Bilo bi lepo da odgovoris, da li je ovono sto sam napisao tacno ili nije ?
A za ono nemoj da ides u Frankfurt ( na Majni) ili neki drugi grad u Evropi,
komentarisem "idi prodji, pa kuci dodji"
I tamo u EU imao sam priliku da susrecem vrlo nesrecne i usamljene ljude sa godisnjim prihodima preko 400.000.EUR, i njihovo nezadovoljstvo je intenzivnije nego prosecno nezadovoljstvo nasih porodica sa godisnjim prihodima od 3-6000 EUR.
Bilo gde da zive ljudi imaju probleme, i zato netreba da ulepsavamo stvari. Treba lepo reci kod nas je to bolje nego kod njih, a ono drugo je bolje kod njih nego kod nas. Posteno.
EU ima na cemu da nam zavidi, ali ima i sta da nam zameri, zavisi kakve namere ima.
Ako su te namere dobronamerne i prijateljske, imacemo koristi od toga, a ako te namere nisu prijateljske, cuvajmo se.
Sve što si napisao je tačno, a moj odgovor je bio ironičan i namenjen onima koji u EU vide - AliBabinu pećinu prepunu bogatstva.
Znam kako je tamo obzirom da imam rodbinu u Austriji, Nemačkoj....a rođena sestra mi sa porodicom 18 god. živi u Holandiji. Znam da većina ljudi tamo više 'kuka' nego mi ovde.
Kod njih mi se pre svega sviđa zakonodavstvo, zakon stvarno važi za sve, nije divlji zapad kao kod nas na primer. Mi ovde kažemo da su nemci kulturni. Jesu, ali ih je kulturi naučio zakon. Kad ga rebnu po đžepu i to dobro, odmah se nauči redu.
Ono što mi se na zapadu ne sviđa su dve stvari:
1. Život da ti je u pitanju, niko neće da ti pozajmi pare. Sve možeš da tražiš, ali ako su pare.... to 'niko nema'.
2. I da imaju novac - ne umeju da žive, da se druže. Toliko su otuđeni. Dođe vikend, porodica sama sedne u kola i ode na izlet. Nema društva, zezanja... Nema vidimo se na ulici, 'ajmo u kafanu na piće da se ispričamo. Ako hoćeš da dođeš kod nekog u goste kući, moraš da čekaš da te taj prvo pozove......kaže ti: dođi danas popodne kod mene od 5 do 6. Dolaziš kod njega u 5, a u 6 odlaziš....kao što ti je rekao.
I ako imaju novac - nemaju dušu. Sve je nekako bezlično, robotizovano. Pare jesu važne, ali nisu jedina svrha našeg postojanja.