Koje su najtiraznije knjige srpskih autora i koji su tiraz postigle?

Evo sad gledam knjige koje sam kupio u skorije vreme... to su tiraži od oko 1000 primeraka. Od 500 do 2000. Naravno nijedna od tih knjiga nema miris crne hronike (što masa voli), ali teško mogu da poverujem u Lauševićeve brojke.
Slažem se, no, Novosti se i od ranije bave takvim stvarima. Imam samo jedno njihovo izdanje (mimo klasika koje su prodavali uz novine, a koje smatram irelevantnim za ovu temu): "Ispod tavanivce koja se ljuspa", teška baljezgarija Gorana Petrovića, NIN-ovca za "Sitničarnicu Kod srećne ruke" je, kako piše, štampano u 20 000 primeraka. Prostom (grubom) računicom se ovo oko Lauševića može raskrinkati: ako je na 7,5 miliona stanovnika Srbije prodato 120 hiljada knjiga, trebalo bi da na svakih 60ak stanovnika dođe po jedna (uključujući bebe, babe, nepismene, slepe, one kojima srpski nije maternji i ne mogu/žele da ga čitaju). Dakle, jedna knjiga u četvorospratnici sa 15 stanova. U mom okruženju ta statistika ne važi, ali na osnovu toga ne tvrdim da nije tačna.
Drašković je, na primer, takođe javna ličnost - pisac (mogao bi da posluži kao pandan Lauševiću u tom kontekstu), pa je Dr Arona, u Daninoj Srpskoj reči (dakle, prema svojoj proceni) izdao u 10 000 primeraka.
Dereta je Basarin "Uspon i pad parkinsonove bolesti" u godini kad je dobio NIN-a izdala u 2000 primeraka (doduše, gledam u 2. izdanje).
200 000? "Mnooogo je, kume!" rekla bih, ali, daj Bože da je istina.
 
Slažem se, no, Novosti se i od ranije bave takvim stvarima. Imam samo jedno njihovo izdanje (mimo klasika koje su prodavali uz novine, a koje smatram irelevantnim za ovu temu): "Ispod tavanivce koja se ljuspa", teška baljezgarija Gorana Petrovića, NIN-ovca za "Sitničarnicu Kod srećne ruke" je, kako piše, štampano u 20 000 primeraka. Prostom (grubom) računicom se ovo oko Lauševića može raskrinkati: ako je na 7,5 miliona stanovnika Srbije prodato 120 hiljada knjiga, trebalo bi da na svakih 60ak stanovnika dođe po jedna (uključujući bebe, babe, nepismene, slepe, one kojima srpski nije maternji i ne mogu/žele da ga čitaju). Dakle, jedna knjiga u četvorospratnici sa 15 stanova. U mom okruženju ta statistika ne važi, ali na osnovu toga ne tvrdim da nije tačna.
Drašković je, na primer, takođe javna ličnost - pisac (mogao bi da posluži kao pandan Lauševiću u tom kontekstu), pa je Dr Arona, u Daninoj Srpskoj reči (dakle, prema svojoj proceni) izdao u 10 000 primeraka.
Dereta je Basarin "Uspon i pad parkinsonove bolesti" u godini kad je dobio NIN-a izdala u 2000 primeraka (doduše, gledam u 2. izdanje).
200 000? "Mnooogo je, kume!" rekla bih, ali, daj Bože da je istina.

Smatram da je za ovaj fenomen dosta odgovorna i reklama, a Novosti to mogu da si priušte. Zbog toga verujem brojkama. U mom okruženju mnogi čitaju Lauševićevu knjigu ili su je već pročitali, uključujući i mene. Moje dve drugarice su je kupile prvog dana, moja sestra je kupila tri komada( jednu će mi pokloniti za N. godinu, iako sam pročitala), moj teča penzioner je kupio i pročitao... Cena je pristupačna, 499 dinara, a i vreme praznika pogoduje prodaji. Osim toga, prodaje se i u C.Gori i R. Srpskoj. Zašto bi neko lažirao tiraž i plaćao porez nepotrebno? Naš narod je željan senzacije, voli da zaviri u tuđi život, još ako je jeftino, to se ne zaobilazi. Priznajem, bila sam skeptik, zbog toga nisam kupila knjigu već sam pozajmila, ali sam nakon čitanja poželela da je imam.

Imam i Dr Arona i Parkinsona. Prva je koštala 1200 dinara, jes da je luksuzno izdanje, ali je mnogo. Basara je još pre 5 godina bio oko 1000 dinara. Mislim da je cena glavni razlog što je prodato manje primeraka, ali i to što i Drašković i Basara imaju puno nepoštovalaca zbog politike.

Ono što bi meni bilo najinteresantnije je podatak koliko ljudi zaista pročita te knjige. Roman Ime ruže je deljen besplatno uz Novosti, čak 300 000 primeraka, pa ipak ne verujem da ga je pročitalo ni 5% ljudi koji ga imaju u posedu.
 
Hjooooj, svi procaju o Lausevicevoj knjizi, hocu da je ciiiitammm.
Svi zivi je imaju, tako da mislim da je brojka koja se tice tiraza, tacna.
A za Ime ruze, javljam se, imam sve knjige koje su se tad prodavale, 40ak valjda, a tu (Ime ruze)- nisam procitala :rumenko:...
A komsinica je tad kupila nekoliko novina da bi dobila knjigu besplatno i onda ih iskoristila kao rodjendanske poklone :mrgreen:

Samo nisam dodala, sto se tice teme, mislim da je u dosta tiraza, ne znam tacno, prodata knjiga Emira Kusturice- Smrt je neproverena glasina... Ali, ne znam stvarno...
 
Poslednja izmena:
Ako smem da primetim, Zlatni Evropljani su štampani u Beogradu, pa je kvalitet znatno lošiji.;)
Ja nikako da naletim na nešto što mi treba među tim Zlatnim Evropljanima.
Promuljah sad po polici na brzaka:
Onaj "Dr Aron" što obe mislimo da je lepo opremljen, štampan - u Zemunu!
A "Tavanica" (izdanje Novosti) u Novom Sadu, solidno urađena.
"Ime ruže" i te iz tog perioda (Novosti again) u ŠPAAAANIJI!!!!! :klap::eek::dontunderstand:
Naježih se!
 
Slušao sam jednom Vladu Arsenijevića, koji je dugo u izdavačkim vodama, i rekao je da u Srbiji knjiga može da se objavi i proda u najviše 20 do 25 hiljada primjeraka. To je plafon, sve ostalo su bajke.
Naravno, druga stvar su knjige koje se stalno doštampavaju, koje su postale klasika, kao Andrić, Crnjanski, ali njima je teško i provaliti ukupni tiraž, jer ih objavljuju razni izdavači.
 
Drago mi je da ste zainteresovani za Lauseviceve memoare ali slabo da se iko fokusira na temu mene zanimiju cifre, nemoguce je da je Lausevic najcitaniji ikada to mi je prosto van pameti. Tu knjigu necu kupiti, ne mislim lose o njoj ali nisam toliko boljih i znamenitijih pa i meni interesantnijih naslova procitao tako da ce Lausevic morati da saceka poduzi red
 
"Poslednja knjiga" Zorana Živkovića ovih dana će doživeti svoje peto izdanje na italijanskom jeziku.

Prvi triler roman jednog od najprevođenijih srpskih pisaca, u Italiji je inicijalno objavljen početkom 2010. godine, pod etiketom milanske izdavačke kuće TEA. Ali tiraž prvog izdanja, koji je iznosio 10.000 primeraka, rasprodat je već za nešto više od mesec dana. Usledila su doštampavanja u martu, maju i septembru 2010. godine - sva u tiražima od po novih 10.000 primeraka. Sa petim izdanjem koje će se u italijanskim knjižarama pojaviti do kraja aprila ove godine, popularna "L’Ultima Libro" postaće jedna od najprodavanijih knjiga izdavačke kuće TEA.
Roman "Četvrti krug" objaviće krajem ove godine ugledna ruska izdavačka kuća "Amfora" iz Petrograda, uz početni tiraž od čak 10 000 primeraka

Naravno, ja nemam pojma šta u Italiji znači 40'000. Ali s obzirom da je Italija oko 8x veća od sr., to je ekvivalent 5000 komada ovde. Što je veoma ok cifra.
 
Nasmeja me ovaj komentar. Trenutno su mi prazne baterije. Slikaću sutra, pa ću objasniti zašto.

Evo slike
img4357-1.jpg

Pogledaj pod kojim uglom mi je vratio dever to luksuzno izdanje.:( Samo sam je ja u mojoj porodici bila pročitala kad sam je pozajmila deveru. Čekala sam godinu dana. Pa ponovo pozajmljuj, Rado...:dash:
 
Ili je sve to u današnje vreme marketing?

Naravno da je marketing najbitniji. Eto, Poslednja knjiga, da je izdata "regularno" , kao ostale njegove, nikada ne bi doživela taj tiraž. Ja sam je platila 300 dinara odmah nakon izlaska iz štampe (i ta mi je cena bila ok), a zatim je prodavana na sajmovima po 100 dinara, kao uostalom i sva izdanja Novosti. Treba dakle samo biti strpljiv.:)
 
Evo slike
img4357-1.jpg

Pogledaj pod kojim uglom mi je vratio dever to luksuzno izdanje.:( Samo sam je ja u mojoj porodici bila pročitala kad sam je pozajmila deveru. Čekala sam godinu dana. Pa ponovo pozajmljuj, Rado...:dash:

Ako ti je za utehu i moja izgleda tako, a samo sam je ja čitala (postaviću sliku kad mi se vrati aparat). Pluuuuus! Ogulila mi se pozlata sa slova! Kad bolje razmislim, možda to i nije baš dobro opremljena knjiga :think:
(Priznajem, čitam nekad i dok jedem i to :rumenko:...ali nisam baš vandal čitalac - ne cepam strane i ne pravim uši, podvlačim samo običnom olovkom, ali imam neku zakačku - zabeleživač koja farba po nekad.) :sad2:
 
Knjigu nisam čitao, ali meni je ta oprema Draškovićevog Dr Arona bila nevjerovatno smiješna. Tvrdi povez od imitacije kože, slova zlatne boje... Valjda ne postoji bolji način da se opiše Draškovićeva literarna pretencioznost i anahronost od ovoga koji mu je podario grafički urednik izdanja njegove knjige.

Nemoj ni da čitaš, rekla bih (na osnovu utiska koji sam stekla o tvom ukusu). Opšti utisak "Mnogo hteo, mnogo započeo".
A ta oprema je onako...neuobičajena poslednjih dana. Romantično (za nas, žene), bajcovane strane...tako cute nekako, makar nama koji smo bili "ničim izazvano" bili osuđeni na fotokopije sa spiralama i ni čestito broširana izdanja koje čega.
Nemam baš mnogo visoko mišljenje o Draškoviću, ali sam je kupila na sajmu, kad se pojavila, za neke pristojne pare i tad pričala sa Vukom o njoj. Odmah sam ga provalila da tu nešto nije u redu.
 
Poslednja izmena:

Back
Top