.

Ne možeš i ne treba da kritikuješ nekog bliskog koji nije svestan svojih postupaka kada je pijan. Kada se otrezni, treba da ide kod lekara i da krene sa lečenjem.
E onda i njima put pod noge.
 
Jedna stvar je kad se nesto krecete kroz svoj zivot, radite nesto ovako, onako i kad se pojavi ta neka osoba koja vam nesto kaze sto smatrate kritikom. Mislim da vecina nas zeli da cuje kakvi smo od nekih drugih - tako naucimo po nesto o samom sebi sto nismo znali ili nam nije palo napamet gledajuci sebe iznutra. Neki to rade iz nesigurnosti, neki iz potrebe sopstvenog usavrsavanja. A neki ne zele da cuju kritiku jer smatraju da su bogom dani (i da im se nista ne moze zameriti, pa ni ne slusaju i ne cuju, ali nista manje imaju svoje jako stanoviste i misljenje o necemu - cak i kad je potpuno neosnovano - u cemu ima i jedan treci mehanizam o kome ne bih ovde*).

Druga stvar je kad kritika takoreci nije vise kritika, nego nacin manipulacije necijim zivotom. Dolazi u formi kritike ali zapravo se ne moze uzeti kao takva. Droga, alkoholizam i nasilje (kocka?) kod nekog sa kojima imamo neke veze prouzrokuju cesto da se osoba lomi u sebi - kako da postupi? Koliko je neko voljan da iskoci van sebe radi razumevanja zarad neke ljudskosti, ljubavi, kontra blatantnog odbijanja da se ugrozi sopstveni integritet. Relativno je lako odbaciti ljude koji su van zone zivota, ali ima naravno i onih koji nam cine zivot u kojem smo i gde evidentno imamo problem.

kako to radite?


*frustracija (cisto da zabelezim misao)
 
Svi smo mi u određenoj meri sujetni i niko od nas ne uživa u tome da sluša kritike.
Ali ako su razložne i smislene, i ako će tu toj osobi pomoći, opravdavam ih, naravno.
No, problem je da li je onaj ko upućuje kritiku merodavan da to čini.
Svakako, pobornik sam iskrenog iznošenja stavova, pa bili oni pozitivni ili negativni.

Što se mene lično tiče, veći kritičar od sebe same mi ne treba. :)
Samoanaliziram se redovno...
 
Kako ljudi reaguju na vašu kritiku , kako vi reagujete kada dobijete kritiku?
Da li postoji nešto što biste promenili u svom ponašanju , i ukoliko ste već to učinili - na koji način ste to uspeli?
Da li smatrate kritiku korisnom?

Na moje kritike ljudi loše reaguju.Odlaze i ne vraćaju se. :mrgreen:

Prihvatam kritiku, nekad bez problema, a ima situacija kad mi zasmeta u meri u kojoj mi je važna osoba od koje dolazi.
Previše sam samokritična, i ništa što mi je neko rekao ne primam zdravo za gotovo.Volim da razmislim dobro o svemu, bilo da je kritika ili pohvala u pitanju.
Mislim da detinjstvo utiče na naš odnos i način prihvatanja kritike više od bilo čega.
Deca su bića koja različito reaguju.Na neko dete kritika i kazna deluju pozitivno, na drugo opet negativno.
Ume i dan danas da mi zasmetaju kritike koje baš i nemaju nikakvu osnovu, a dolaze od ljudi koji zauzimaju bitno mesto u mom životu.
No, s godinama sam naučila da se nosim sa tim.Prosto kažem sebi, to su on/ona/oni, nisi ti.
Kritika sama po sebi nije loše, ume da bude vrlo korisna, posebno kada je upućena s uvažavanjem i umerenošću, dakle bez potrebe da uvredi.
Promene...uvek radim na menjanju svojih negativnih osobina.Nešto se sasvim promeni, nešto se nauči dobro kontrolisati, a sa nečim se svakodnevno mučimo.
Upoznati dobro sebe i želeti promeniti nešto - to je način koji vodi do uspeha tih promena.
 
Pogledajte prilog 1499937

Biti kritičar i biti kritikovan je jedna neizbežnost i sasvim normalna pojava u interakciji sa drugim ljudima.
Kritika može biti konstruktivna - kada je korisna ili destruktivna - kada to nije , a ono bitno što ih razdvaja je da se u konstruktivnoj kritici kritika odnosi na ponašanje , ne na samu osobu i da se nudi rešenje ili sugestija.

Kako ljudi reaguju na vašu kritiku , kako vi reagujete kada dobijete kritiku?
Da li postoji nešto što biste promenili u svom ponašanju , i ukoliko ste već to učinili - na koji način ste to uspeli?
Da li smatrate kritiku korisnom?

Odgovoriću i ja:
Kritiku smatram korisnijom od pohvale mada je zaista ponekad teško prihvatiti je. Ponekad na prvu loptu reagujem burno i to je ono što bih promenila kod sebe , ali uvek vrlo dobro razmislim o njoj , bez obzira da li je u rangu konstruktivne ili destruktivne što je opet greška jer ne vršim selekciju.
Kritika, cak i kada je izgovorena cinjenicno i bez vredjanja ima negativnu konotaciju, pa samim tim bar na trenutak naidje na otpor. Ali vecina ljudi, bar je to moje iskustvo i tu ubrajam i sebe kao nekog ko primi ili daje kritiku, pre ili kasnije razmisli o tome kada se otpor smanji ili nestane.
Neke poslovne predloge, tipa - mozda bi smo to mogli sledeci put uraditi ovako ili onako, ne dozivljavam kao kritiku. To mi cisto predlog nekog novog nacina obrade onog sto radimo. Medjutim ima ljudi koji i tu zapinju. Ali na kratko. Kad je tim dobrp uigran i kada se ljudi postuju onda ide jednostavnije.
 
Nekada sam umeo da budem bas konstruktivan u primedbama.
Umem i danas.
eazlika je u tome sto vise nemam volje.
Na svaki razlog i argumet fino upakovan dobio sam uvredu ili smeh i ruganje.
Ne pakujem nista vise.
Kazem lepo slusaj ti ovo i ovo nije u redu.
Pa neka misli sta occe o meni bole me paka visse.
Ne vaspitavam odrasle ljude i ne zanima me visse sta misle o meni.
Ne pravdam se vise nikome.
Moje ponasanje uvek moze da kritikuje ko hoce i ako je opravdano necu se naljutiti.
Ali na nicim izazvane uvrede hoccu i to veoma burno.
 
Kritika, cak i kada je izgovorena cinjenicno i bez vredjanja ima negativnu konotaciju, pa samim tim bar na trenutak naidje na otpor. Ali vecina ljudi, bar je to moje iskustvo i tu ubrajam i sebe kao nekog ko primi ili daje kritiku, pre ili kasnije razmisli o tome kada se otpor smanji ili nestane.
Neke poslovne predloge, tipa - mozda bi smo to mogli sledeci put uraditi ovako ili onako, ne dozivljavam kao kritiku. To mi cisto predlog nekog novog nacina obrade onog sto radimo. Medjutim ima ljudi koji i tu zapinju. Ali na kratko. Kad je tim dobrp uigran i kada se ljudi postuju onda ide jednostavnije.

Slažem se. Kada je na poslu tim uigran, lakše se i primi neka eventualna kritika.

I da još jednom ponovim: Ne volim zlonamernu kritiku uz koju obično usledi neka uvreda, to sam preživela tri puta.
 
Suština je samo da li je kritika izrečena dobronamerno ili je izrečena da povredi nekoga. Mislim da je jako bitan i ton i način na koji se obratiš nekome da bi ta kritika urodila plodom.

To znam po sebi jer vrlo često govorim stvari rečima koje ne biram i onda napravim kontra efekat i još ljudi misle da ih vređam, ali mene samo mrzi da nešto obrazlažem previše i da uvijam okolo, tražim neke lakše reči.

Ali me to dovede u situaciju da me ljudi vređaju, da se uvrede i tome slično. Npr, dobar broj ljudi i odavde kad bi me znao lično iznenadili bi se koliko sam nasmejan i opušten tip, nego ovde viđam neke pojave kojih se u stvarnom životu klonim, pa nekad zvuči kao da sam užasan. Tako da ni stav, a ne kritika ne prođu baš najbolje, ali šta da se radi.
 

Back
Top