sirenica:
Ponekad preterujem, pa suvise licno dozivim necije neslaganje samnom, ali u principu, uvek kada mi se pruze cvrsti argumenti i kada uvidim svoju gresku - to i priznam, pa se izvinjavam. To mi uopste nije problem i nije mi neprijatno.
S druge strane, ako sam sasvim sigurna u ono sto pricam ( mislim ), tj. da je moje misljenje i uverenje REALNO i tacno, onda sam spremna da se borim "do poslednjeg daha", da razuverim drugu stranu.
A ne znam zbog cega mi je stalo do toga, da "dokazujem" sebi ( pa i drugima ) ko je u pravu a ko nije!?
ops:
ti samo
misliš da misliš....rekla si mi "Alo, tetka!" 8)
Nemaš pojma
Hoćeš sad da se "boriš do poslednjeg daha" da dokažeš da sam tetka
Stvarno, zašto je važno uvrediti (probabilistički rečeno) ako se neko ne slaže sa tobom, sireno?
btw. hvala, nactu, jel hoćeš da mi budeš PR
Šalim se, ali stvarno sam sad nekako ponosna