OOOJ Dimitrije
Aktivan član
- Poruka
- 1.292
“ CRNI ANDJEO” Antonio Tabuki
Slovo o piscu i delu:
“
....
U njegovom pripovedanju, lisenom sofisticiranosti, dosta ima nekog mesecarstva, neke tajanstvene lepote koja nas privlaci svojom fantazijom. I price u ovo knjizi, sa svojim kobnim utvarama i onirickim kompleksima, bas su takve. Pune su kosmarnih andjela, ali istovremeno u njihovom mraku-alarmantno razgovetni i prozirni. Oni nagovestavaju neresive tajne sveta. Tabuki je nosen posebnim osecajem da je zivot univerzum koji se ne da kontrolisati, svojevrsni haos, bez oblika, te neobjasnjiv. Pricati taj zivot, po njemu, u neku ruku je pokusaj da se predju zadate granice i uobliciti ono sto je sustinski neuoblicivo, Koliko god se upinjali, racionalna snaga uvek izostaje. Na njeno mesto moze jedino da bude pripovedanje koje se odrice moguceg radi nemoguceg. Otuda potice Tabukijevo zalaganje za moc uobrazilje kao covekovu izuzetnu sposobnost da se snadje i opstane u haosu zivota. Jasno je onda zasto vecu vrednost pripisuje onome sto je u nasoj glavi nego pojavama oko nas. Kao da postoji sukob izmedju imaginacije i realnosti, a pisac je uvek usred tog sukoba. Dokle god verujemo da je svet beskonacan, beskrajan je i sukob.
....”
Slovo o piscu i delu:
“
....
U njegovom pripovedanju, lisenom sofisticiranosti, dosta ima nekog mesecarstva, neke tajanstvene lepote koja nas privlaci svojom fantazijom. I price u ovo knjizi, sa svojim kobnim utvarama i onirickim kompleksima, bas su takve. Pune su kosmarnih andjela, ali istovremeno u njihovom mraku-alarmantno razgovetni i prozirni. Oni nagovestavaju neresive tajne sveta. Tabuki je nosen posebnim osecajem da je zivot univerzum koji se ne da kontrolisati, svojevrsni haos, bez oblika, te neobjasnjiv. Pricati taj zivot, po njemu, u neku ruku je pokusaj da se predju zadate granice i uobliciti ono sto je sustinski neuoblicivo, Koliko god se upinjali, racionalna snaga uvek izostaje. Na njeno mesto moze jedino da bude pripovedanje koje se odrice moguceg radi nemoguceg. Otuda potice Tabukijevo zalaganje za moc uobrazilje kao covekovu izuzetnu sposobnost da se snadje i opstane u haosu zivota. Jasno je onda zasto vecu vrednost pripisuje onome sto je u nasoj glavi nego pojavama oko nas. Kao da postoji sukob izmedju imaginacije i realnosti, a pisac je uvek usred tog sukoba. Dokle god verujemo da je svet beskonacan, beskrajan je i sukob.
....”