Konflikti

  • Začetnik teme Začetnik teme Roksi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Roksi

Početnik
Poruka
9
Stalno ulayim u konflikte i posle se par dana nerviram zbog njih. Ako cutim i pustam da me neko kinji onda ne mogu da oprostim sebi sto se nisam branila. Ako krenem da se raspravljam onda druga strana pocne da me vredja i to ode predaleko, ako ja pocnem da vredjam, onda me napadne vise ljudi i to je najgora opcija. Nekako osete da me to izbaci iz lezista i namerno me kinje. Ne znam kako da prestanem da se uzrujavam kada neko to uradi. Niti da se postavim u takvoj situaciji.
 
Stalno ulayim u konflikte i posle se par dana nerviram zbog njih. Ako cutim i pustam da me neko kinji onda ne mogu da oprostim sebi sto se nisam branila. Ako krenem da se raspravljam onda druga strana pocne da me vredja i to ode predaleko, ako ja pocnem da vredjam, onda me napadne vise ljudi i to je najgora opcija. Nekako osete da me to izbaci iz lezista i namerno me kinje. Ne znam kako da prestanem da se uzrujavam kada neko to uradi. Niti da se postavim u takvoj situaciji.

Nemoj da stalno ulaziš u konflikte. Samo kad misliš da je potrebno.
Nemoj raspravu svoditi na vređanje. Rasprava se vodi argumentima.
Nemoj nikoga vređati u raspravi. To se naziva "ad hominem" i nije dozvoljeno pravilima debatovanja. Uostalom, vređaju oni koji nemaju argumente.
Nemoj dozvoliti da te neko vređa. Čim se počne služiti time, prekineš raspravu i nastaviš svojim putem.

Kako da se postaviš?
Tako što ćeš da kažeš šta imaš, držeći se teme, ne prelazeći na lični nivo, služeći se argumentima, dozvoljavajući da oponent kaže šta ima, slušajući oponenta, razmisliti o tome što je rekao, ne biti sujetan i tvrdoglav pa da uvidiš da je u pravu ali ipak nastaviš po svom, ne biti popustljiv pa da vidiš da nije u pravu ali mu olako priznati da jeste, i tako dalje.

Sve ovo možeš svesti na tri ključne reči:
kultura dijaloga (saslušati drugog, ne vikati, ne upadati u reč...),
potkrepa stavova (argument, primeri u korist tvojoj tvrdnji...),
odsustvo taštine (tj. sujete, iliti "ja sam u pravu i kad nisam u pravu").
 
Nemoj da stalno ulaziš u konflikte. Samo kad misliš da je potrebno.
Nemoj raspravu svoditi na vređanje. Rasprava se vodi argumentima.
Nemoj nikoga vređati u raspravi. To se naziva "ad hominem" i nije dozvoljeno pravilima debatovanja. Uostalom, vređaju oni koji nemaju argumente.
Nemoj dozvoliti da te neko vređa. Čim se počne služiti time, prekineš raspravu i nastaviš svojim putem.

Kako da se postaviš?
Tako što ćeš da kažeš šta imaš, držeći se teme, ne prelazeći na lični nivo, služeći se argumentima, dozvoljavajući da oponent kaže šta ima, slušajući oponenta, razmisliti o tome što je rekao, ne biti sujetan i tvrdoglav pa da uvidiš da je u pravu ali ipak nastaviš po svom, ne biti popustljiv pa da vidiš da nije u pravu ali mu olako priznati da jeste, i tako dalje.

Sve ovo možeš svesti na tri ključne reči:
kultura dijaloga (saslušati drugog, ne vikati, ne upadati u reč...),
potkrepa stavova (argument, primeri u korist tvojoj tvrdnji...),
odsustvo taštine (tj. sujete, iliti "ja sam u pravu i kad nisam u pravu").
Hvala ti, pokusavam sve to da sprovedem ali mi ne ide lako. Valjda cu se upraksovati:)
 
Nemoj da stalno ulaziš u konflikte. Samo kad misliš da je potrebno.
Nemoj raspravu svoditi na vređanje. Rasprava se vodi argumentima.
Nemoj nikoga vređati u raspravi. To se naziva "ad hominem" i nije dozvoljeno pravilima debatovanja. Uostalom, vređaju oni koji nemaju argumente.
Nemoj dozvoliti da te neko vređa. Čim se počne služiti time, prekineš raspravu i nastaviš svojim putem.

Kako da se postaviš?
Tako što ćeš da kažeš šta imaš, držeći se teme, ne prelazeći na lični nivo, služeći se argumentima, dozvoljavajući da oponent kaže šta ima, slušajući oponenta, razmisliti o tome što je rekao, ne biti sujetan i tvrdoglav pa da uvidiš da je u pravu ali ipak nastaviš po svom, ne biti popustljiv pa da vidiš da nije u pravu ali mu olako priznati da jeste, i tako dalje.

Sve ovo možeš svesti na tri ključne reči:
kultura dijaloga (saslušati drugog, ne vikati, ne upadati u reč...),
potkrepa stavova (argument, primeri u korist tvojoj tvrdnji...),
odsustvo taštine (tj. sujete, iliti "ja sam u pravu i kad nisam u pravu").
Najteye mi je da prekinem raspravu kada se neko bas zagrejao i nikako ne popusta koliko god ja pricala da ne zelim vise da se raspravljam. Kako tu postupiti
 
Najteye mi je da prekinem raspravu kada se neko bas zagrejao i nikako ne popusta koliko god ja pricala da ne zelim vise da se raspravljam. Kako tu postupiti

A šta ako te neko nagovara na seks, ti mu uporno govoriš da ne želiš, a on ne popušta?
Dakle, bez obzira što je uporan, ti ostaneš na svom - ne produžavaš raspravu.
 
Ok, to je dobar savet. A kako iskulirate kada se uzrujate i kada se nervirate? kako razmisljate da do toga ne dodje?

Sve je dobro dok imas kontrolu nad situacijom,onog sekunda kad krenes da se nerviras i penis,tad si izgubila kontrolu nad situacijom.
U pocetnoj fazi koju nisi procitala ti pricas i razmenjujes misljenja,onda krece faza polarizacije gde oboje zauzimate suprotne strane i pocinjete da se nervirate i prestajete na kraju da slusate jedno drugo i prelazite u fazu segregacije.
Kad dodjes u tu 3 fazu,e onda je vec potreban posrednik inace odoste u sledecu fazu - nasilje. Posle odredjenog vremena nastupa 5 faza - hladjenje.
Tvoje je da drzis pricu u prvoj fazi. Nema potrebe ulaziti u raspravu sa svakime i svaki put,samo ako je potrebno.
Fora je da napadas situaciju,a ne osobu. Nije mi se dopao taj i taj gest jer si me povredio ili ispao sam kreten u drustvu zbog tog gesta. Ili taj gest mi smeta.
To je dobar primer,a los primer je Ti si kreten sto si uradio taj gest zbog kojeg sam ispao budala u drustvu. u prvom ti napadas situaciju,a u drugom ti napadas coveka.
Covek ce sigurno da se brani,a kad napadnes situaciju,e onda je druga prica.
Ako se stalno raspravljas,onda je problem u tebi jer drugim ljudima nameces svoje misljenje. ne osudjujem te,ja imam problem jer uvek zauzima kontra stav od vecine i uvek moram nesto da polemisem.
To sam slucajno zapazio kod sebe i to iritira ljude,ja sam ono sto sam ti poslao bukvalno procitao od prve do poslednje strane jer sam imao slican problem kao i ti.
 
U konfliktu razlikujemo nekoliko vrsta ponašanja odnosno načina komunikacije:
pasivna, agresivna, pasivno-agresivna i asertivna komunikacija.47
Pasivna komunikacija je zasnovana na nedostatku poštovanja samog sebe. Često
je praćena nesposobnošću izražavanja sopstvenih osjećanja, želja i briga. Pasivne
osobe omogućavaju drugima da zauzmu njihov prostor, negiraju njihova
prava i ignorišu njihove potrebe. Nekada pasivne osobe izražavaju svoje želje
i potrebe, ali to rade na nejasan način ili samoopravdavajući se tako da ih ne
shvataju ozbiljno.
Agresivna komunikacija odnosno ponašanje je kada se svoje potrebe izražavaju
napadanjem druge strane, optuživanjem za loše namjere, etiketiranjem itd. Baza
agresivnog ponašanja leži u nedostatku poštovanja prema drugima. „Ti „ jezik
je najčešći vid komunikacije (ti moraš, ti trebaš, ti ne trebaš da...). Agresivno
ponašanje ima svoju dobru stranu izraženu u jasnoći cilja i metoda do kojeg
se želi doći. Međutim za postizanje konstruktivnog rješenja ovo nije dobar vid
komunikacije.
Manipulativna ili pasivno-agresivna komunikacija se odlikuje nedostatkom
poštovanja prema sebi i drugima. U okviru nje dolazi do poricanja sopstvenih i
ugrožavanja tuđih prava. Manifestacije ovog ponašanja su okrivljavanje drugih,
povlačenje, davanje neprimjerenih izjava i slanje dijametralno suprotnih poruka
sa ciljem da se kontroliše druga strana.
Asertivna komunikacija je kada se u toku nekog konflikta otvoreno izražava briga,
potreba ili neslaganje na način koji pospješuje rješavanje problema (eng. assert:
tvrditi, izjavljivati, braniti, dokazivati; assertive: izričan, uporan)48. Ova vrsta
komunikacije se zasniva na poštovanju sebe i drugih, uključujući i poštovanje
prava svake stran
 
Moj ortak je doneo tezu da ne dolazi do konflikta osim ako obe strane nisu željne njega samog :) I to je kroz neke prilično zaebane situacije pokazao kao istinitu tvrdnju. Tako da, ako ulaziš u konflikte, to sama želiš.
 
Ma ne desava mi se u stvarnom svetu, jer ne iznosim misljenje pred svakim jer nema smisla, nije svako za zdravu debatu, pocnu da se nerviraju i svadjaju, a ja to ne volim. I volim da naucim nesto novo pa volim sa pametnim ljudima da argumentujem. Ne vole svi ljudi kada se neko ne slaze sa njihovim stavovima pa ja izbegavam da se kacim. Na nekom forumu se napusila... I to nekoliko puta. Valjda je ljudima lakse da napadaju ljude koje ne vidjaju u rl. A i ja sam preterala, iznervirala se pa i ja vredjala, posle htela da izgladim odnos i rekla sta mi je smetalo sta je ta osoba uradila. Ali uzaludno. Ali sam se mnogo iznervirala i bila sam posle potistena.
 
Nemoj nikoga vređati u raspravi. To se naziva "ad hominem" i nije dozvoljeno pravilima debatovanja. Uostalom, vređaju oni koji nemaju argumente.
Nemoj dozvoliti da te neko vređa. Čim se počne služiti time, prekineš raspravu i nastaviš svojim putem.
Ovo nije primenljivo u najbanalnijim i najčešćim situacijama.Primer-pola sata pikamo kockice u kraju,Žutog znam iz viđenja i spika glasi ovako:

Ortak:"A j*bi se bre Žuti,šta me p**aš na potuljenu"...
Ja:"Hnjo,hnjo,zabi ti ga Žuti"...
Žuti:"Alo!Nemoj da ti Žuti j*be kevu.Ščuo?!"
Ja:"Šta je bre Kosovaru?Ae mrš na brdo!"

U nastavku:

Naravno,ukoliko su dva gospodina u pitanju retko dolazi do ovakvog vređanja i najčešće se svaki konflikt završava na peckanju...Al' saberi ti koliko puta dnevno sretneš gospodu a koliko balvane.

Moj ortak je doneo tezu da ne dolazi do konflikta osim ako obe strane nisu željne njega samog :) I to je kroz neke prilično zaebane situacije pokazao kao istinitu tvrdnju. Tako da, ako ulaziš u konflikte, to sama želiš.
Ovo je tačno.
 

Back
Top