Slažem se, no, Novosti se i od ranije bave takvim stvarima. Imam samo jedno njihovo izdanje (mimo klasika koje su prodavali uz novine, a koje smatram irelevantnim za ovu temu): "Ispod tavanivce koja se ljuspa", teška baljezgarija Gorana Petrovića, NIN-ovca za "Sitničarnicu Kod srećne ruke" je, kako piše, štampano u 20 000 primeraka. Prostom (grubom) računicom se ovo oko Lauševića može raskrinkati: ako je na 7,5 miliona stanovnika Srbije prodato 120 hiljada knjiga, trebalo bi da na svakih 60ak stanovnika dođe po jedna (uključujući bebe, babe, nepismene, slepe, one kojima srpski nije maternji i ne mogu/žele da ga čitaju). Dakle, jedna knjiga u četvorospratnici sa 15 stanova. U mom okruženju ta statistika ne važi, ali na osnovu toga ne tvrdim da nije tačna.
Drašković je, na primer, takođe javna ličnost - pisac (mogao bi da posluži kao pandan Lauševiću u tom kontekstu), pa je Dr Arona, u Daninoj Srpskoj reči (dakle, prema svojoj proceni) izdao u 10 000 primeraka.
Dereta je Basarin "Uspon i pad parkinsonove bolesti" u godini kad je dobio NIN-a izdala u 2000 primeraka (doduše, gledam u 2. izdanje).
200 000? "Mnooogo je, kume!" rekla bih, ali, daj Bože da je istina.