- Poruka
- 90
Monasi koji su se pre neki dan međusobno zveketali u porti Gračanice, pokušavajući da sačuvaju sada već odbeglu lopužu Simeona Vilovskog, učinili su za nezavisnost Kosova više nego Tači i Haradinaj zajedno
Neki će reći da su bili izmanipulisani, ali je verovatnije da je u pravu vladika Grigorije koji kaže da se u poslednje vreme zamonašilo dosta neobrazovanog sveta. Blag je bio vladika Grigorije.
Simeonu su podršku pružili i jurišnici DSS-ovog Srpskog nacionalnog veća iz Kosovske Mitrovice, pokušavajući da celu stvar prebace na navodni obračun predsednika Tadića i patrijarha Irineja sa vladikom Artemijem, čiji je pomenuti Simeon Vilovski dugogodišnji lični sekretar. To što je ovaj plaćao kandila po 500 evra i uzimao iz usta gladnih kosovskih Srba kako bi sebi i svojim pajtašima platio povezivanje staža, a svom bratu čak i telefonski račun, nikom ništa. To Jakšića ne zanima, njemu je borba protiv Tadića životni cilj.
Da sam na mestu Hašima Tačima, samozvanog, ali od 65 velikih svetskih država priznatog premijera Kosova, poslao bih u Gračanicu policiju i zamolio monahe koji su se tukli da fino napuste manastir jer su, hvatajući se za brade, oskrnavili najveće kosovsko kulturno-istorijsko blago. Iz Tačijevog ugla gledanja, on na to ima potpuno pravo. Ali ni ovo što su Albanci uradili nije loše. Prećutali su celu stvar i ostavili svetu da začuđeno posmatra lude Srbe kako se biju čak i na kapiji svoje najveće svetinje.
Srbija, u stvari, tek danas, deset godina posle rušenja zločinačkog režima Slobodana Miloševića, može jasnije da vidi kolike su razmere uništavanja srpske države i srpskog naroda od strane bagre koja je devedesetih vladala ovom zemljom. Jer sve što nam se danas dešava posledica je tog vremena.
Koliko god bila bolna, istina je da većina normalnih i civilizovanih zemalja sa nama ni danas neće da razgovara, bez obzira da li su ovde na vlasti Đinđić, Koštunica, Tadić ili sutra, možda, Nikolić. Jer mi tom Zapadu, kome Srbija geografski i civilizacijski pripada i kome težimo, jedino predstavljamo trn u oku, odnosno, još gore, sramotu koju oni sa sebe moraju da peru.
A da to nije baš tako, znamo mi ovde i niko više živ na svetu. I ništa tu ne možemo da promenimo.
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/komentar_dana/story/101533/Šaolin+monasi.html
Bravo. Precizan komentar g. Grujica koji opisuje sustinu situacije, racionalno i realno.
Neki će reći da su bili izmanipulisani, ali je verovatnije da je u pravu vladika Grigorije koji kaže da se u poslednje vreme zamonašilo dosta neobrazovanog sveta. Blag je bio vladika Grigorije.
Simeonu su podršku pružili i jurišnici DSS-ovog Srpskog nacionalnog veća iz Kosovske Mitrovice, pokušavajući da celu stvar prebace na navodni obračun predsednika Tadića i patrijarha Irineja sa vladikom Artemijem, čiji je pomenuti Simeon Vilovski dugogodišnji lični sekretar. To što je ovaj plaćao kandila po 500 evra i uzimao iz usta gladnih kosovskih Srba kako bi sebi i svojim pajtašima platio povezivanje staža, a svom bratu čak i telefonski račun, nikom ništa. To Jakšića ne zanima, njemu je borba protiv Tadića životni cilj.
Da sam na mestu Hašima Tačima, samozvanog, ali od 65 velikih svetskih država priznatog premijera Kosova, poslao bih u Gračanicu policiju i zamolio monahe koji su se tukli da fino napuste manastir jer su, hvatajući se za brade, oskrnavili najveće kosovsko kulturno-istorijsko blago. Iz Tačijevog ugla gledanja, on na to ima potpuno pravo. Ali ni ovo što su Albanci uradili nije loše. Prećutali su celu stvar i ostavili svetu da začuđeno posmatra lude Srbe kako se biju čak i na kapiji svoje najveće svetinje.
Srbija, u stvari, tek danas, deset godina posle rušenja zločinačkog režima Slobodana Miloševića, može jasnije da vidi kolike su razmere uništavanja srpske države i srpskog naroda od strane bagre koja je devedesetih vladala ovom zemljom. Jer sve što nam se danas dešava posledica je tog vremena.
Koliko god bila bolna, istina je da većina normalnih i civilizovanih zemalja sa nama ni danas neće da razgovara, bez obzira da li su ovde na vlasti Đinđić, Koštunica, Tadić ili sutra, možda, Nikolić. Jer mi tom Zapadu, kome Srbija geografski i civilizacijski pripada i kome težimo, jedino predstavljamo trn u oku, odnosno, još gore, sramotu koju oni sa sebe moraju da peru.
A da to nije baš tako, znamo mi ovde i niko više živ na svetu. I ništa tu ne možemo da promenimo.
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/komentar_dana/story/101533/Šaolin+monasi.html
Bravo. Precizan komentar g. Grujica koji opisuje sustinu situacije, racionalno i realno.