KOLIKO LICIMO NA SVOJE RODITELJE?

Kad god sam promenljiva, neodlucna ili menjam misljenje dva puta u petnaest minuta, kad god placem i smejem se zbog iste stvari i kad ne mogu da spavam jer me grize savest zbog neceg sto sam prosto morala da uradim ili kad me muci kajanje sto sam kukavicki pobegla i nisam ucinila ono sto zelim, moj muz to definise da se dve krvi u meni biju, misleci na to da se ono sto sam nasledila od oca i njegove porodice bori sa onim sto sam u nasledje dobila od majke i njene porodice.
Oceva porodica su ljudi skromni, tihi, radni, pobozni ljudi sa sela, plasljivi, miroljubivi i do bola posteni. Majcini su obrazovana gradska porodica, bucni, svoji, snalazljivi, modernih shvatanja, izmesani svim nacijama i verama i na kraju odrekli se svake, rasuli se po celom svetu bez ikakve potrebe da se ponekad cuju ili vide, sebi preci od bilo cega.

Ima i jednog i drugog u meni u istoj meri.
 
Dok smo bili djeca zamjerali smo neke stvari roditeljima i sigurno mislili u sebi kako mi necemo tako, a kad smo odrasli i kad imamo svoju djecu, ispada da mnoge stvari radimo bas kao i oni. Imate li slicni iskustvo?

Ne baš... mnoge od tih stvari se odnose na "ukuse" (i preneseno i bukvalno) ili na iskustva i događaje koje su/smo imali u odrastanju; neke stvari je vreme pregazilo i sada je svet jednostavno drugačiji; a vaspitale su me i knjige i TV serije koje oni nisu čitali/gledali, kao i škola
 
Dok smo bili djeca zamjerali smo neke stvari roditeljima i sigurno mislili u sebi kako mi necemo tako, a kad smo odrasli i kad imamo svoju djecu, ispada da mnoge stvari radimo bas kao i oni. Imate li slicni iskustvo?


Био би комплимент за мене када бих успела да будем такав родитељ као што су они били....z:)
Било је пар ствари за које сам сматрала да треба другачије да их поставим него моји родитељи - и то сам и урадила. У великој мери сам копирала све оне добре стране њиховог родитељства, али, на жалост, вероватно нисам успела баш у свему....

А ако мислиш на тинејџерски период, оно као:''Неће да ме пусте да останем у граду докле ја хоћу - ја ћу своју децу пуштати неоганичено!'''z:D То сви прођу у периоду пубертета, али то није озбиљно промишљање о родитељству! z:D
 
Mislila sam da cu uvijek imati vremena, strpljenja, takta za svoju djecu , da cu uvazavati njihovo misljenje, usmjeravati ih takticki da ne gube povjerenje u sebe, samo pozitivno iznositi pred njima.... a onda iz dana u dan shvatis da to ipak ne radis.
Imam musku djecu i tu zaista imam u njih povjerenja, pa ih mogu pustati neograniceno sto se tice izlazaka, sto su meni moji uskracivali... a nisu imali razloga jer to je period u zivotu kad puno toga moras nauciti , ali ne uz njih.Da, i danas imam osjecaj da mi je puno toga normalnog uskraceno.
 
Mislila sam da cu uvijek imati vremena, strpljenja, takta za svoju djecu , da cu uvazavati njihovo misljenje, usmjeravati ih takticki da ne gube povjerenje u sebe, samo pozitivno iznositi pred njima.... a onda iz dana u dan shvatis da to ipak ne radis.
Imam musku djecu i tu zaista imam u njih povjerenja, pa ih mogu pustati neograniceno sto se tice izlazaka, sto su meni moji uskracivali... a nisu imali razloga jer to je period u zivotu kad puno toga moras nauciti , ali ne uz njih.Da, i danas imam osjecaj da mi je puno toga normalnog uskraceno.

Не знам.
Нисам постављала себи такве циљеве.
Мислим да и деца треба да знају да су родитељи људи од крви и меса а да живот није цветна ливада, увек сам тако и мислила.
 
Imam dva sina i nevjerovatno je koliko lice na moga muza, ne mislim fizicki vec isto ponasanje, isti pokreti rukama, isti nacin sjedenja... isti nacin suocavanja sa problemima, isti nacin ucenja, ista muzika, filmovi, odjeca... a mene koja sam stalno uz njih nigdje nema.
 

Back
Top