Koliko nas kostaju principi?

authorite

Aktivan član
Poruka
1.667
Juce sam sa mamom vodila razogovor preko skajpa, po ko zna koji put, o svojoj situaciji u prevodu: nazaposlenosti. Zapravo trenutno imam neki honorarni posao koji me, zapravo , vise kosta nego sto mi donosi novca (jer dok platim telefonski racun i prevoz koji mi je potreban da bih isti posao valjano obavljala, na kraju dodje da sam zbog tog posla u minusu, u kom ne bih bila da ga ne radim i sedim besposlena kod kuce), ali vec krajem meseca tog posla nece biti pa eto me opet u klubu besposlenih. Dakle, nije da posla nema. Obrazovanje imam, kvalifikacije imam, ali … sve te agencije koje su mi ponudile posao su lose, znam da potkradaju klijente, znam da su sefovi idioti, znam kako se ophode prema zaposlenima, znam kakav stres zaposleni imaju sa besnim klijentima…I sve to…jednostavno, nije za mene. Ja ne znam kako da se nosim sa ljudima u kriznim situacijama. Nekoliko mojih prijatelja rade u takvim uslovima. I zaradjuju. Kukaju oni, placu, tesko im je, stres je nepodnosljiv, ali oni se ne pitaju kako ce preziveti sledeci dan..kao sto se pitam ja. Ali ja ne umem da se snadjem na takvom mestu. Ja ne zelim da ljudima prodajem nesto u sta ne verujem, ja to ne umem. Ne mogu da ih gledam u oci i lazem kako je nasa usluga najbolja na svetu, i da tako nesto dobro nigde drugde nece naci, i da pri tom, znam da to nije istina, i da ce sutradan doci da se zale i da me psuju i da mi prete… Ne, ja to ne mogu. A onda me moja mama pita: a kako drugi mogu? Zasto drugi nemaju principe, ili znaju da ih progutaju i da opstanu u ovom surovom svetu?
E, pa draga mama… I ove principe koji me sada je.u mi je neko ostavio u amanet. 90ih godina, kada smo ja i brat bili deca, nije se imalo ni za sta, ni za patike, ni za jaknu ni za farmerke, da ne govorim: izlaske, putovanja, skolovanje ili bilo kakav luksuz koji su, opet, neki drugi (oni bez principa) mogli svojo deci da priuste. Zasto mama i ti i tata niste pristupili SPS-u ili JUL-u, kada se znalo da je to bio garantovan opstanak cak i vise od toga, a eto , na kraju, niko od njih nije ni odgovarao, sta vise.. Govorili ste da to niste vi, da imate principe, kodekse stali vec, da je politika *****, da je moral najbitniji… a dvoje dece? Jesu li principi bili vazniji od buducnosti svoje dece? Pa ako ste vi mogli u svoje vreme da gajite svoje principe zasto ja sad nemam prava na njih?
Eto, nisam imala nista od luksuza, kao moji vrsnjaci, deca politicara, i nisu mi tata i mama ostavili materijalno bogatstvo. Ali zato…. principe su mi ostavili na kilo… prosto ne znam sta cu i kud cu sa njima. Nekima roditelji ostave kuce i pare, nekima urodjeni osecaj za moral i gajenje principa. Kako da ne budes zahvalan?


Kako vi prelazite preko tih moralnh i etickih barijera u svojoj glavi ako znate da je to put ka komfornijem zivotu tj. novcu?
 
...bas nikako, idem sebi na stetu uporno i gradim svoj svet opasan zidinama, oduvek je bilo tako, ne spadam u prilagodljive i elasticne osobe, naprotiv...sva sreca pa nisam bila primorana da prodajem principe jer da jesam verovatno bi ih prodala u besu i naletu a jedina prodaja na koju mogu da pristanem je odlazak iz zemlje koja me tera da se prostituisem za pare i korist...
 
Због тога што немамо кичму, што би све урадили да дођемо до неког бедног динара, што би за кутију цигара гласали за највећег издајника, што би издали све у што верујемо за неку јадну повластицу, што би мајку продали за неку чемерну цркавицу, нам и иде овако.
 
Ne mogu da ih gledam u oci i lazem kako je nasa usluga najbolja na svetu, i da tako nesto dobro nigde drugde nece naci, i da pri tom, znam da to nije istina, i da ce sutradan doci da se zale i da me psuju i da mi prete… Ne, ja to ne mogu. A onda me moja mama pita: a kako drugi mogu? Zasto drugi nemaju principe, ili znaju da ih progutaju i da opstanu u ovom surovom svetu?
...


Kako vi prelazite preko tih moralnh i etickih barijera u svojoj glavi ako znate da je to put ka komfornijem zivotu tj. novcu?

Ima principa i principa... ovo što si ti gore opisala meni govori da ti nisi za trgovinu ni za politiku - nije to stvar principa nego (ne)sposobnosti. Ne osuđujem te, ni meni te dve grane privrede ne leže, ali onda razmisli dobro šta ti leži, i probaj da se prekvalifikuješ. Smisli posao - privatnički? - u kome nećeš morati da lažeš da je tvoja usluga najbolja - budi najbolja (kuvarica, vaspitačica, šetač psa, baštovan, instruktor joge). Eto, to ti je jedan dobar princip.
 
Ima principa i principa... ovo što si ti gore opisala meni govori da ti nisi za trgovinu ni za politiku - nije to stvar principa nego (ne)sposobnosti. Ne osuđujem te, ni meni te dve grane privrede ne leže, ali onda razmisli dobro šta ti leži, i probaj da se prekvalifikuješ. Smisli posao - privatnički? - u kome nećeš morati da lažeš da je tvoja usluga najbolja - budi najbolja (kuvarica, vaspitačica, šetač psa, baštovan, instruktor joge). Eto, to ti je jedan dobar princip.

Od reci do reci.

Stotinu puta sam vec napisala da ne postoji posao koji bi me postideo toliko koliko bi me postidelo to da nemam deci dati potreban novac za skolu za ekskurziju za koncert ili da moram posuditi od bilo koga a ne znam ni kad cu ni da li cu vratiti . Zato kad mi se smuci direktor neznalica, kad shvatim da ni privatni posao ne znaci vise koliko toliko zdravu konkurenciju vec da i tu ljude dovode jaci i stranke, kad sto puta ukradu moje zasluge i kad vidim da spletkare jer se plase, samo se setim sebe u dobu svoje dece i zivota koji sam zivela...
Naravno da imam granicu trpljenja koju nece preci. Bez te granice osecala bih se jadno, kao neka vrsta prostitutke.

Ali kad neko uopsteno pocne da se zali na drzavu, sefove, platu...Ja ne pomislim na principe vec na lenjost ili razmazenost.
 
Imam fakultet, pametna, uspesna, bla, bla, bla... I imam posao u svojoj struci i u kome sam uspesna i volim da ga radim... Ali isto tako ne bih imala nista protiv da ga promenim ako bih dobila ponudu koja odgovara mojim interesovanjima (cak bih radila i za manju platu bitno mi je da mi poao odgovara)...

U manje idealnoj situaciji bih radila sta bilo - pa cak i tu prodaju da prezivim... Radila sam i fizicke poslove i radila bih ih opet...

Dzaba mi principi ako mi je prazan stomak. Jedino se nikad ne bih prostituisala i bavila kriminalom.
 
Meni je malo glupo to busanje "mnogo sam principijelan, dojaja sam principijelan, pa mnogo naebem, dojaja me košta, uvalio mi neko principe, bolje da su me vaspitali da budem laktaroš......".
Msm, ako vam je nešto princip, to ne može skupo da vas košta, tj. cena vam je nebitna.
Principi se ne uvaljuju, ono čega ćeš da se držiš biraš sam, i ne pitaš šta košta.
I nije sramota nešto ne umeti ili ne želeti, da bi se pravdao principima, pa još tuđim, roditelji mi uvalili princip, paz' da nisu.

I da, princip protiv gladi nema nikakve šanse.
 

Back
Top