Ali niko ne zna da nađe gdje je to tvrdio...
Kod Marića, u maju 2010. Ja sam zapisao transkript.
zrcadlo wrote:
"Seobe Slovena - početak VII veka, 615./620, u vreme Iraklija (početak velike vladavine). Naseljavaju se duž rimskih komunikacija koje su tad još uvek dobro održavane i postoje, zauzimaju najbolje komade zemlje, uvek koriste manja naselja koja su zatekli i koja nisu srušena - recimo napuštena, koriste ih kao svoja upravna središta - župe (to su obično 0,2 do 0,4 Ha po pravilu). Sva velika mesta izbegavaju - tipa Duklje, koja je veliki grad ili recimo Narone ili Salone ili Epidaura. To njihovoj ekonomiji i njihovom broju ne odgovara. Šta nam to kazuje? Od svih tih silnih vizantijskih i poznorimskih utvrđenja koja su Sloveni koristili, možda je 1% korišćeno. Ne zato što oni to nisu želeli, nego zato što ih nije bilo dovoljno da bi sve to popunili. Tako da nam je sastav stanovništva otprilike 99% starosedelaca i 1-2-3% Slovena uvr' glave. E, ali su oni nosioci političke vlasti. Oni su smenili jednu vlast koja je postojala, došla je nova elita, da kažem, ratnička, koja je formirala svoje prvobitne države. I nije tu samo srpska i hrvatska država, tu su bile i kneževine i bilo ih je mnogo - čak mnogo više nego što Konstantin navodi (možemo da ih izvučemo ... iz drugih podataka) - Zahumlje - Travunija, Paganija, Duklja, verovatno Moravia u dolini Morave (današnja Šumadija, da kažem), jedna konavoska država..."
Ako pretpostavimo da na Balkanu nije bilo Slovena pre Iraklija, meni je ovo podvučeno teško za shvatanje zbog pitanja jezika. Tada bi po pitanju jezika u slučaju Bugara bila potpuno oprečna slika - slovenska većina određuje jezik vladajućoj manjini.
Ja se slažem sa Živkovićem u spekulaciji da su slovenske vladajuće kaste činile 1-3% stanovništva, ali mislim i to da je na Balkanu postojao dobar procenat domicilnih, da ne kažem urođeničkih Slovena kojima su, i tu se slažem, vlasti i institucije sistema bile neslovenske (dakle, pre svega, po jeziku neslovenske) kao što je to , sasvim izvesno, bio i jedan procenat žiteljstva - vlaka - npr. romanofonih.
"99% starosedelaca i 1-2-3% Slovena uvr' glave" :
Petar Skok: "Car Konstantin piše polovinom 10. vijeka učenu raspravu o vizantiskim administrativnim okruzima (o t. zv themama) i žali se što se je „poslovenila čitava grčka zemlja i postala barbarska“"
Odavde
http://www.rastko.rs/proj...1/pskok-mediteran_l.html
Napustimo ovaj ekskurs o imenima i pođimo dalje na jug, da vidimo gdje sve uz grčku obalu Mediterana možemo da naiđemo na ostatke Slovena.
Kako za ova pitanja nema direktnih pisanih vrela, moramo da nadomjestimo pisana vrela ispitivanjem toponomastike. Kako opet ovo sredstvo nije u svakom slučaju dosta pouzdano zbog toga što danas još nijesmo u stanju da svako ime mjesta pouzdano protumačimo, ograničićemo se samo na ona imena kod kojih je interpretacija evidentna.
Da je i na ona tri rukava poluostrva Halkidike bilo Slovena, to se vidi iz očitih slovenskih imena mjesta kao što su Izvoros (danas službeno Stratoniki blizu Aristotelove Stagire) i Longos (stari oblik za lug). U ova dva imena dodan je grčki obični dočetak — os na slovensku riječ. Tu ćemo pojavu opažati kod svih imena slovenskoga porijekla u staroj Jeladi. Vizantiski jedan dokumenat pominje ovdje i Bugare.
U kraju Volosa, gdje smo već gore pomenuli slovensko pleme, ima i danas dosta evidentnih slovenskih imena mjesta. Tako u neposrednoj blizini grada imamo naziv brda Gorica i naziv sela Makrinica na Pelionu (danas ljetovalište), a u blizini morske obale na podnožju Peliona s istočne strane selo Zagora.
Na Bistrici je bila i prva balkanska Srbija koju pominje Car Konstantin u obliku Serblia.
To je naš nominativ plurala Srblji raširen sa grčkim sufiksom —ia koji služi za izvođenje imena zemalja. Pluralom narodnoga imena Sloveni zovu uopće zemlje. Tako se u Dalmaciji kraj oko Zadra zvao Hrvati, a i danas se još Češka u češkom jeziku zove samo Čechy. Dočetak — ia dodan je našemu pluralu samo zbog toga da bi u grčkom jeziku bila jasnije označena zemlja.
Ova prva balkanska Srbija nastala je, prema pričanju cara Konstantina, pacifističkim načinom za doba cara Heraklija (610—641). Prema tome je to jedna od prvih slovenskih plemenskih kreacija na Balkanu. Danas se ovo mjesto u novojelinskom govoru zove Servia i nema više ni traga slovenskom stanovništvu u njemu. Vjerovatno je međutim da su Turci još u 15. vijeku ovdje zatekli Slovene. Turci zovu naime ovo mjesto Serfidže, što je na tursku obraćen slovenski oblik Srbica, a ne novojelinski Servia.
Srpskih naselja bilo je i dalje na jugu u staroj Jeladi. U Arkadiji imamo Sérvu, kod Korinta Serviánika, u Meseniji Servotá i kod Sparte Sérvika.
Ovom prilikom valja primijetiti iz historije jezika da se u slovenskim riječima posuđenim u novojelinskom i arnautskom govoru nalazi e a za slovensko jat, tako u riječi vedron za vijedro. Ekavska je i danas i čitava Maćedonija, ma da to nije bila u vizantisko doba. Vidi se dakle da se je ekavizam, koji je nekada vladao i u staroj hrvatskoj državi, prostirao nekada na čitavom zapadnom dijelu balkanskog poluostrva od Peloponeza do Raše, u koliko je bio slovenski.
U Grčku dolaze Srbi, ali ovamo dolaze i plemena koja su se zvala Hrvat. Na ohridskom jezeru nalazimo još i danas selo Hrvati. U pluralu kao i ovo, ili kao Srblji na Bistrici, postoji još i danas selo Harvati kod Atine blizu Maratona, danas naseljeno Arbanasima, ali potječe zacijelo od onih Slovena iz okolice Atine što ih pominje Žitije sv. Pankracija. Ove Slovene zove ovo Žitije Avari. Prema tome mogli bi to biti zaista slavizirani Avari. Drugo se selo Harvati nalazi kod Mikene (blizu Argosa) u Peloponezu.
Slovena je bilo i u Peloponezu. O njima ovdje govore i pisana historiska vrela, ne samo toponomastika. Mi ćemo se držati toponomastike da bi utvrdili Slovene baš na obalama Mediterana. Na cesti što vodi iz Marathonisi (ili službeno danas Gythion, prema antičkom nazivu) u Spartu nalazi se Slavohóri što znači „slovensko selo“. U blizini ovoga sela ima i drugo koje nosi čist slovenski plural Gorani (pisano dakako Goránoi).
Da se slovenska naselja i u Peloponezu kao i u solunskoj temi drže rijeka, to se vidi najbolje u okrugu Lakonije. Ovdje su slovenska naselja na planini Tajgeta i u dolini rijeke Eurote, i to opet u pravcu prema važnijem gradskom naselju Monemvasia, koje je sagrađeno prema istom mediteranskom tipu kao i naša gradska (varoška) naselja na Jadranu: Dubrovnik, Trogir, Zadar i na sjeveru Kopar. Malo ostrvce u blizini obale čini jezgru varoši i ovdje kao i na Jadranu.
Kao gore što smo vidjeli da se u zaleđu Soluna stvara neka vrst državne, nadplemenske organizacije sa nazivom Sklavinia, tako je bilo i u Peloponezu. Na krajnjem jugu ovoga poluostrva zvala se ovako teritorija oko Monemvasija. Kad je u 8. vijeku putovao biskup Vilibald iz Sirakuse na Siciliji u Sv. Zemlju, zadržao se u gradu Monemvasiji, za koji veli izričito da se nalazi u zemlji zvanoj Slavinia.
Ovako su se zvali još nekoji krajevi u Peloponezu i kasnije u 14. i 15. vijeku.
Da bi se očigledno vidjelo dokle su doprli Sloveni na jugu Peloponeza, treba spomenuti još ona slovenska imena uz obalu koja su posve jasna. U Mesinskom zalivu zapadno od Tajgeta imademo ime sela Selinica, koje posve odgovara n. pr. nazivu hercegovačkoga sela Seonica. Naziv je supstantivirani adjektiv od selo i označuje zemlju koja pripada selu. Selinica je uopće najjužniji slovenski naziv na karti Evrope sjeverno od rta Matapan ili Tenaron.
U Kiparisijskom zalivu, malo južnije od grada Pirgosa a na ušću staroga Alfeja (danas Rufia), nalazimo uz obalu jezero i trgovište sa očito slovenskim imenom: Agulinica. Naziv je očito stvoren prema ribnjaku za jegulje, koji je i danas tu. Ovo je ime sela istoga tipa kao i Selinica, to jest supstantivirani adjekiv: „jeguljnica“.
Sva je Grčka sve do 10. vijeka bila isprepletena slovenskim naseljima. O tome nam svjedoče brojna slovenska imena koja su se sačuvala do danas po svim grčkim okruzima (eparhijama), koliko ih god ima. Car Konstantin piše polovinom 10. vijeka učenu raspravu o vizantiskim administrativnim okruzima (o t. zv themama) i žali se što se je „poslovenila čitava grčka zemlja i postala barbarska“.
