Koncerte i lutanje, blejanje po parkovima, stepeništima, bazenima u leto, napuštenim fabrikama, igralištima i to po celu noć, često se spoji i više dana i noći. Voleo sam i okupljanja u jesen, išla je škola pa je nekima bio problem (ne računajući petak-subotu), ali kasnije na faksu nije bio problem. Sećam se da sam i u jesen stalno izlazio negde, bilo je i situacija da u trenutku ogromnog pljuska i grmljavine, u tipa tri ujutro samo zapalim negde besciljno i lutam.
Kućne žurke su dobre isto ali samo sa pravim društvom. Mada mogu i da dosade oni afteri usrani, pet dana i noći šmrkanje i dosada, ne izadje se iz kuće za to vreme. Kafane nisam voleo nikad, klubove donekle jesam, naročito rejvove, ali više svirke i koncerte. Mada trebalo je sve to plaćati i tu je problem uvek, čovek bi hteo svašta da isprati, a može samo ponešto. Ovo ostalo se improvizuje. Od 2014-e su rejvovi kod nas baš zaživeli, baš baš, i nisu kao nekad.