Satanski stihovi su potpuno druga priča.
Kao prvo, u pitanju je vrhunska književnost, za razliku od komercijalnog bofl sranja Dragulj Medine.
Kao drugo, knjiga jeste kritična prema Islamu (Salman Raždi (da, Raždi, a ne Ruždi) je ateista), za razliku od te Medine, gdje je kao uvreda zaista prepoznato samo pripovijedanje o Muhamedu.
Kao treće, Satanski stihovi, baš zato što su prepoznati kao vrhunska umjetnička književnost, ni u jednoj normalnoj zemlji nisu zabranjeni. Zabranjeni su samo tamo gdje muslimanski klerici imaju presudan uticaj na vlast.