Koje su najbolje knjige zavođenja i muško ženskih odnosa?

Okej, onda se barem slazemo oko toga da je to nesto sto se uci. Jedino oko cega se ne slazemo jeste odgovor na pitanje "Koji nacin je najbolji nacin da se te stvari nauce?" Ti smatras da knjiga ne moze nikako da pomogne dok ja smtram suprotno.

Uči se ukoliko imaš predispoziciju za učenje. Ako si autistični retard kao Pedja Gnjatić, ili ružan kao lopov, ili ako imaš mikropenis ne treba ni da pokušavaš, ništa nećeš uraditi. Za svaku oblast postoje predispozicije, osnovni preduslov je da budeš bar normalan u svakom smislu (fizičkom, intelektualnom, socijalnom, seksualnom), da bi mogao da učiš i da se usavršavaš na tom polju. Možeš da budeš i malo ispod normalnog, ali to je poslednja granica pre nego što budeš odbačen. Ne može patuljak iz šume da vežba da postane uspešan basketaš. Može da ubacuje loptu u koš na pustoj poljani (ili u ovom slučaju da drka ispred kompa i opšti sa gumenom lutkom u kadi), može i neka autistična rugoba da kompenzuje parama i zaradi milione, pa da tako plaća i je.be, ali nikad niko neće imati stvarno seksualno interesovanje za njega. No ne mislim nešto da je to situacija postavljača teme, da je bogat već bi šmrkao koks i je.bao ku.rve, ne bi pitao za knjige iz oblasti zavodjenja na forumu krstarice. Moj savet mu je da iskreno proceni sebe, da se ne zaludjuje deluzijama ako je ružan ili autistični asocijalac da će mu knjige pomoći, da ne naseda na varku da je dovoljno da pozitivno misli, pročita knjige i nauči cake pa će i on da bude kao neki namazani popularni gradski momak. Neće. To se ne dešava u realnosti. To je i Pedja Gnjatić mislio pa je najebao, ne mogu svi ljudi sve, postoje realna i nepremostiva ograničenja. A podsmeh nije lako izbeći i preživeti, ako žabac umisli da je rasplodni bik.

Sto vise vremena provodis pokusavajuci da zavedes devojke, to si veci strucnjak.

Pod uslovom da si normalan i da uopšte možeš da napreduješ. Život je socijal-darvinistička džungla, borba za resurse, i u svim domenima jači napreduju, a slabiji i lošiji zaostaju. To se vidi već od srednje škole (a i ranije), jasno se izdvoje oni kojima lako ide sa devojkama, i oni koji padaju u senku socijalno. Ukoliko je to 'padanje u senku' uzrokovano realno ispravljivim razlozima, nekim unutrašnjim problemom, onda treba raditi na sebi, ali treba biti iskren i prvo utvrditi je li to uopšte moguće. Danas su opasna vremena, ne treba srljati u sve i svašta jer industrija samopomoći prodaje dim i maglu da svako sve može 'ako dovoljno želi i ako se potrudi, a iz svakog ugla vrebaju ljudi koji brzo žive i jedva čekaju da ugaze i ismeju neku osetljivu dušu. Zato, oprez.
 
Ukoliko je to 'padanje u senku' uzrokovano realno ispravljivim razlozima, nekim unutrašnjim problemom, onda treba raditi na sebi, ali treba biti iskren i prvo utvrditi je li to uopšte moguće.

Treba prepoznati svoje mane i raditi na njima. Koja je poenta fokusirati se samo na ono u cemu si dobar? Ne treba postavljati nerealne ciljeve ali ne treba biti ni nihilista. Treba postati svestan svega onoga sto ne znas i da sve to sto ne znas lepo, polako, naucis. Samim tim otkrivas i kojim tempom realno mozes da napredujes.

Uči se ukoliko imaš predispoziciju za učenje. Ako si autistični retard kao Pedja Gnjatić, ili ružan kao lopov, ili ako imaš mikropenis ne treba ni da pokušavaš, ništa nećeš uraditi.

Ako ne pokusavas, onda ko da nisi ziv. Onda si hodajuci zombi -- nihilista.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Treba prepoznati svoje mane i raditi na njima. Koja je poenta fokusirati se samo na ono u cemu si dobar? Ne treba postavljati nerealne ciljeve ali ne treba biti ni nihilista. Treba postati svestan svega onoga sto ne znas i da sve to sto ne znas lepo, polako, naucis. Samim tim otkrivas i kojim tempom realno mozes da napredujes.



Ako ne pokusavas, onda ko da nisi ziv. Onda si hodajuci zombi -- nihilista.

Mnoge mane nije moguće ispraviti, ma koliko radio na njima. U mnogim stvarima, za mnoge ljude, nije moguć bilo kakav napredak (osim minimalnog, koji više liči na poniženje nego na napredak). Ni uz polagano, postupno učenje, mnogi ljudi jednostavno neće uspeti. Ono što je moguće to je da spuštaš kriterijume do jedne vrlo niske tačke, i time se zadovoljiš, odnosno ubediš sebe da si to želeo po principu kiselog groždja. Pisao sam već o grbavcu koji je oženjen gargojlom, ne želi grbavac gargojlu niti gargojla želi grbavca, ali eto, našli se, jer su to njihove realne mogućnosti. Tako je sa mnogim ružnim, autističnim, asocijalnim ljudima - opšta havarija na svim nivoima. Po meni to nije život, niko ne mora da bude bogataš koji ima lepotice, ali problem je što i mnogi (poput Pedje Gnjatića) ne mogu sebi da obezbede ni približno normalan život, a kamoli nešto krupnije. Oni koji su išli u tu njegovu školu zavodjenja su mahom isti kao on, znam ih nekoliko, da su bili normalni ne bi im ni trebao pik-ap artist Pedja Gnjatić. On i dan danas ne može da se oslobodi tog balasta, ne zato što to nije ispravljivo, za nekog drugog bi bilo, ali on je prosto takav, pa se i danas ponižava po emisijama kod jutjubera Marija Vreća i tuče sa policijom po ulici da bi ga bar neko uvažio.

Što se tiče nihilizma, on je na makroplanu realnost, a na mikroplanu deluje oslobadjajuće, jer čovek nema iluzije u pogledu sveta i života. Pa onda odatle ide dalje u skladu sa svojim mogućnostima, ili ne ide uopšte ako to nije moguće. Ili kako bi to rekao čuveni Čarls Bukovski: Kada jednom shvatiš da je sve farsa, opametiš se i počneš da izrabljuješ i varaš druga ljudska bića.
 
Isla sam da vidim ko je Pedja :lol:
U pravu je covek, treba biti svestan svojih ogranicenja,vise si u miru sam sa sobom.
Mada se ogradjujem od Baronovih stavova,ljudi kakvi god da su zasluzuju neciju ljubav.
Tako je.Nešto nam je jednostavno dato ili nije!Nekome je dato nešto, drugi to nema...princip kosmičke pravde.Nego su ljudi drčni po prirodi i sve bi da trpaju kod sebe.Pa...ne može!
 
Ma to je bolest drustva,nije bas samo drcnost,gde jeste neko provalio da moze da uzme nevidjenu kintu na "ti mozes sve",spominjao je kolega.Nije cak ni pitanje dal ti mozes da budes brilijantan na svim poljima (naravno da ne mozes) vec i da li to tebi uopste treba.
Ne mozes ti mane da pretvoris u vrline,vec samo da ih ublazis da ti sto manje ometaju svakodnevno funkcionisanje.
Ke.nja mi se od tog "rada na sebi",zivi,radi najbolje sto mozes u tom trenutku i vozi.
 
U mnogim stvarima, za mnoge ljude, nije moguć bilo kakav napredak (osim minimalnog, koji više liči na poniženje nego na napredak).

Bilo kakav pomak bolji je od nikakvog pomaka.

Kako to da je minimalni pomak ka ostvarivanju cilja ponizenje a nikakav pomak, tj. stajanje u mestu, nije? Koja je to vrsta logike?

Ono što je moguće to je da spuštaš kriterijume do jedne vrlo niske tačke, i time se zadovoljiš, odnosno ubediš sebe da si to želeo po principu kiselog groždja.

Poenta je da izaberes najbolju mogucu opciju koja ti se nudi. Ako je izuzetno spori napredak najbrzi moguci napredak koji ti se nudi, zasto bi se naljutio na bogove i digao ruke od svega? Na koji je nacin potpuna stagnacija bolja opcija od izuzetno sporog napredovanja?

Spustanje kriterijuma nije kiselo grozdje. Kiselo grozdje je kad pokusas da sakrijes neuspeh laznom pricom da ono za sta si se borio nije vredno truda. To je ono sto rade nihilisti. "Hocu da zivim, ali ne mogu, tako da jeb.es zivot, nista to ne valja." Zasto ljudi imaju tendenciju da svoju krivicu projektuju na druge?

Pisao sam već o grbavcu koji je oženjen gargojlom, ne želi grbavac gargojlu niti gargojla želi grbavca, ali eto, našli se, jer su to njihove realne mogućnosti. Tako je sa mnogim ružnim, autističnim, asocijalnim ljudima - opšta havarija na svim nivoima. Po meni to nije život, niko ne mora da bude bogataš koji ima lepotice, ali problem je što i mnogi (poput Pedje Gnjatića) ne mogu sebi da obezbede ni približno normalan život, a kamoli nešto krupnije.

Postoji vestina koja se zove "Budi zadovoljan svojim realnim mogucnostima" ili skraceno "Prihvati ono sto jesi."

Ako grbavac moze da prihvati sebe onda moze da prihvati i one koji su mu slicni (kao sto je, recimo, pomenuta gargojla.)

Što se tiče nihilizma, on je na makroplanu realnost, a na mikroplanu deluje oslobadjajuće, jer čovek nema iluzije u pogledu sveta i života. Pa onda odatle ide dalje u skladu sa svojim mogućnostima, ili ne ide uopšte ako to nije moguće. Ili kako bi to rekao čuveni Čarls Bukovski: Kada jednom shvatiš da je sve farsa, opametiš se i počneš da izrabljuješ i varaš druga ljudska bića.

Nihilizam se javlja kao lazno resenje problema preterano visokih ocekivanja. Deluje kao realnost, ne zato sto to jeste, vec zato sto odbacuje sve ono sto mu je prethodilo, a to su nerealna ocekivanja. Deluje kao da oslobadja, ne zato sto stvarno oslobadja, vec zato sto oslabadja od onog sto mu je prethodilo, a to su, opet, nerealna ocekivanja.

Pravo resenje su -- paz' sad -- realna ocekivanja.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top